Pre nekoliko dana, dok sam u kineskoj prodavnici čatrljala po korpi sa gumenim papučama za plažu i tobož starinskim navlakama za stolice sa motivima debeloguzih anđela, iza sebe začujem ženski visokofrekventni glas, koji reče :
- Bože, vidi ovo na šta liči, samo kada su se ovi Kinezi dohvatili da prave i zmajeve!"
Ma koliko ne volim i izbegavam konflikte po prodavnicama i autobusima, okrenula sam se na peti i kroz procep od skajanih tašni i plastičnih stolnjaka, počela da joj držim slovo. Ona se uklanjala polako, a ja sam dizala onaj jedan čaršav, da mi ne umakne slučajno pre kraja časa:
- Gospođo, da li vi znate da su Kinezi izmislili zmajeve? U astronautičkom muzeju u Vašingtonu visi kineski zmaj i piše da su najranije letelice čovečanstva kineski zmaj i raketa...".
Gospođža je brzinom zmaja požurila prema vratima, te nisam do kraja mogla da joj objasnim kako me je takla u nešto što ne sme. Nije bilo u pitanju samo to što mislim da je krajnje nekulturno ulaziti u kineske prodavnice, kupovati za male pare, a onda kukati kako je nekvalitetno. Takvi su ljudi izmislili mit o Kinezima koji zvanično nikada ne umiru u Srbiji, a zapravo svoje mrtve sahranjuju krišom kako bi izbegli komplikacije i troškove. Sprdanje sa onima, koji su poterani egsistencijom svoje domove ostavili hiljadama kilometara daleko na istoku, fina je nijansa rasizma, koje ljudi nisu ni svesni. A osim svega ovoga, zmajevi su u našoj kući sveta stvorenja.
Ne sećam se kada je tačno prvi pravi zmaj uleteo kroz naš dupli švapski prozor, ali sam prilično sigurna da je prvi kojeg sam ja zavolela bio Čika Jova Zmaj. Koliko sam samo bila razočarana saznanjem da moćni nadimak ne potiče od mitskog stvorenja, već samo od satiričnog lista "3.maj". Posle ovoga, moja znanja o zmajevima bila su vezana za par bajki i misterije koje sam godinama, polako demistifikovala. Bila sam potpuno očarana ljudima iz stričevog društva, koji su dolazili iz Zmajeva, a neopisivo uzbuđenje pomešano sa strahom osećala sam kada neko kaže:
- Treba Vlastu da vodimo u ambulantu u Zmaj Ognjena Vuka...
Sve dok nisam porasla, bila sam ljuta na čiču sa sela, koji mi je mast vadio i život još u ranom detinjstvu skratio svojim zdravim seljačkim humorom:
- Kupi ti meni Vlajka berač za kukuruz i petotonsku prikolicu "Zmaj", pa ondak mož' da pričamo...
Za zmajeve sam se dodatno vezala i direktnom zavičajnom vezom sa mačvanskim Zmajem od Noćaja, velikim junakom u megdanima Prvog srpskog ustanka.
Silnu ljubav prenela sam i na ćerku. Iako još uvek nije videla crtani film o divnoj zmajici dugih trepavica, koja recituje pesmu "o, slatka mala, izvrnuta torto", ona je negde usput otvorila i drugo krilo prozora, da ih uđe što više. Moj neodređeni zanos rasplinuo se pod mitovima i bajkama knjiga, filmova i Interneta. Sve sam morala da proučim, kako bi ona mene na kraju uverila da sve to što smo pročitale sasvim nedvosmisleno ukazuje na to da su zmajevi oduvek postojali.
Saznale smo da su te naše nove komšije, Kinezi, izmislili zmaja još 400 godina pre nove ere. Jadranski baziliško, banatski šarkanj, zagorski pozoj, kao i ždrokumi, vilozmaji, kačari, mulavari, drakovi, ažderi i zline, pa čak i strašni biblijski Levijatan, o kojem Knjiga o Jovu poručuje da mu "iz usta izlaze lučevi i iskre ognjene skaču", a iz "nozdrva dim kao iz vreloga kotla", zbog kojeg "dršću svi junaci", ostali su u senci kineskog zmaja. Za razliku od našeg, evropskog zmaja, strašnog keltskog stvorenja sa magijskim moćima koje bljuje vatru, kineski zmaj znači sreću i blagostanje. On je otelotvorenje kosmičke sile jang i Kinezi se smatraju njegovim potomcima. Dok evropski bljuje vatru, kineski vlada morima, rekama i jezerima, čuva vreme i donosi kišu.
Onaj dečiji zmaj, koji je i moje detinjstvo ulepšao na prvomajskim praznicima na Fruškoj Gori, nastao je jednog običnog zmajskog dana, pre skoro dve i po hiljade godina. Tada su ga Mo Zi i Lu Ban, jedan mislilac, a drugi preteča stolara, napravili od bambusa i drveta, a kasnije i od svile i papira. Najpre je korišten u vojne svrhe, pa su njime merili udaljenost između vojski i razmenjivali poštu. Vremenom su doleteli i do Evrope i Amerike, a braća Rajt su onda napravila istoriju...
Zmajevi su svuda oko nas. Od drevne Kine, preko plavog zmaja na Agemnenonovom pojasu. On je u liku Satane, njega na slici koju smo nasledili od muževljeve bake ubija Sveti Đorđe. U Tokinovom se "Hobitu" zove Smaug, ima ga u Hariju Poteru, zaštitnik je Ljubljane, a prelepa zmajica Safira glavna je junakinja filma "Eragon", koji je moja ćerka pogledala sakrivajući se iza šaka i gvireći krišom...Zmaj može biti ovakav i onakav, a pošto očigledno milioni njih lete nad Zemljom, na nama je da znamo i sami izaberemo. Da cenimo tuđe zmajeve i odluke nekih da im daju jednu ili devet glava, u ustima vatru ili vodu, lik Satane ili lik blagostanja, dobro ili ognjeno srce. Sve je na nama...