Prema izveštaju Republičke izborne komisije (RIK) preko 170 hiljada glasača, odnosno 4,3 posto ukupnog broja, ubacilo je bele listiće tokom prvog kruga izbora 6. maja 2012, što je dva puta više nego na izborima 2008. godine. A u drugom krugu izbora, 20. maja 2012, broj ubačenih belih listića je 98 664.
U želji da kao građanin i kao novinar Radio Beograda detaljnije istražim poruke glasača na tim tzv. belim listićima, uputio sam 1. juna 2012. pismo-zahtev RIK-u sledeće sadržine:
„Poštovani,
u cilju uspešnog okončanja novinarskog istraživanja o temi "beli listići" na izborima 2012. godine, potrebno je da mi omogućite uvid u nevažeće listiće.
U nadi da ćete mi što pre odgovoriti i omogućiti završetak novinarskog istraživanja, srdačno Vas pozdravljam.
Filip Mladenović, novinar RTS/Radio Beograd 202"
Pet dana kasnije, umesto pozitivnog odgovora, što sam očekivao i kao građanin i kao novinar, jer nema nijedne ustavne i zakonske prepreke da pregledam izborni materijal, iz RIK-a mi stiže „odbijenica" sa potpisom Sekretara RIK-a Veljka Odalovića:
"...obaveštavamo Vas da ne postoje mogućnosti da se izađe u susret Vašem zahtevu, imajući u vidu da se radi o izuzetno obimnom materijalu u koji zahtevate uvid, razvrstanom po biračkim mestima, odnosno u preko 25.000 vreća... Osim toga napominjemo da su nevažeći glasački listići, zajedno sa neupotrebljenim i važećim glasačkim listićima sa izbora održanih maja 2012, pohranjeni u arhivu."
Pitam se šta sada da radim? Kome da se žalim? Kako da realizujem novinarsko istraživanje? Gde je ta arhiva gde su "pohranjeni" i tzv. beli listići? I najzad, zašto RIK krije sadržinu tzv. belih listića?
Ja samo želim da publikujem 200-300 najčešćih ili 200-300 najtipičnijih poruka glasača ispisanih na tzv. belim listićima. Jer, u njima je sadržan (za)dah epohe, kritički duh tranzicije, dokument o jednom istorijskom trenutku kada je deo glasačkog tela jasno poručio da više neće, da NE PRISTAJE da bira između dva zla!