- Dečaci ne plaču. - slušala je.
( - Zašto samo dečaci? - pitala se. )
- Jaki ne plaču.
- Sramota je plakati.
- Nije lepo.
- Daj, opet cmizdriš?
A i sama je po nekad mislila: - Neću da plačem.
Baš u inat neću.
Pa je u srcu iskopala zdenac majušan poput naprstka i plakala u njega krišom, ne skidajući večiti osmeh sa lica.
I tako godinama.
Eno je sada gde, sklupčana u napuštenoj puževoj kućici, čeka neku plahu prolećnu kišu da spere iz nje sve neisplakane suze.
( Možda neka od njih probudi topla semena bulki. )
P.S. Moje v.d. Snajče snimilo spot.
A ja se sad pravim važna:)