Iako nisam ovisnik o Facebooku, skoro svakog dana prošvrljam po njemu bar pola sata. Pre svega da bih video koje su izložbe, zanimljivi događaji...planirani za danas, sutra...a pogledam i šta je ko od mojih prijateljica i prijatelja postavio na stranu. Tako juče naiđoh na citat iz opusa Ive Andrića, koji glasi: Ne mogu ja dobri čoveče ozdraviti, jer ja i nisam bolestan, nego sam ovakav. Od sebe se ne može ozdraviti.
Narodnim umotvorinama stolećima kruže izreke tipa: Zdravlje je najveće bogatstvo, U zdravom telu, zdrav je i duh (Mens sana in corpore sano, za one koji preferiraju latinski). Zdravlje je podrazumevajuće i u novogodišnjim i rođendanskim čestitkama. Nije međutim Nobelovac mislio na tu vrstu zdravlja, već na mentalni sklop čoveka koji je takav kakav je. Am pak, onda to zaista deluje poražavajuće! Od sebe se ne može ozdraviti, lako može kod nekog proizvesti pad u depresiju, samosažaljenje, bezvoljnost, nestanak odbrambenih mehanizama i šta već ne!
Ne dajte se sestre/braćo, ne morate plinut u krvi, nije sve tako crno kao što na prvi pogled izgleda! Cogito ergo sum, Spoznaj samoga sebe, izvrći se kao rukavica svakodnevno, preispituj se, uči, sumnjaj, ne upoređuj se s drugima, budi radoznao, svest ti je data da bi je koristio a ne da buđavi u lobanji! Sećam se (verovatno sam to pominjao u nekom od tekstova) karikature iz Paris Match-a od pre četrdesetak godina: U prvoj sličici lik govori (u oblačiću): Cogito ergo sum. U drugom snužden i pogružen, kaže: Ali ja ne mislim! U trećoj, četvrtoj, petoj, hoda sav slomljen i izgubljen! U šestoj se ispravlja s osmehom na licu: Ali kada sam rekao da ne mislim... ja sam to smislio...dakle postojim!
Postojimo, nego šta! E sad, nije dovoljno samo postojati, mora se i misliti, mora se delati, menjati na bolje svet oko sebe ali prvenstveno menjati, ozdravljivati sebe, znate ono kad Štimac ponavlja: Svakog dana u svakom pogledu, sve više napredujem! Tako nekako. Lao Ce, Buda, Sokrat, Seneka...pa sve do Dekarta, na svoj su način promovisali ovakav ili približan stav. I nije to uzaludan posao! Biti zdrav se nikako ne svodi na puko bildovanje i provođenje pola života u teretanama ili na tz pozitivan stav, mišljenje. Svi znamo, makar iz štampe, TV-a, neke poznajemo i lično...gomile mišićavih nebulotičara, navijača čiji je duh na nivou retardiranog pileta ali i one pozitivnostavne retoričare čija jalova ispraznost ne izaziva ni pomeranje njihovog malog prsta. Njima je dovoljno, time su više nego zadovoljni, što pozitivno misle. Od njihovog pozitivnog mišljenja, stava, ni popara se ne može napraviti! Samozadovoljni, duboko zarovljeni u sebe, uživaju u pozitivi samoj po sebi. Biti pozitivan zbog svog ega, najčešće svoje sujete, razbacivati se savetima kako se mora biti pozitivan u svakom trenutku i na svakom mestu a ladno prolaziti ili okretati glavu od konkretnih stvari na koje bi se trebalo, moralo pozitivno reagovati, je u najmanju ruku licemerno i nezdravo i bolesno! Takvi od sebe ne mogu ozdraviti! Preporučio bih im da pročitaju knjigu Slavenke Drakulić: Tijelo njenog tijela ali sam skoro 100% siguran da ih ne bi dotakla niti bi išta pozitivno poduzeli, ostali bi pri svojoj jalovoj teoretskodeklarativnoj pozitivi.
Ništa nije lakše nego reći: Takva/takav sam i šlus! Takvim stavom su svi na gubitku a pre svih osoba koja ga je izrekla ili tako misli o sebi. Tvrdog sam ubeđenja da se može ozdraviti od sebe! Ne prepuštajmo se Status quo stanju, bespomoćnosti (u kojoj mazohistički uživamo), promicanju ljudi i događaja oko nas ili pored nas, samosažaljenju, posipanju pepelom u svrhu nečinjenja ičega, samoubeđivanju u nemogućnost promene, svojevoljnoj mentalnofiziološkofizičkoj hibernaciji... Ne! Nikako ne! Ovaj jedan život koji imamo (na druge ćemo obratiti pažnju kad ih budemo živeli), svaki njegov dan, minut, sekund, iskoristimo da radimo na sebi, prvenstveno sebe radi ali i svih koje volimo, poznajemo ili ne poznajemo a u poznaćemo ih a možda i ne, volimo život zbog njega samog, volimo druge, volimo, čuvajmo i uživajmo u Prirodi, učimo, slušajmo druge, čitajmo, šetajmo, vozimo bicikl, plivajmo, družimo se, osmehujmo se, smejmo se, budimo se radosni...i bićemo ozdravljeni od sebe!