Umesto toga, Milan Beko je ne samo jedan od najbogatijih tajkuna, neko i „privrednik" koji bez ikakvih sankcija državi Srbiji duguje više miliona evra za neplaćeni porez. U istoj toj Srbiji, gde nama običnim građanima prekršajni sudovi mogu da izreknu kaznu od 50 (pedeset) hiljada dinara ako na vreme ne platimo kvartalne rate poreza na naše stanove i kuće!
Ali, ovo nije blog o nasilnoj preraspodeli društvenog bogatstva i državne svojine tokom ratnih devedesetih. Niti je blog o sramnom odnosu ovdašnjih medija prema jednoj od tajkunskih kreatura, koja je gramzivošću i kameleonstvom uništila veliki broj porodica u Srbiji, ostavljajući ih bez radnih mesta, pristojnih plata, zdravstvenog osiguranja.... Jednom rečju, bez normalnog života.
Ovo je blog o onome ko je pucao na tajkuna Milana Beka. Premijer i njegov ministar policije umiruju javnost saopštavajući pre kraja istrage kako se ne radi o profesionalnom ubici, već o nekakvom amateru. Argumentuju tu svoju „amatersku" tezu činjenicama o ostavljenim čaurama i opušcima, pa čak i o jednom celom nađenom metku! Tabloidi javljaju da je pronađen i DNK trag „mladog i lepog" ubice u pokušaju.
Hajde da prihvatimo režimsku tezu o amateru, koji je ispred tajkunske vile na Senjaku pucao u njenog vlasnika, oštetivši ispaljenim mecima i luksuzan mercedes Milana Beka. Da li je možda reč o nečijem sinu, u pokušaju da osveti oca, kome su tajkuni formata Milana Beka uništili profesionalni i privatni život? Ili je na tajkuna pucao neki student, u znak odmazde zbog ukradene budućnosti u Srbiji? Ili se ovde možda radi o nekakvom namirenju građanske pravde, po principu, ako država neće da ti sudi za počinjena kriminalna dela i za neplaćeni porez, onda ćemo mi građani da uzmemo pravdu u svoje ruke?
Bilo kako bilo, pucnji na Milana Beka i njihovi odjeci ponovo su razotkrili jad i čemer pozorišta zvanog Srbija. Glupirity show must go on, po cenu vređanja zdrave inteligencije i gaženja elementarnih normi novinarskog kodeksa.
Ko je, dakle, pucao u tajkuna Milana Beka? Zločinački duhovi iz ratnih devedesetih? Alave i pljačkaške postpetooktobarske godine? Ili možda AV, AV demagoške trice i kučine, kojima se po već viđenom receptu nastoji zamaskirati sve brže propadanje srednje klase, jedinog garanta socijalnog mira i tampon zone izmedju sve užeg sloja bogatih i sve više siromašnih!?