Haiku Tošiba Mladji u emisiji '' Šta je sporno '' ...
Haiku Tošiba Mladji ( 1930 - ne zna se...), (za razliku od svog oca Haiku Tušibe Starijeg i svog dede Haiku Tošibe Najstarijeg, koji nisu pokazivali veliko interesovanje za poeziju već su ceo život gajili pirinač na rodnoj Okinavi), još kao mlad se zainteresovao za poeziju i već u 54 godini ( na Okinavi je prosečan životni vek 110 godina, prim.V.R.)objavio svoju prvu pesmu '' Ja zavoleh gejšu iz grada '', koja je , može se sada slobodno reći, podelila čitalačku i književnu javnost Japana.
I mada je bilo onih koji su ga osporavali, sa svojom prvom zbirkom pesama '' Na zadnjem sedištu mog Suzukija '', pokazao je svima da uspeh prve pesme nije bio slučajnost i da je Japan dobio još jednog velikog pesnika, raskošnog talenta i specifičnog stila.Samo oni koji iskreno vole, koji su u ljubavi osetili i bol i sreću, mogu da osete snagu njegovih stihova, taj nežni prelaz od očaja do pokajanja, taj krik za rukom spasa koju nema ko da mu pruži...Tošiba je do sada objavio nekoliko zbirki pesama, ali našoj javnosti je najpoznatija '' Tokijski metro '' gde kroz lično iskustvo opisuje, šta sve japanske žene moraju da trpe ako su u istom kupeu sa muškarcima.( Inače od prošle godine uveden je poseban kupe samo za žene...prim.V.R.).Haiku Tošiba Mladji radi i stvara u Tokiju.Dobitnik je više prestižnih književnih nagrada : '' Trešnjin cvet '', '' Smokvin list '' '' Bambusov štap '' i t.d.Neoženjen.Ne zna se da li ima dece...kao ni to da li ga je ( kako se šuška )prilikom poslednje podele odlikovanja, odlikovao predsednuik Republike lično, za ogoman doprinos negovanju i unapredjedju srpsko-japanskih odnosa...
Priredio.V.R.
Tokijske noći....
Nad Tokiom sitna kiša pada,
u krstima nešto me probada,
a iz grudi uzdah mi se ote :
'' Šta ostade od one lepote?''
Gledam sliku što si mi poslala,
primećujem mnogo si propala,
a sećam se dok si sa mnom bila,
težila si 120 kila,
120 kila žive vage,
bila zdrava, pucala od snage,
mogla volu rep da isčupaš,
muškarcima šamare da lupaš,
gledati te bilo je milina,
bila si mi lepša polovina,
zvao sam te '' lepotica dana '',
i zbog tebe proširio vrata našeg stana.
Gledam sliku, suza suzu stiže,
reko bih ti samo da si bliže,
jedva sam te prepoznao draga,
još bi teže naša kućna vaga,
jer ti sada moja srećo mila,
nemaš više od 60 kila,
vidim da si promenila '' kuru ''
čim sad imaš ovakvu figuru.
Uspomene moje još su sveže,
zato mi je sve teže i teže,
gledam sliku, slika gleda mene,
'' Šta ostade od onakve žene?''
Bonus...moje učestvovanje u kvizu gore pomenute emisije...