Budućnost| Društvo| Ekonomija| Politika| Život

Vučiću, budi državnik, a ne pilićar!

Filip Mladenović RSS / 25.09.2014. u 14:29

Danica Popović
Danica Popović
Nagrada "Osvajanje slobode", koju Fond "Maja Maršićević-Tasić" dodeljuje za afirmaciju demokratije, ljudskih prava i tolerancije u političkoj komunikaciji, uručena je sinoć po 14. put profesorki Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Danici Popović. Nagrada se tradicionalno dodeljuje 24. septembra, na godišnjicu izbora održanih 2000. godine, koje je tadašnji predsednik Savezne republike Jugoslavije, Slobodan Milošević, izgubio. Medju dobitnicama ove ugledne nagrade su i Verica Barać, Brankica Stanković, Srbijanka Turajlić, Olja Bećković, Dubravka Stojanović...

Čestitke i podrška Danici Popović, jednoj od retkih preostalih zvezdica u Srbiji.

Istog dana publikovana je njena kolumna pod naslovom "Prvo automobili - pa penzije", u kojoj razobličava licemerje i demagogiju aktuelnog premijera Srbije:

"Tačno je da se prodajom službenih automobila neće uštedeti ni delić potrebne sume novca, ali ne sme se to tako gledati. To je logika šefa računovodstva, a ne logika državnika.
Ako je došlo strašno doba, ako će i penzije da smanjuju, zašto najpre ne ukinu službene automobile?
Nije to demagogija, to je politika. To je razlika između pokliča: „Za mnom, braćo" i „Napred, braćo!" Ako već otkidaju narodu od usta, zašto ne otkinu prvo sebi?
Za to je potrebna samo jedna uredba vlade - evo, ovakva, na primer. Naslov: Uredba. Tekst: „Vlada Srbije nalaže svim državnim organima i organizacijma da u roku od 15 dana rashoduju sva službena vozila. U Republici Srbiji će ostati 5 (slovima, pet) službenih vozila, koja će imati na raspolaganju premijer i četiri ministra, čije će ime vlada naknadno objaviti." Ovo poslednje je čist populizam, služi samo za to da narod nagađa ko će ući u plej of za službeni auto, a pošto svi znaju da broje do pet, time će igra biti zanimljivija. No, da završim Uredbu. Iza teksta bi išao potpis, pa onda ono „u Beogradu", pa novi red, pa „datum" - i gotovo. Nema više službenih automobila.
Da podsetim - premijer je to sam najavio. I ništa. Najpre je rekao da razmišlja o tome da se potpuno ukine korišćenje službenih vozila: „Imaš dobru platu, sedi u svoje vozilo i dođi na posao" (Nedeljnik, 10. oktobar 2013. godine). Da bi nam devet meseci kasnije (14. juli 2014) saopštio da ovde ,,nisu postignuti ozbiljni rezultati" i da je prosto neverovatno „koliko i njegovih stranačkih kolega i drugih nije razumelo potrebu da se preduzimaju teške mere". Dobro, razumem. Samo, ako vlada nije spremna na teške mere, zašto mi da budemo spremni?
Tačno je da se prodajom službenih automobila neće uštedeti ni delić potrebne sume novca, ali nije u tome stvar, ne sme se to tako gledati. To je logika šefa računovodstva, a ne logika državnika. Logika državnika je da ne dopusti da namete plaćaju građani, a da čuva funkcionerski vozni park kao zenicu oka svog. Jer, stvarno, zar da penzioneri plaćaju službeni auto guvernerki NBS, sa platom od pet hiljada evra? Ili direktoru „Srbijagasa", legendarnom Bajatoviću, sa mesečnom apanažom od 19.000 evra, većom, dakle, nego što pola Srbije zaradi za ceo život?
