To je interesovalo i Olju Bećković koja je iskoristila Vučićevo gostovanje da mu nekoliko puta postavi pitanje "ZAŠTO BRE IZBORI?" na šta je prvi potpresednik vlade uporno ponavljao unapred spremljenu mantru "da proverimo volju naroda" iako to zapravo ne znači ništa.
I stvarno zašto izbori? Ima najmanje dva smislena odgovora na to pitanje:
Da neprirodna pozicija u kojoj manjinski SPS ima premijera dok državu sa izmišljenje pozicije prvog potpresednika vlade manje više vodi Vučić bude izmenjena. Drugi razlog može da bude i stvaranje velike koalicije sa nekom idejom.
A ništa manje logično nije da su oba odgovora tačna i da su deo iste priče. Dakle moguća je, kao u Nemačkoj velika koalicija.
Ne preterano neočekivano pričitali smo "senzacionalnu" vest:
"Predsednik Srbije Tomislav Nikolić potpisao ukaz o raspuštanju Skupštine i odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora za 16. mart. 2014. godine"
Manje više smo se na izbore navikli. U Srbiji je od uvođenja višestranačkog sistema bilo 10 izbora a od toga su njih 7 bili vanredni. I nijedni nisu najavljeni kao dosadni ili rutinski. Svi izbori su bili istorijski, ili-ili, sad ili nikad. Tako je i sada. Nakon razbijanja mita "glasam za DS da ne bi na vlast došli radikali" više nemamo klasičnu situaciju da se glasa protiv nekog. Istini za volju i nije neki izbor.
Kako stojimo sada? Naprednjaci u tandemu sa socijalistima and co. sa (bez) ekskomuniciranim Dinkićem osim što su izdominirali sa zahtevima iz Brisela nisu ispunili skoro ništa od predizbornih obećanja. Setimo se: 100 milijardi ino investicija obećavao Nikolić, jeftiniju struju i razbijanje mafijaškog nezda u gasnom sektoru obećavala Mihajlović, smanjivanje poreza, nova radna mesta, stop partijskom zapošljavanju, gašenje parazitskih državnij agencija, ...
Ne spominjući ništa od toga, na nagovor partijskih drugova, a nakon neprospavane noći, Vučić predlaže glavnom odboru da se ide u izbore i dobija 100% podrške za svoju zamisao.
U najavi za izbore upadljivo nije izrečeno, dovoljno jasno, zašto se ide u izbore. Jer ako je kriza u zemlji to treba da se kaže. Ako je prsla koalicija i to treba da se kaže. A nije rečeno. U principu znamo ali nam je bio merak da čujemo šta kaže Vučić, zašto izbori?
To je interesovalo i Olju Bećković koja je iskoristila Vučićevo gostovanje da mu nekoliko puta postavi pitanje "ZAŠTO BRE IZBORI?" na šta je prvi potpresednik vlade uporno ponavljao unapred spremljenu mantru "da proverimo volju naroda" iako to zapravo ne znači ništa.
I stvarno zašto izbori? Ima najmanje dva smislena odgovora na to pitanje:
Da neprirodna pozicija u kojoj manjinski SPS ima premijera dok državu sa izmišljenje pozicije prvog potpresednika vlade manje više vodi Vučić bude izmenjena. Drugi razlog može da bude i stvaranje velike koalicije sa nekom idejom.
A ništa manje logično nije da su oba odgovora tačna i da su deo iste priče. Dakle moguća je, kao u Nemačkoj velika koalicija. Normalno sigurno postoje i drugih razloga.
Nama koji po malo pratimo, onako amaterski dešavanja u politici, nije bila sasvim neočekivana vest da je bivši predsednik republike Boris Tadić napustio DS baš kada su raspisani izbori. Da se razumemo, iako Tadić to navodi kao razlog, sklapanje saveza Đilasa i Živkovićeve stranke ne može da bude pravi razlog za Borisovo pakovanje kofera i napuštanje Krunske posle toliko godina. Čitavši izjave ovih dana, vidljivo je Tadić nigde ne spominje rušenje SNS već samo izlazak na izbore ii osvajanje 10%. Iz toga i iz njegove izjave da je sa Vučićem moguć dogovr tek kada za to dođe vreme i ako prioritet vlade bude prosveta i kultura, nije nelogično očekivati da ta dva ministarstva, u budućoj vladi pripadnu baš Borisovoj Novoj Demokratskoj Stranci Demokratskom Savezu za Modernu Srbiju okupljenom oko njega.
Cepanje demokratske stranke na one koji su otišli za Tadićem i one koji se nadaju da će sve biti uredu sa Đilasom, u najmanju ruku nije korisno za ekipu iz Krunske. A ko ima benefit iz usitnjavanja opozicije? SNS i Vučić sigurno nemaju ama baš nikakvu štetu slabljenjem Đilasove pozicije, a možda i imaju neku korist.
