Na sred dasaka koje zivot znace stoji poljski WC. Iako sveze okrecen, vidi se da je oronuo. Na vratima nesto pise, al necitko. Posto je okrenut bocno iza WC/a vidljiva je gomila krsa, septicka jaama, sasvim je jasno, nije ciscena godinama. Ulaze I izlaze razliciti ljudi i niko se ne okrece da pogleda izaWC/a.
Na pozornicu dolazi lik; plavo odelo, zuta kravata, a na glavi zeleni sesir. Deluje pomalo zguzvano, ali ipak strogo.
Prilazi poljskom WC. Otvara vrata sirom, naglo; kao da ocekuje, tj. prizeljkuje da uhvati nekog na delu, mislim nedelu.
Obema rukama zapusi nos.
/Jebote...srpska posla...
Dolazi na scenu tip u odelu. Iz dzepa na sakou viri flasa konjaka. Trgne se malo za kravatu, prokaslja se diskretno, ali umesto liku sa zapusenim nosom, obraca se publici:
/Slusaj ti Slovenac. Postujem ja tebe, al spusti nos, mislim snizi ton.
/Sta ti bre mislis. Ja sam sisao veslo pa mislim da vi tamo kenjate pez bombone ... mirisljave?
Iz publike ovacije, gromoglasne... pljesak..
/Neka si mu reko, svaka ti dala, bravo majstore...
Iako pozornicu napustaju obojica, publika ne prestaje sa ovacijama ...Na pozornicu izlazi devojka sa diktafonom u ruci. Publika se utisava. Devojka , ocigledno novinarka, hoda levo, desno, kao da nekog trazi. Na pozornicu ponovo izlazi lik, miljenik I odnedavno heroj publike.
/Vi ste odgovorni za ovaj WC?, upita ga devojka.
/Jesam pa sta, odgovara lik i nastavlja:
/Sta I vama smrdi mnogo?
/Pa da. Mislim strasno je to..htela sam da pitam kad je ovo cisceno..i ko je nadlezan ..
Lik je naglo prekida i odgovara joj, ali opet se okrece ka publici:
/Izvinte, a i vi, da prostite, kenjate pez bombone?
Publika opet reaguje gromoglasnim smehom, ali i aplauzom...od ovacija se vise nista ne cuje. Pa tako ni njeno sledece pitanje:
/Ne, naravno da ne, ali znate nije problem u pez bombonima, vec valjda u neodrzavanju septicke jame? Neko je valjda odgovoran za to?
/Vi ste danas premijer, bili ste potpredsednik ...
/Pa sta sad vi hocete ? Da hapsim samog sebe? Je l' to resenje? Je l' mene ovaj narod birao da sebe hapsim?
Okrece se opet prema publici koja i dalje od ovacija ne cuje njihov razgovor.
/Niste me vi birali da ispunjavam zelje onog Janeza
?/Je l' tako...
/Tako je, odgovara publika, gotovo jednoglasno, il' se bar tako cini.
Njihov razgovor, tacnije pitanja mlade novinarke, koja malo ko da je cuo, ostaju zabelezena na njenom diktafonu. Ostaje i krs iza poljskog WC/a. Sa pozornice odlazi heroj publike, cekajuci novu priliku, za novu predstavu. Ipak je sad on... premijer.