Ima puno zabave u povezivanju totalno nebitnih informacija sa realnim životom. Mislim na podatke koji stvarno ovde nikog ne interesuju. Kao na primer planovi Evropske komisije o energetskoj efikasnosti. Koga je briga?
A onda, posle pete stranice elaborata, stiže se do nekih brojki. Koliko će ta energetska efikasnost da košta, koga, kako, kojom dinamikom, koliko ljudi će da usisa, iz kojih industrija?… U svakom slučaju, igra velikih brojki. O tome sam pričala ove nedelje na klikerima .
Srbija je podstaknuta da se prikloni evropskoj koaliciji za energetsku efikasnost. I u tome je nadzirana. Ali, naravno, ovde sve ide traljavo i naravno, gubi se iz vida razvojni element.
I dolazimo do pitanja: zašto su uopšte bilo koji, pa i planovi EU bitni?
Ja na primer, mislim da su oni bitni generaciji koja će sutra tražiti posao. I takodje, mislim da prosveta mora da upoznaje nove generacije sa novim pojmovima. Današnji 12-togodišnjaci nisu čuli za energetsku efikasnost. Po Evropi, deca prave projekte na tu temu. I ne prave ih zbog zabave. Neki viši, nevidljivi autoritet, usmerava ih da se bave i da razmišljaju na tu temu.
E sad bi u idealno-tipskoj situaciji, trebalo da usledi neka poetična sinergija više ministarstava u funkciji korigovanja zastarelog srpskog školskog plana i programa. I naravno, paralelno, nastavnici i učitelji trebalo bi da se obuče za neke nove momente u svojoj karijeri.
Ali u Srbiji je ministar prosvete Srđan Verbić, energetike Aleksandar Antić a vrhovni ministar svih ministarstava je Aleksandar Vučić.
Ne treba čovek ni da bude preambiciozan.
Više sočnih podataka, standardno na klikerima :)