Milos je, u osnovi, imao razumevanja za ovako skracenu sociolosku analizu iako je ona izlozena pri kraju drugog bokala suvog vina. Imajuci bogato iskustvo i u politici (kao posmatrac) i u vinu (kao ucesnik) naucio je da politicke stavove u samoupravnom socijalizmu treba izrazavati samo uz suvo vino, zato sto skuplja usta. Ponekad se desavalo da zaboravi ovo pravilo, kao kad je u Vojsci, na casu moralno politicke nastave, u jeku aktuelne arapsko-izraelske konfrontacije, pred celim bataljonom rekao predavacu:
"Druze majore, Vi ste nam sad do tancina izlozili arapsko-sovjetske stavove; da li uzimamo u obzir i sta o tome misli druga strana? I, da li ovo znaci da se mi svrstavamo uz jednu stranu u sukobu uprkos nasoj politici nesvrstavanja uz blokove?
Drug major je mogao da posluzi kao model na nekom predavanju o soku. Na novogodisnjem unapredjenju nije dobio zvezdicu koju je ocekivao a Milos je o mesanju u politiku mogao da razmislja gledajuci ovce kako pasu na jednom travnatom aerodromu u Bosni gde je otisao u prekomandu. A vec je poceo da sastavlja pitanja za novu seriju kviz-priredbi koje je organizovao za svoje sapatnike u uniformi. Tih su godina kvizovi bili u velikoj modi a njegov je bio tako dobro prihvacen - zbilja je bio dobro koncipiran - da je njegov tvorac dobio nadimak "Kvisko" (po maskoti zagrebackog TV kviza) i postao najpopularniji vojnik u svim kasarnama u Novom Sadu. To je "Kvisku" donosilo i neke privilegije koje je on koristio obazrivo i bez razmetanja - stalnu dozvolu za izlaz, upotrebu sopstvenog auta za obilazak sponzora, kljuc kupatila - takve stvari. Istina, nikad nije naucio da kopa stojeci rov i nije bio u prilici da se od "atomskog s desna" spasava zaleganjem u blato. Mora se priznati i da nije bio sebican, vodio je svakog vikenda u Beograd onoliko pomocnika za nosenje enciklopedija koliko je moglo da stane u "Ficu" jer je poznato da se literatura za kviz najbolje prikuplja od petka uvece do ponedeljka ujutro. I, sad je odjednom poceo da razmislja kako li se osecao Adam posle one epizode sa jabukama i shvatio da je to zavisilo od toga koliko je Eva bila lepa. Medjutim, kao sto ne postoji lep zatvor tako ne postoji ni lepa kasarna. A svaka je Eva lepa - samo treba otkriti njenu lepotu.
Onaj ko je Milosa poslao u ovako nepozeljnu prekomandu nehotice mu je ucinio najvecu uslugu. Milos (jos nije bio Dr. ) je resio da ostatak vojnog roka provede neprimecen, stedeci intelektualne resurse, izbegavajuci fizicki napor i brojeci dane sa hriscanskim strpljenjem. Usao je u Garnizonu ambulantu i iza vrata na kojima je pisalo NACELNIK zatekao poznat i drag lik. Dobri vojnik Svejk - kako ga je video Jozef Lada - gledao ga je sitnim, pametnim ocima. Na prvi pogled su obojca bili svesni grotesknosti situacije - novopridosli desetar kome je uniforma stajala kao da je sivena po meri, utegnut u uprtace, visine 184, tezine 90, pruzao je veliku roze kovertu sa svojim dokumentima porucniku visine 164, tezine 95, stanje dugmadi na bluzi na granici pucanja, stanje savova na pantalonama na granici podnosljivosti.
"Sedi", rece porucnik blago, sa naglaskom juznog Banata, "glupo je da krivimo vratove. Odakle si"? upitao je dok je otvarao zapecacenu kovertu.
-Iz Beograda, druze porucnice, odgovori Milos.
-Ostavi se "Druga porucnika", ja nisam vojnicka dusa, ja sam doktor. A iz ovih papira vidim da ni Ti nisi militaristicki tip.
-Sasvim sigurno da nisam, ali, sta li su to o meni napisali?
-Evo, ovo je poverljivo, nemoj nikom da pricas, imacemo probleme i Ti i ja, ali ovde pise da si izvanredno drustveno - politicki obrazovan, da se suprotstavljas na casovima moralno politickog vaspitanja, da se nedovoljno zalazes u oblasti vojnih vestina iako su Ti mogucnosti velike, sto pokazuju i odlicni rezultati na testovima, da nisi pokazao interesovanje da udjes u Partiju i da si religiozan.
-Pa dobro, poverenje za poverenje, rece Milos, za njih sam religiozan zato sto je neki genije iz Vojnog odseka napisao da se javim u vojsku jedne subote u 10 sati, na dan kad mi je slava, i kad sam dosao tacno kao sat, dezurni oficir nije hteo da me primi nego je trazio da dodjem u ponedeljak! Ja sam mu rekao da, ako ja mogu da palim slavsku svecu u sedam ujutro da bih postovao naredjenje, necu da budem vojni begunac zato sto on ne zna da radi svoj posao. I tako sam se setao po kasarni u civilu do ponedeljka a oni nisu znali kako da sastave brojno stanje za rucak. Eto kako se religioznost nasla u karakteristici. A sto se tice nedovoljnog zalaganja u oblasti vojnih vestina, na prvom casu topografije kapetan - nastavnik je zapoceo predavanje recenicom: "Zemlja je okrugla" a zatim: "A sto Ti ne hvatas beleske?" Izgleda da je zapamtio moj odgovor da cu da zapisujem kad nesto ne budem znao. Milos je zatim objasnio i dogadjaj koji ga je doveo u prekomandu i jedino sto iz karakteristike nije komentarisao bio je stav o ulasku u Partiju - nije hteo da slucajno uvredi dobrog coveka s kojim je razgovarao a koji je morao da bude u Partiji da bi dobio priliku da radi svoj posao.