Nego, da pređemo na to računovodstvo, od toga se živi. Ukratko, preveliki su nam rashodi - moramo ih seći. Minus u ovoj godini je 2,7 milijardi evra, a održivi deficit, dakle, onaj koji ne vodi u bankrot, manji je od jedne milijarde. I dovde se svi slažu i Fiskalni savet i premijer - ostali nemaju svoje mišljenje, pa ih preskačem. Znači, sečemo 1,7 milijardi evra! U stvari, još je gore - moramo da skrešemo pune dve milijarde (dakle, još trista miliona evra), jer će u narednim godinama rashodi za kamate rasti, a velika je verovatnoća da će iskrsnuti i neki dodatni izdaci. I tu se svi slažu. To mora da se uradi.
Fiskalni savet kaže - ima više načina. Najbezbolnije je linearno smanjiti plate i penzije za 15 odsto, tu štedimo 800 miliona evra, a ostatak od 1,2 milijarde štedimo dovođenjem u red javnih preduzeća, suzbijanjem sive ekonomije, racionalizacijom zaposlenosti u javnom sektoru i drugim strukturnim reformama.
Ali premijer Vučić kaže - neee, ne dam da se penzionerima i radnicima uzme osamsto miliona, uzeću im četiristo, poštedeću milion penzionera! Fiskalni savet odgovara - može i tako, ali onda moraš da podigneš PDV (gornju stopu sa 20 na 22, a donju sa 10 na 11 ili 12 odsto). Samo, to nije pametno, jer će ti svi pobeći u sivu zonu, pa opet ništa nisi uradio. A borba protiv sive ekonomije treba da donese uštedu od 300 miliona do 350 miliona - od koga te pare da uzmemo?
Iz aviona se vidi - nema odakle! Kao što se lepo vidi i to da će sve muke koje nam predstoje završiti neuspehom. Ali tu nije kraj - onda će nam iduće godine uzeti duplo više samo da postignu isti cilj pred kojim sada zatvaraju oči.
Da budemo načisto ovako postavljene mere neće ozdraviti srpske finansije. Njihov efekat će biti isti kao što je bio efekat solidarnog poreza - odložiće bankrot za izvesno vreme. A posle će morati da urade baš to što Fiskalni savet kaže. Prosto mi se nameće analogija sa čovekom koji je mnogo voleo svog psa, pa mu se srce cepalo što mora da mu odseče rep. Iz prevelike ljubavi, rep mu nije isekao odmah, ceo, nego ga je seckao svakog meseca po santimetar.
Nikome ne treba premijer meka srca (niti hirurg, daleko bilo), već onaj sa sigurnom rukom, koji će najpre da ukine sva službena vozila. Nema para, i tačka. Onaj koji će, istovremeno, da raspiše konkurs za direktore javih preduzeća, koji će iz svog džepa da plaćaju minus koji naprave. Uz to, da vlada raspiše konkurs za guvernera Narodne banke, ali pravi konkurs, na primer, kao onaj u Velikoj Britaniji, gde su mogli da se jave stručnjaci iz celog sveta, pa dobiše Englezi guvernera - Kanađanina.
A narod kad vidi - odlete Bajatović, odlete Jorgovanka, odleteše limuzine... dobiće prvi jasan signal da je dogorelo do noktiju.
Ovako vam ne verujemo. Ni računovodstveno - ni državnički."

("Politika", 24. 9. 2014.)

SAJT DANICE POPOVIĆ: http://danica.popovic.ekof.bg.ac.rs/

Atačmenti



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 16:40 25.09.2014

Nije jasno iz teksta

Nagrada "Osvajanje slobode", koju Fond "Maja Maršićević-Tasić" dodeljuje za afirmaciju demokratije, ljudskih prava i tolerancije u političkoj komunikaciji, uručena je sinoć po 14. put profesorki Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Danici Popović.

da li je ta nagrada urucena Profesorki Popovic 14 puta, ili je nagrada do sada urucivana 14 puta raznim dobitnicima, od kojih je Profesorka Popovic poslednji od njih.

