(lepo ste odmah upozoreni. nemoj posle da čitam komentare - koga ovo još zanima! sad ide muzika iz
grlom u jagode:)
Tog leta, između 6. i 7. razreda, poslali su me na more sa školom u kojoj je radila moja tetka (ona akcijašica, zauvek učiteljica). Dve nedelje u dečjem odmaralištu u Bolu na Braču. Dakle, imam nepunih 13 godina i idem sa potpuno nepoznatim ljudima na more, u Hrvatsku, prvo avionom, pa trajektom. Moji roditelji nisu imali nikakav problem sa tim činjenicama. Svet je tada bio sigurno mesto, u kome su odrasli verovali drugim odraslima, a deca su kapirana kao deca, sa spiskom onoga što se
ne sme i onoga što se
mora. Hm, iz ove perspektive, neverovatna naivnost, ali tako često viđana u nekadašnjoj Jugoslaviji.
U to vreme sam bila brbljiva štrkljava odlikašica, ponos i dika socijalističkog obrazovanja i socijalizacije - gde me baciš, tu mi je dobro. Jedem sve i nemam problem sa spavaonicama od po desetoro, svaka plaža je odlična (a Zlatni rat je najodličnija, realno:), odrasli su prihvatljiv autoritet, ali im ne pamtiš lica. Tolerišeš ih i gledaš svoja posla. Nova deca nisu pretnja nego izvor radosti. Brzinom svetlosti sklopljena prijateljstva koja se nikad ne bi realizovala u stvarnom svetu: bogatašica, štreberka, debeljuca,
dženis džoplin i teniserka. Svesne da pravila iz redovnog školskog poretka ovde ne važe, a i da se nikada više nećemo videti posle letovanja, zalepile smo se onako kako samo predpubertetlijke to umeju - do obožavanja. Pridružena
drugarica je bio visoki, dežmekasti dečak, osmak sa mladežom na licu, zvani Šule (kasnije baja na glasu u Šestoj, visoki funkcioner u DS-u, zet pevača narodnjaka:) Svakodnevni život kao iz dečjih serija tog vremena - špansko
Plavo leto na srpsko-hrvatski način: ishrana u hotelskom restoranu, žuti sok i limene šolje i tanjiri, kupanje, sportska takmičenja, disko na otvorenom, stalno neko pevanje (
od vardara pa do triglava:) i gomila zaljubljivanja. Ili priželjkivanja istog.
Ja sam na sred letovanja postala žena - baš tako je majka glavne junakinje u pomenutoj seriji rekla svome mužu -
Nuestra hija se convirtió en una mujer! (Naša ćerka je postala žena!) Pa su svi bili srećni i kupili joj poklon. Meni su starije devojčice kupile uloške i to je bilo to. Ništa spektakularno i svečano, hiljadu kilometara daleko od roditelja. Idealno, kad malo bolje razmislim. Fact of life i idemo dalje.
Na tom letovanju sam prvi put probala
drogu (neko je iznedrio tablu apaurina, pa smo ih podelili i zaspali:)...i alkohol. Jedne noći smo sačekali da nastavnici poležu, pa masovno pobegli u grad, gde smo pili pivo i urlali -
O, vojvodo Sinđeeelićuuu! i -
Igrale se delije, nasred zemlje Srbijeeee! Tako sam ja tek sa 13 saznala da postoje nepoželjne pesme i da ima nečeg napetog sa Hrvatima. Mada, šta je napeto u
delijama kad smo ih pevali još u vrtiću, u čast bratskog nam japanskog vrtića?!
Seno, slama, seno slama, zob, zob, zob... Splet pesama je završen sa
Kad su se dva bracanina i
Računajte na nas, obrnuli smo krug po rivi i vratili se u odmaralište, gde su nas nastavnici postrojili u vrstu i održali bukvicu. Mislim da sam time osramotila tetku pred kolegama najstrašnije, ali je ujedno to bio i sudbinski znak u kom će smeru moja buduća karijera da ide - pedagogija/demagogija zauvek:)
Tog leta sam porasla čitavih 10 centimetara (i umesto treća od pozadi u vrsti, postala treća s početka), postala muher, naučila da pijem i naslutila da Jugoslavija nije baš zemlja bratstva i jedinstva iz
Čitanke. Da odrasli nemaju pojma šta im deca rade (i da je to odlično i za jedne i za druge:)...i da dežmekasti može da postane frajer i političar, ako se potrudi. Sva ta droga, alkohol, nacionalizam i poštovanje lažnih autoriteta su me zaobišli u budućnosti, valjda usred ranog susretanja s tupošću istih. Jedino sam ostala nepopravljiva feministkinja posle saznanja da si uvek sama na svetu sa svojim ženskim mukama.