Master majnd prethodne Demokratske stranke Miki Rakić je takođe krenuo sa Tadićem u nešto novo. Šta novo? Podsetimo se Rakićeve ponude Vučiću:
"Vučić nema u sadašnjoj koaliciji saveznika za svoj politički projekat modernizacije Srbije i mora ga potražiti na drugoj strani. Zato ponuda za politički dogovor ne znači samo, kao u slučaju drugih stranaka, povećanje broja rezervnih političkih igrača". To se tada odnosilo na DS a sada, slobodan sam da verujem da je ponuda ista ali iz pozicije Nove Demokratske Stranke.
Da se zapamti još i da je Tadić taj koji je prvi izgovorio "Velika Koalicija"
U prilog tvrdnji oko formiranje velike koalicije nakon martovskih izbora ide i izjava potpredsednika SNS Nikole Selakovića u TV emisiji. Upitan da li će Tadić biti u vladi sa SNS odgovorio je da se u politici "nikad ne može reći nikad".
Hajde malo da se pozabavimo šta se dešava po drugim strankama na temu izbora i eventualne velike koalicije.
Do martovskih izbora možemo očekivati svašta ali ne i međusobne napade SNS i SPS koji, kako mi se čini, imaju dogovor o nenapadanju. Što reče Dijana Vukomanović na opasku poslanice DSS da se SPS-u i SNS-u raspao brak: "Nakon dogovorenog razvoda... počnimo ljubav iz početka". Doduše bilo je u prošlosti kurscluša oko predizbornih dogovora između SPS-a i SNS-a ali to je bilo u lokalu... U Beogradu. Kako sada stoje stvari "brak iz interesa" između Naprednjaka i Socijalista je samo formalno raskidan "zbog stanarskog prava" u vladi.
Rasim Ljajić nema nameru da napušta vladu i on je "siguran glas" za svaku buduću koaliciju, a pogotovo za koalicije okupljene oko SNS-a. To je već kovertirano. Time je pozicija Sulejmana Ugljanina malo ugrožena ali verujem da će on naći načina da uđe u Veliku Koaliciju
Dinkić najavljuje "na izbore samostalno a možda i u demokratskom bloku" a znamo da je on imao fer, skoro specifičan odnos sa Vučićem. Kada je napuštao vladu na relaciji URS i SNS nije bilo ni jedne teške reči. Uz to novine pišu da su Dinkić i Tadić u pregovorima... Dakle još jedan za Demokratski savez.
Dušan Petrović Predsednik „Zajedno za Srbiju" smatra da je Tadićeva odluka da stane na čelo nove političke grupacije „potez odgovornog čoveka" i izrazio spremnost da se ta stranka „aktivno uključi u dogovaranje o kreiranju nove političke ponude". Dakle imamo i Petrovića u igri.
"Bez Čanka nema ustanka" kako voli da kaže lider LSV, a boga mi ni Demokratskog Saveza za Modernu Srbiju... Barem su takvi nagoveštaji.
SVM će na izbore sam i sa jasnim ambicijama da uđu u vladu. Ipak, odluka Pastora da nastupi samostalno i na izborima u Beogradu je negativna za DS i LDP, s kojima im se ciljne grupe dobrim delom preklapaju, a plus za SNS.
O Koštunici nema ništa novo da se napiše. On je konstanta.
S druge strane odbijanje Čedomira Jovanovića da uđe u savez sa Tadićem može da znači da LDP želi da o eventualnoj velikoj koaliciji pregovara 1 na 1 sa Vučićem. Nešto kao ono kada miš i slon trče preko mosta a miš kaže "Ala tutnjimo". No dobro. Ume Čeda da istrguje, samo da pređe cenzus.
Famozne bele listiće nećemo gledati jer su se njihovi zagovornici ulili u RDS (Riđa Demokratska Stranka). Deklarativno samo su DS i Nova Stranka "mi smo prava opozicija sve ostalo su dvorske pudlice". To znači da je nerealno očekivati da ih Vučić usisa u novu vladu, barem ne bez debelog međusobnog nećkanja. Novi element je pokušaj da se ponovo proda priča "... da ne dođu radikali na vlast".
To bi bilo, veoma uprošćeno, očitavanje situacije prikazane po medijima. Meni ličli da je pred nama u narednih 30 i kusur dana interesantna izborna kampanja gde se zna relativni pobednik ali je ljuta borba za raspored ostalih. SNS u zenitu popularnosti ulazi u izbornu trku solidno zatvoren "s boka" od raznih neprijatnih "otvaranja" dok se ostali grupišu i zbijaju redove ne bi li uzeli srebrnu ili bronzanu medalju... Ili barem obezbedili nekakvo učešće u vladi.