Filipe, izrazi se aforisticki, bices jasniji.
st.jepan st.jepan 17:19 25.09.2014

...

...
hajkula1 hajkula1 16:44 25.09.2014

...



... #$%%%&/qrac////











P.S. Lopovi da vrate ukradeno.

hajkula1 hajkula1 17:05 25.09.2014

...


Za koga?

Najbezbolnije je linearno smanjiti plate i penzije za 15 odsto,



Ako se penzije brane stečenim pravom, zar to ne važi i u ovom slučaju?


Ko ima penziju 15.000 dinara, smanjiti mu na 13.000 i nešto ili penziju od 20-25000 smanjiti 15%, je zločin protiv čovečnosti.






P.S.

Lopovi da vrate ukradeno.

hajkula1 hajkula1 17:10 25.09.2014

Esnaf nad esnafima


A ja imam svest o značaju advokature u ovom društvu. U prošlosti ali i danas.

Mrš!
predatortz predatortz 18:17 25.09.2014

Računica

Mudro zbori profesorka. Dobra računica i sa ekonomske, a rekao bih i sa ljudske tačke gledišta. Kristalno je jasno - rezati se mora. I to na svim nivoima. Predlog da se počne 'odozgo' je sasvim na mestu. Ali, sem iz naroda i činovništva, pare se mogu iscediti na još jednom mestu. Kod tajkuna preliva... Da li neko u Srbiji ima petlju da izvrši detajkunizaciju? To je, po meni, pravo pitanje. Profesorka je njih zaobišla u svojoj analizi. Omaška, ili...
Filip Mladenović Filip Mladenović 20:55 25.09.2014

Re: Računica

Кога за директора Железнице

Да је Вучић заиста хтео да скине тајкуне са грбаче народа, довољно је било да држава покрене стечајни поступак – скоро да нема тајкуна који до изласка овог броја „Политике” не би банкротирао.

Кога за директора „Железнице”? Милана Бека, наравно. Влада тражи кандидата а он хоће. Зашто да не?

Небитан је сад онај циркус који је почетком месеца направио одбор „Железница”, који је за неколико сати именовао и опозвао новог генералног директора – људи смо, шта сад. Као што је сасвим небитно и то какав је био стари директор – колико је тартуфа појео на наш рачун, или, колико је тунела до Врчина направио за своју фамилију. Нити је важно расправљати о томе ко га је ту уопште и поставио.

Битна су два питања: откуд тајкуни у српском јавним предузећима и друго – на шта ће тај нови циркус да личи?

На прво питање одговор знамо (овде га стављам због историјског памћења) – лично их позвао премијер. Отворен позив, изазов, такорећи. На који је једини одговорио Милан Беко: „ ... Нисам могао да одбијем понуду премијера Вучића. Као неко ко је толико указивао на проблеме у којима се налази српско друштво и економија, био бих крајње непоштен према себи када бих овакву понуду одбио”.

Што је већ фасцинантан склоп догађаја, односно прави циркус: тајкун који се кандидује због поштења и премијер који је славу стекао хапшењем Мишковића, говорећи: „Тек кад тајкуне склонимо са грбаче народа, моћи ћемо нешто да урадимо!”. А сад зове тајкуне у помоћ. Ко ће ово да распетља?

Овде је најлакше аболирати премијера, јер, као што добро знамо, грбача народа и железница нису једно те исто, те скидање са једне и постављање на другу уопште не мора да буде противречан чин. Можда је премијер Вучић то прочитао негде у списима Макса Вебера, ко би сад то знао да каже.... Много је теже аболирати тајкуна који држави дугује више од шест милиона евра неплаћеног пореза и који се сада, због поштења, оног највишег, према самом себи, кандидује на високи државни положај.

И наравно, негира да је баш толико дужан држави. Каже, у порески дуг су ми урачунали и обавезе које су застареле. То јест, каже – ја те паре никоме (више) не дугујем. Је ли то тачно, је ли то законито? Јесте. Је ли то морално? Није, одавде па до вечности!

