Slučaj koji opisujem pokazuje da je sistem solidarne zdravstvene zaštite u Srbiji sve, samo nije solidaran, i da proklamovana solidarnost ima svoje granice. Na žalost, slučaj Nataše je iza te granice. Istovremeno, isti taj sistem solidarne zdravstvene zaštite je ne tako davno omogućio prvom čoveku zdravstva u Srbiji da daleko benigniju zdravtsvenu potrebu reši u inostranstvu. Nataši ta prilika nije data. I na kraju, kao šlag na tortu, korespodencija sa sistemom solidarne zdravstvene zaštite u Ruskoj federaciji, kao i zvaničnici te države pokazuju ii daleko više interesovanja i razumevanja za Natašu i njen slučaj, od domaćih.
Rokovi sa kojima se Nataša suočava su veoma kratki, prozor u kome je moguće obaviti neophodnu intervenciju u Rusiji, a s tim i rok za prikupljanje novca se zatvara za dve nedelje, a cilj je daleko.
Pokrenuli smo nekoliko akcija, od kojih je i ovaj blog deo, i nadamo se uspehu. Verujemo u njega, svim srcem, a i moji prijatelji na ovom blogu biće informisani...
Ovo jako nesvakidašnja priča o devojci koja ima toliko retku povredu (1u 10 miliona stanovnika), kojoj se sve kosti krive i prilagodjavaju promenjenom položaju karlice i koja za ovih 5 godina od RZZO-a nije dobila ništa osim sudjenja.
Devojka u ovako teškom fizičkom stanju se sudi za operaciju koja joj po zakonu pripada, umesto da bude lečena i operisana i nastavi život bez fizičkih očraničenja.
Iako građani Srbije kao obavezu izdvajaju doprinose u Fond zdravstvenog osiguranja, isti ti građani su od strane Fonda sabotirani da ostvare svoja prava na lečenje koja im po zakonu pripadaju.
To je početak ove priče. A ona zvuči upravo ovako:
Zovem se Nataša Šakić.
Rođena sam 09.10.1983. god. u Novom Sadu, Srbija, gde i danas stanujem.
Student sam na Fakultetu za menadžment, smer bankarstvo i finansije i do
završetka studija ostalo mi je dva ispita.
Celog života bila sam vesela i puna života. Uz redovno školovanje
uspešno sam se bavila sportom i fizički bila veoma aktivna. U
dvadeset trećoj godini, tačnije decembra 2006. godine desila mi se
saobraćajna nesreća. Tada se moj život potpuno promenio i pretvorio u
borbu za izlečenje.
Moja ortopedska povreda karlice je toliko retka da je u srazmeri 1 u 10
miliona stanovnika i potrebne su mi 2 operacije i šest meseci bolničkog
lečenja u Naučnom centaru za ortopediju i traumatologiju " ILIZAROV " ,
Kurgan , Ruska Federacija, u kome moja povreda karlice može uspešno da
se izleči i posle koje ću moći da funkcionišem bez fizičkih ograničenja
kao i pre povrede.
REPORTAŽA RADIO TELEVIZIJE VOJVODINA 20.02.2012. god.
Putin pomogao Novosađanki
Položaj kompletne karlice, usled iščašenja levog zgloba karlice, upale i
nefiksiranja nagnuo se - posttraumatska hiperinklinacija karlice veća od
70 stepeni. To je kao da se temelj kuće nagnu 70 stepeni i cela kuća
propada i ruši se. Krivi se cela kičma. U gornjem delu leđa u levo a u
donjem u desno. Propadaju mi diskovi kičme u gornjem delu leđa i vratu.
Promenjenim položajem nosača kičme i kukova, menja se položaj kukova,
krive se cele noge.
Ovo fizičko stanje naziva se narušena statika celog tela .
Celo telo je zbog karlice onesposobljeno. Iako nemam oduzetost u rukama
i nogama, prinuđena sam da u bolovima ležim u krevetu.
Fizički ne mogu ni najmanje da sednem, a stojanje je svedeno na minimum-
maksimalno 10 minuta sa nagnutim telom u napred i to na prstima, ne
celim stopalom, jer na taj način balansiram neslaganje kičme sa
promenjenim-nagnutim položajem karlice.
Slika i tekst iz novina "Blic online" 21.01.2012 god.
Sva dokumentacija nalazi se na ovom sajtu.
Otprilike ovako izgleda postupak nameštanja kostiju karlice ILIZAROV
aparatom.
Za ovih pet godina bolova, borbe i stresova, ni jednog momenta nisam
gubila veru da ću ponovo moći da stojim i sedim, jer u Rusiji postoji
izlečenje.
Jedina želja koju imam je da živim bez fizičkih ograničenja i bez
bolova. Da se zaposlim, radim, rodim, osnujem svoju porodicu!
Verujem da će ljudi dobre volje pomoći da sakupim novac za operaciju,
koja će mi ponovo vratiti život!
SVAKA POMOĆ MI NEPROCENJIVO ZNAČI.
Hvala svim ljudima dobre volje!