"...Imajući u vidu činjenice da je Rezolucija UN 1244 još uvek važeća, da 5 država - punopravnih članica EU nisu priznale nezavisnost Kosova (Grčka, Rumunija, Slovačka, Španija i Kipar) i da aktuelni režimi Hašima Tačija i Aleksandra Vučića zbog nedemokratičnosti i korumpiranosti nisu u stanju da postignu nikakav dogovor, nameće se predlog za razumno rešenje komplikovanih odnosa Beograda i Prištine:
Tek kada sve države Zapadnog Balkana postanu članice Evropske unije biće moguć OTVOREN i DEMOKRATSKI dijalog izmedju Beograda i Prištine, koji će rezultirati istorijskim dogovorom i pravno obavezujućim sporazumom.
Drugim rečima, narednih 10 godina, do 2028, kosovsko pitanje bilo bi PRIVREMENO stavljeno u fioku radnog/okruglog stola, dok bi na tom istom stolu bila važnija i presudnija pitanja za stanovništvo čitavog Zapadnog Balkana: reforme društava, država i ekonomija, koje će omogućiti punopravno članstvo u Evropskoj uniji najkasnije do 2028."
I evo, 6 meseci kasnije, pored potvrde da je Federika Mogerini pročitala Otvoreno pismo, stiže još jedan dokaz da se kosovsko pitanje može rešiti na naveden način, bez pritisaka, trzavica i olako obećane brzine:
Fjodor Lukjanov, glavni urednik časopisa "Rusija u globalnoj politici", poznat i kao aktivni učesnik Međunarodnog diskusionog kluba "Valdaj" na kome redovno učestvuje i Vladimir Putin, u intervjuu za "Sputnjik" objašnjava da je jedan od razloga za probleme regiona - gubljenje evropske perspektive.
"Glavno što se dogodilo su kvalitativne izmene u EU, gde su počele višeslojne krize, i to ne na periferiji već u jezgru. Velike zemlje poput Nemačke, Francuske, Italije, sad i Španije, pogođene su veoma složenim unutrašnjim problemima. Sve ostalo, bilo da je reč o Balkanu ili Ukrajini, očigledno gubi značaj", izjavio je Fjodor Lukjanov za "Sputnjik".
Prema njegovim rečima, za Balkan niko nije predlagao plan B. "Smatralo se da je aksiom da će proces daljeg širenja biti skoro automatski, ali sve se to ruši. Kao cilj ostaje da će balkanske zemlje ući u EU, ali nisam siguran da je to sada na vidiku. U EU ideja da još nekog prime ne budi nikakav entuzijazam ni u jednoj od velikih evropskih zemalja. A čim nestaje jasna perspektiva budućnosti regiona, pojavljuje se masa onih koji žele da učvrste svoje interese", objašnjava Lukjanov.
"Ne pozivam, daleko bilo, da napuštamo Balkan, ali na stvari treba gledati realno: Rusija nema veliki projekat u koji bi mogla da pozove Srbiju, ili recimo Bosnu, i neće ga imati, jer se Balkan ne graniči sa Rusijom. Balkan je okružen i delimično ulazi u EU i NATO i to se neće promeniti. EU neće nestati, iako će se menjati. Zato predstava koja je u glavama mnogih u Srbiji da je u toku nekakva bitka između varijanti budućnosti - sa Zapadom ili sa Rusijom - te bitke nema. Postoji nešto drugo: sa ruske strane skup veoma složenih emocija, počev od potpuno iskrenih simpatija koje je potiču iz prošlosti i koje neće iščeznuti, što prirodno povlači za sobom određenu odgovornost Rusije. Ali postoji i neka obuzetost idejom koja je stara oko 200 godina o ogromnoj važnosti za Rusiju upravo tog dela Evrope, čak ne iz geopolitičkih nego iz nekih misionarskih razloga. To, po mom mišljenju, nema veze sa realnošću. Ukratko, Rusija nigde ne treba da odlazi, ali ona nema projekat za Balkan", kaže Lukjanov.
Na pitanje kako Srbija, u tom kontekstu, može da reši pitanje Kosova i Metohije, Lukjanov kaže da mnoga rešenja ne deluju trenutno realno:
"Razmena teritorija ili menjanje granica će svakako izazvati lančanu reakciju. Ako ćemo objektivno, mislim da i u Beogradu shvataju da je teško da se Kosovo vrati u sastav Srbije. Ali, iako je razmena teritorija ranije bila dosta uobičajena praksa u Evropi i možda i ne bi bila najgora varijanta da se zatvori to pitanje, to bi bio presedan. Kao što je i samo priznanje Kosova od nekih država bilo presedan i otvorilo ogromnu kutiju iz koje je svašta izletelo, ovo je sledeći korak i za Balkan, ali ne samo za Balkan. Pa kako bi u praksi mogao idealno da se reši problem Beograda i Prištine? Tako što EU kaže: vi potpisujete sporazum, a sutradan zvanično ulazite u Uniju, i jedni i drugi. A to u ovom trenutku ne deluje realno", zaključuje Fjodor Lukjanov.
Dakle, za bezbolno i sigurno raspetljavanje kosovskog čvora potrebni su 10-godišnje strpljenje i uporan rad, uz pomoć EU, na pripremi zapadnog Balkana za punopravno članstvo. A do tada, predlažem da se u svim javnim i privatnim razgovorima na svim diplomatskim i političkim nivoima koristi i ponavlja rečenica: "KOSOVO JE KATALONIJA SRBIJE!"
P.S. Ako na predstojećim izborima za Evropski parlament ne prevladaju nacionalističke i populističke opcije i ako Berni Sanders pobedi na američkim izborima naredne 2020. godine, stvoriće se politička klima upravo za ovaj i ovakav predlog rešavanja kosovskog pitanja.