Pekara, danas oko 11:00
S vrata vidim da su na polici ostala još samo dva ražena i jedan mešani. Od moje ljubljene Rustike ni traga ni glasa. Ispred mene pop i jedna mlađa komšinica. Nesrećna radnica, koja me je zapamtila po konstantnim kritikama (Što pekara radnim danima radi samo do 15:00 h, kad je lokalna pijaca otvorena do 20:00? Što nikad nema dovoljno 'leba?), čim me ugledala, počela da sleže ramenima, uzdiše i sakriva se iza polica. Ne sačekam da dođem na red, već krenem da penim prekoreda.
"Pa dobro, majku mu, 11 je sati i 'leba već nema?"
"Nije do mene..." pravda se nesrećna radnica, kao mnogo puta pre toga.
Penim o srpskoj ideji biznisa i srpskim gazdama i "preduzetnicima" dok ona sleže ramenima i uslužuje popa i mlađu komšinicu, a kad oni izađoše iz radnje, reče mi u poverenju:
"Pravo da ti kažem, gazda mi reče da se jedan pekar noćas napio pa jutros nije došao na posao..."
Prodavnica mlečnih proizvoda, danas oko 11:00
Nakon što sam prethodhodnih meseci bezuspešno pokušavala da kupim mlečni kajmak raznim danima u nedelji, pa konačno dobila informaciju da se isti isporučuje samo nedeljom, mrtva ponosna s vrata objavljujem:
"Došla sam po mlečni kajmak."
"Nema, komšinice."
"Kako nema? Zar mi niste rekli da dolazi isključivo nedeljom?"
"Jesam, ali prodao se."
"Kako se, pobogu, prodao od 08:00 do 11:00? Pa koliko tog kajmaka vi uopšte naručujete? Što ne naručite da imate i za ponedeljak i za utorak, nego samo toliko da se već u nedelju proda i to za tri sata?!"
"Nije do mene, verujte mi. Pravo da vam kažem, proizvođač ima teliće."
"Molim?!"
"Pa, telići posisaju mleko, pa nema dovoljno za kajmak. Ako hoćete da vam ostavim sledeće nedelje kad dođe?"
"Neću kajmak preko veze, hoću kajmak kad uđem u prodavnicu! Koliko će dugo ti telići još da sisaju?"
"Pa, još jedno mesec dana..."
Novinarnica, pre oko 6 meseci
Donosim primerak inostranog časopisa sa šemama o hekleraju na kasu, u nameri da ga kupim.
"Komšinice, nešto mi ne očitava šifru, ne prolazi kroz kasu, ne mogu ovo da vam prodam."
"Pa piše cena na časopisu, daću vam pare, pa vi posle to provucite."
"Ne, ne, ne mogu tako. Dođite vi sutra, a ja ću da vidim s centralom da ukucaju šifru."
Uze žena časopis i turi ga iza pulta.
Za par dana dolazim, časopis je na polici, uzimam ga i donosim na kasu u nameri da kupim.
"Komšinice, i dalje ne očitava šifru."
"Pa što ste ga vratili na policu, samo da me mamite bezveze, jel' to?"
"Ha, ha... Videću danas s centralom... Nije do mene, verujte mi..."
Mesec dana su me vozali s centralom i šifrom. Nakon toga, objavim:
"Ako sutra šifra ne bude radila, samo da vam prijavim - ja ću da ga ukradem. Nemojte posle da se žalite da vas nisam upozorila."
"Ha, ha... dobro komšinice."
Sutradan dolazim, uzimam časopis sa police, donosim na kasu - šifra ne radi.
Trpam časopis u tašnu na njene oči.
"Ha, ha... komšinice, dobro, ajde, dajte pare i bez šifre, pa ću ja s centralom da vidim..."
A šta sam ja sve za tih mesec dana mogla da na'eklam - nikom ništa!
PS: u istoj novinarnici cirka dve godine sam trenirala zaposlene da se postaraju da uvek imaju moje i Kristijanove cigare. I uspela sam. Dve godine im je trebalo da shvate da ćemo STVARNO da kupimo sve silne boksove koje smo uporno ponavljali da ćemo na mesečnoj bazi da kupimo. Odjednom, ne paklu po paklu. Dve godine!
Mesara, supermarket, pre oko 6 meseci
"Dajte mi dve pljeskavice, molim vas."
Mlađani momak kreće da mi pakuje obične, iako sam lepo pokazivala na ljute.
"Ne, ne te, nego ove, molim vas."
"Ne mogu te, nije mi još stigla šifra."
"Pa kad će da vam stigne?"
"Sad je 19:00, tako da ne verujem da će da stigne do sutra ujutro. Samo što smo dobili te pljeskavice, pre sat vremena."
"Pa, ako ćete šifru da dobijete tek sutra, što ste ih uopšte izložili? I kako to šifra ne stiže istovremeno s proizvodom? U čemu je poenta - onemogućiti potrošača da kupi sveže, nego mora bajato?"
"Nije do mene, verujte mi..."
Prodavnica veša, pre mesec dana
"Odgovara mi ovaj brushalter, dajte mi tri komada, molim vas."
"Nemam tri, imam samo ovaj jedan."
"?! Kako, pobogu, samo jedan? A ovi ovde (pokazujem prstom na još dva komada)?"
"Pa jedan je S, jedan je M i jedan je L."
"Vi to imate samo po jedan primerak svake veličine?"
"Da."
"Pa šta radite kad vam dođe neko i hoće da kupi 5 ili 10 komada?"
"Naručimo od centrale, ako hoćete mogu da vam naručim."
"Neću da mi naručite. Hoću da uđem u radnju i da kupim šta hoću i koliko hoću! Ispada da mi i za brushaltere treba veza!"
***
Srpska ideja biznisa svodi se na: "nemam šifru", "nije do mene" i "lezi 'lebe da te jedem".
Samo što 'leba - NEMA!