И ту долазимо до једне битне споредне ствари која се своди на питање: Зашто је суђење Мишковићу толико траљаво прошло? Одговор је: сувише су му чисти папири. Како, чисти? Па лепо. Као и сви тајкуни, Мишковић држи паре ван земље – сви су они Кипрани, Холанђани, Италијани... И сви имају по десетак или више (повезаних) фирми, па чик да видим ко ће да уђе у траг папирима и пословима којима се баве. Круну легалитета им чува средњи и високи ниво власти српске државе, то су они који им чисте папире, или кроје законе по њиховој мери. Може и једноставније: неке законе једноставно на њих не примењују.

Већ чујем напредњачке бубњеве и запевања типа: све су то радили „жути” – што је тачно. Али, али... ово последње управо раде ти наши вајни спасиоци, народњаци!

На пример, да је Вучић заиста хтео да скине тајкуне са грбаче народа, довољно је било да држава покрене стечајни поступак – скоро да нема тајкуна који до изласка овог броја „Политике” не би банкротирао. Није тачно да би тиме земља изгубила толика радна места у тајкунским фирмама. Свакоме ко иоле размишља јасно је да су тајкунске фирме, својом нелојалном конкуренцијом, више људи оставиле без (легалног и поштено вођеног) посла него што су радних места икада отвориле. Као што су многе утерали у стечај тако што им годинама ништа нису плаћали, а после им дугови застарели, па се још тиме хвале.

Онда се народу с правом чини да је нови закон о раду неправедан, јер држава њиме сиротињи укида привилегије, док тајкунима не укида ништа, већ их још позива у фотеље важних јавних предузећа. Људе, чију пословну биографију краси чињеница да их од од банкрота дели само онај Пушкинов стих „сад зависи од ваше воље...”.

Јасан је онда и интерес тајкуна да воде српска јавна предузећа – понуда која се не може одбити! Али, остаје нејасан интерес (и понашање) државе. Зашто у Србији не би могао да се распише конкурс, да се кандидатима зада профитни циљ, па да се од „Железнице”, губиташа, направи успешна фирма. Да се будућим директорима каже само једно: сваки губитак плаћате из џепа – и то одмах – па изволите!

Нема тог тајкуна који би се пријавио на овакав конкурс – због поштења или било чега другог. Јавили би се они који знају струку и знају легално да раде, а таквих има.

Само их нема тамо где премијер кандидате прозива по имену - и по дуговима које су оставили овом народу.

Даница Поповић
"Политика", 27.08.2014.
hajkula1 hajkula1 22:36 25.09.2014

Re: Računica

Да је Вучић заиста хтео да скине тајкуне са грбаче народа, довољно је било да држава покрене стечајни поступак – скоро да нема тајкуна који до изласка овог броја „Политике” не би банкротирао.



Kome u korist? Bankarima. Razmisli.

Potrebno je preispitivanje privatizacija. Ni jedna ali ni jedna nije sprovedena po zakonu. Na neke propise su se pozivali ali su druge zaobilazili. Recimo, propis o otkupu akcija po preovlađujućoj ceni. I drugo još...

Poreklo imovine.

Tek na kraju može bankrot.

alselone alselone 08:15 26.09.2014

Sta fali pilicarima?!

jedi-knight jedi-knight 19:43 26.09.2014

trolić

Imao sam pre neki dan udes sa sluzbenim automobilom "Zeleznica Srbije". Naravno ja sam kriv jer ga nisam video posto je rulao kao da poleće kroz moju ulicu kojom se zbog dece ide prvom i to sa pola gasa. Nakon sudara je pomerao auto bar 20m u rikverc da bi mu to posle bio alibi da je isao sporo, a direktorcic koga je vozio je posvedocio da je njegov vozac vozio "veoma sporo".
Eto, kada mi neko pomene sluzbene automobile, ja se setim ovoga, pa ne zamerite na trolu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana