Ovog vikend na programu su prve utakmice ovogodišnjeg NFL Play Off-a, pa kao uvod u konačno razračunavanje red bi bio da se osvrnemo na protekli (regularni) dio sezone.
Kao što sam u pojedinim trol kometarima na blogu to već natuknuo, ovo je bila jedna od najkvalitetnijih i svakako najneizvjesnijih NFL sezona. A bila je ovo i prva sezona sa 18 kola regularnog (ligaškog) dijela.
Kad se podvuče crta i sumiraju rezultati, jasno je da u završnicu ulazimo bez izrazitog favorita.
Ako bih već morao da navedem koji timovi su najubljedljiviji u svojoj kandidaturi za Lombardi trofej, izdvojio bih Pekerse sa preporođenim Aronom Rodžersom i moćnim Devante Adamsom, zatim prošlogodišnje šampione Tampa Bej Bakanerse s vječitim Brejdijem i još nekolicinom budućih HoF-ovaca, te Kanzas Siti Čifse sa Mahomom i svim onim elsplozivnim ofanzivnim opcijama koje imaju. U prvi red kandidata dopisao bih još i LA Remse, Arizona Kardinalse, Titane iz Tenesija, a tik iza njih na svoju šansu vrebaju Dalas Kaubojsi, Bafalo Bilsi i svi ostali koji su se dokopali završnice.
Od timova koji su otpali, a bili su međ favoritima na početku sezone izdvojio bi Koltse, koje je očajno izdanje njihovog qb-a Karsona Ventza u posljednjem kolu koštalo ulaska u PO, kao i Čardžerse koji su takođe ispali u posljednjem kolu u dramatičnoj utakmici s Rajdersima. Ta utakmica, odlučena u produžecima, direktno je uticala koja će ekipa ići u PO, a za koju je sezona završena.
Interesantno kako su se Rajdersi digli iz krize nakon izbacivanja glavnog trenera Džon Grudena zbog rasističkih komentara u mejlovima koji su dospjeli u javnost. Upravo je Gruden (osvajač Super Bowl 2002 sa Bakanersima) bio taj koji je u posljednje dvije godine, nakon povratka sa komentatorske u trenersku stolicu, podigao nivo kompletnog tima i pretvorio ih u PO kandidata.
Nakon sve drame, bitke i neizvjesnosti, kostur ovogodišnjeg Play Offa izgleda ovako:
No da vidimo kako smo do njega došli...
Kao što smo prije nekoliko godina pričali o bumu napadačkog fudbala, tako ove već možemo da pričamo da su stvari opet dovedene u ravnotežu. Odbrane su itekako kosolidovale svoje taktičke šeme i uhvatile priključak sa razmahanim ofanzivcima. Napad trčanjem se već par sezona vraća na velika vrata.
Trka za individulanu nagradu najboljeg defanzivnog igrača (DPOY), odavno nije bila zanimljivija.
Kod Aron Donalda, koji je tri godine uzastopno bio proglašavan za DPOY-a, primjetan je pad u statističkim pokazateljima. To su i dalje fantastične brojke za unutrašnjeg linijaša (difenziv tekla), koji je pri tom redovno dupliran u bloku od strane protivničkih linijaša, ali ove godine je bilo i zapaženijih individualnih defanzivnih ostvarenja.
TJ Watt, (rođeni brat legendarnog difenziv enda JJ Watta koji je i sam dominirao ligiom prije nekoliko sezona dok silne povrijede nisu počele da utiču na njegova izdanja) lajnbeker Pitsburg Stilersa izjednačio je rekord Majkl Strahana od 22, 5 sekovanja u sezoni. Ovo postignuće dodatno dobija na težini kada se ima na umu da je TJ odigrao samo 15 utakmica, a i samom Strahanu taj posljednji sek, kojim je oborio pređašnji rekord, je zapravo bio poklon od Bret Favra.
