Ljudi ne misle glavom. Ljudi ne misle, samo se boje.
U Ukrajini smrt je pocela da raddi puno radno vreme. Ukoliko se nastavi tim putem, a nema razloga sumnjati u utabanu ljudsku glupost ,radice smrt prekovremeno.
Vecina Ljudi u istocnoj Ukrajini zasigurno nije podrzavala postavljanje barikada, zauzimanje zgrada. Jos su manje bili za to da im sumnjiva lica sa maskama pokrecu revoluciju. Znam. Nije to podrzavala ni vecina onih na Majdanu,a kamoli oni sto su ostali kuci.
Znam. Nije to podrzavala ni vecina u Krajini pre gotovo cetvrt veka.
Ali, zalud. Za razliku od baraba koje u nagovestaj zlih vremena izadju na povrsinu slobodni da rade sve ono zbog cega bi inace zaglavili robiju , vecina se plasi.
A odgovor?Druga strana salje prvo jedinice dobrovoljaca spremnih da dobrovoljno rade sve ono sto bi inace bilo zabranjeno.
Vreme baraba koje se razlikuju tek po boji vrpce na ramenu, traje kratko.
A opet dovoljno dugo da strah zagospodari ulicama i glavama. Strah koji ce jednu i drugu vecinu, bez da ih ista pita poslati u razlicite torove gde ce glavna nada biti:nece bas mene.
Da, to je ustvari najveci paradox; kad te strah od smrti gurne u rat , odnosno upravo tamo gde smrt postaje stvarnost .
Ali, ljudi ne misle glavom. Ljudi ne misle, samo se boje.
Mozda opet neko napise parolu na zidu spaljene kuce: "oko za oko pasta za zube". Taj vrisak zzdravog razuma koji se sprda sa ludilom rata, doci ce kasno.
Parole o pravdi, koja je ,svi se (s)lazemo ,naravno uvek na nasoj strani pisu se ovih dana po zidovima drustvenih mreza. Cisto da ne bude da nismo civilizacijski odmakli taj korak napred.
Ne, nepisu ih samo obicni ljudi,Pisu ih politicari, takozvani drzavnici.
Oni ne misle . Samo se boje da ne bi ispali slabici u ocima protivnika. I korak po korak dok nas sve ne uvedu u rat.
A onda cemo naknadno od svega traziti smisao,a smisla ustvari nema jer ljudi ne misle. Samo se boje.