Kad se uzme u obziri kako se Pitsburg junački borio do posljednjeg kola, u kojem su se zadnjom slamkom uhvatili za PO, desetkovani povrijedama, kovid problemima, činjenicom da je Big Ben u svojoj oproštajnoj sezoni bio blijeda kopija sebe samog, bez puno kvalitetnih igrača u napadu, te da je odbrana bila ta koja ih je do kraja držala u životu, mislim da TJ Wattovo ostvarenje zaslužuje DPOY nagradu.
Treći čovjek koji je ušao u najužu konkurenciju za ovu prestižnu titulu je ruki Majkah Parson, polivalentni lajnbeker Dalas Kaubojsa, koji podjednako dobro (šta dobro, fenomenalno) može da pokriva 3-4 pozicije u defanzivnoj šemi - od difenziv enda, unutrašnjeg, spoljnjeg lajnbekera, pa sve do kornerbeka.
Takav talenat se nije gledao još od 1981. kada je Lorens Tejlor kao ruki postao DPOY. Parsonova statistika uveliko prevazilazi to debitantsko ostvarenje LT-a (u NFL krugovima smatran za najboljeg (defanzivnog) igrača koji je ikad igrao u NFL-u). A što je još značajnije od njegovih individualnih rezultata, Parson je potpuno promjenio sliko o Dalasovoj odbrani. Od neubjedljive, trome odbrane, Kaubojsi su za samo godinu dana stvorili jednu od najboljih odbrana lige, koja je postala bolja polovina tima. Ponajviše zahvaljujući Parsonovoj Flešovskoj hitrini i talentu. Iako ruki (nagradu za najboljeg ruki defanzivca je kaparisao već poslije 5-6 kola) Majkah je ove sezone na terenu demonstrirao neviđenu igračku zrelost, majstorsku tehniku i zapanjujuću sposobnost devastacije protivničkog napada. Cijenim da protivnički treneri pred svaki snep provjeravaju na kojoj je poziciji Eleven from Haven.
Koliko će Dalas dospjeti daleko u završnici zavisi prije svegaod toga koliko će im napad biti konzistentan. Dak Preskot je nesporno talentovan qb, al s njim nikad nisi načisto u kakvom će izdanju nastupiti na sledećoj tekmi.
Što se najvećih favorita tiče, najubljedljivija i najkonzistentnija izdanja su imali pomenuti Pekersi.
Aron Rodžerje još jednom demonstrirao svoju klasu. Nije ni približno bacao loptu tako često kao Brejdi, al je to radio sa neuporedivom efikasnošću. Samo 4 intersepšena u 17 utakmica, uz 37 tačdaun pasova je vraški dobro postignuće. Recimo, Mahom, kao najveći talenat među qb-ovima nove generacije je imao 13 intersepšena na isti broj TD-a. Aronova efikasnost je nešto poput Jokićeve u NBA, pa možda još za klasu iznad. Njegova konekcija sa Devonte Adamsom je bez premca u ligi. Devonte je vjerovatno najbolji widereceiver današnjice, iako je statistički najusiješniji - Kuper Kop (Remsi). Još od 2005. se nije desilo da je jedan wide receiver najbolji i u broju ostvarenih hvatanja, osvojenim jardima i tačdaunima.
Kad se sve sabere Pekersi nisu nakrcani talentima na svim pozicijama kao recimo remsi i Bakanersi, al ono s čime rsapoložu glede igračkog potencijala koriste na najefikasniji mogući način.
Bakanersi su možda još jači nego prošle godine, kada su dosta oscilirali i tražili svoju igru, prije nego što su sklopili kockice i izdominirali u završnici. Ipak, pred sam ovogodišnji plej pf, ostali su bez Godvina i blentavog Antonija Brauna koji je izbačen iz tima. Čudo jedno kako blesava glava može da upropasti tako briljantan talenat. Al bože moj, talenat uključuje i glavu i tijelo. Pozitivna stvar za Bakse je ta što je Gronk ponovo blizu svoje top forme, doduše nešto sporiji (jbg, godine), al je i dalje teško zaustavljiv džin, s mekim rukama.
Bakanersi nisu samo moćni u napadu (jaka ofanzivna linija, odličan hvatački i trkački kor, i naravno – Brejdi), već ih krasi i moćna odbrana. Prednjih 7 defanzivnih (linijaši + lajnbekeri) su kao cijelina vjerovatno najbolji u ligi. Seknderi nije na tom nivou, al daleko od tog da je loš.
Remis su uz Bakse, najbolje popunjeni formacijski, s tim što je kod njih odbrana jača polovina, predvođena već pomenutim Donaldom i Dželenom Remzijem (vjerovatno najboljim kornerbekom današnjice).
Met Staford (qb) je imao odličnu sezonu, statistički gledano, al je znao da baci intersepšn kad je „najmanje potrebno“, a znao je i da previdi otvorenog igrača u polju.
Tenesi Tajtansi su tihi favoriti. Iako su već na početku ostali bez Dejvid Henrija, najdominantnijeg raning beka lige. Titani su igrali visokokvalitetan fudbal na obje strane i obezbjedili prednost domaćeg terena do kraja rezigravanja u AFC-u. Tenehil nije elitni qb, al je pouzdan i savršeno uklopljen u timsku igru.
Titani su bolji u napadu trčanjem nego u napadu kroz vazduh, pošto već godinama imaju jednu od najboljih o-linija u NFL-u.
Najbolji napad trčanjem, a ujedno i najbolju o-liniju imaju Iglsi (moji favoriti za ovu godinu). Bez dominantnog raning beka, al s Dželenom Hertsom, qb-om jakim na nogama i u karakteru, napad Iglsa je prvi i u ukupnim jardima osvojenim trčanjem i u trkačkim TD-ovima. Džef Stoutland je već godinama konsenzusno smatran za najboljeg trenera o-linijaša. Kelsi, Lejn Džonson, Mailata, Dikerson su noćna mora za protivničke odbrane, naročito za lajnbekere, kad krenu s blokovima utrku. Tu zna bude pobacanih tijela po terenu, kao nakon Kosovskog Boja.
U prvom kolu PO-a imaćemo upravio sudar najboljeg napada dodavanjem (Bakanersi) protiv najboljeg napada trčanjem (Iglsi).
Od derbija u prvom kolu PO-a, izdvojio bih još i duel Remsa i Kardinalsa, dva ozbiljno vrhunska tima.
Kajl Mari, brzonogi qb Kardinalsa, ovom sezonom se definitivno etablirao međ elitne kvoterbekove lige.
Samo ga je odsustvo zbog povrijede udaljilo od trke za MVP-a sezone, koja po mom mišljenju ove godine ide u ruke Arona Rodžersa.
Susret Remsa i San Francisco 49ersi, takođe obećava ljutii boj. 49 ersi imaju par ekstremno ubojitih oružja u napadu. Tu prije svega mislim na Dibo Samjuela, fizički dominantnog risivera, koji je jednako moćan i u igri trčanjem, i naravno Džorž Kitla, uz Kelsija (brata od pomenutog linijaša (centra) Iglsa) ponajboljeg tajt enda u ovom trenutku.
Možda bi još trebalo spomenuti povratak Beličeka i Petsa u PO, nakon prošlogodišnjeg debakla i odlaska Tom Brejdija nakon 20 godina. S novim talentovanim qb-om, kao kvoterbekom sistema kako to stručnjaci vole da naglase, i uz poslovično tvrtdu odbranu Petsi djeluju kao ozbilja ekipa, mada nisam siguran mogu li proći Bilse u prvom kolu. U sezoni bilans je bio 2:1 za Bilse.
Ovu jednu pobjedu Beliček je isčupao po veoma lošem vremenu, tako što je preko svake mjere forsirao napad trčanjem. Mislim da su bacili loptu svega 4 puta tokom te tekme. Pitanje je da l će stari lisac moći ponovo da proda Bilsima neku foru. Bilsi jesu imali krizu tokom središnjeg dijela lige, al je to ipak i dalje jako dobar tim a Džoš Alen je Kapetan Amerika.
Vjerujem da ćemo biti mnogo pametniji u odnosu na ove prognoze kad se vikedn okonča