Na sve ovo gen. direktor RTS Aleksandar Tijanić je burno reagovao, pribegavajući starom triku da se radi o svojevrsnoj zaveri protiv Javnog servisa. Čak i konstruktivne, dobronamerne kritike Tijanić doživljava veoma lično i emotivno, pretvarajući tako jedan Javni servis u - privatni.
Na umesnu sugestiju Gorana Karadžića, zamenika predsednika saveta RRA ("Politika", 25.04.2011.) "Kada pričate o pretplati, šta ste vi kao RTS učinili da se poveća naplata? Vi ste najmoćniji medij u Srbiji, i na tome vam svaka čast, kapa dole. Da li ste prekinuli neku od svojih serija velike gledanosti na čemu vam takođe čestitam i da objavite neki spot i kažete svima u Srbiji, počnite više ljudi da plaćate pretplatu." Aleksandar Tijanić odgovara: "Samo izrazito inteligentni ljudi smatraju da se jakom propagandom neki vid poreza može učiniti izrazito popularnim. Ja sam glup, ja mislim da propagandom nijedan porez ne može da se popularizuje. Mislim da su ljudi u krizi, da zakoni nisu dobri..."
Zamenik predsednika RRA ne odustaje od svoje sugestije, pa ponovo kaže: "To nije porez. To je nešto što građani u svim civilizovanim zemljama plaćaju kao što plaćaju zdravstveno osiguranje bez obzira na to da li su bolesni ili ne. Ali, jeste li vi ikad napravili akciju preko vaših programa, plaćajte pretplatu? Kao što svi građani u Evropi plaćaju za svoj javni servis imali televizor ili nemali?"
Medjutim, Tijanić opet pribegava zameni teza, garniranih već otrcanom teorijom zavere, pa kaže: "Smatrali smo da je najbolji način reklame za RTS vraćanje poverenja milionskog gledališta. To smo uspeli. Šest godina smo najgledanija srpska televizija sa solidnim radio-programima. Kad na to dodate najuspešniju srpsku marketinšku akciju - Evrosong, pa izgradnju Avalskog tornja, pa sigurnu kuću za žene i decu, pa celodnevni digitalni program posvećen kulturi, pa akciju zaveštanja organa... Mi pokazujemo: građani, evo kuda ide vaš novac. Teško se živi, a protiv RTS-a traje neprekidna, dobro organizovana akcija komercijalnih stanica i političkih moćnika s kojima imaju zajedničke interese."
Ironijom sudbine, tokom protekle 4 godine više puta sam i Upravnom odboru RDU RTS i Menadžmentu predlagao korenitu promenu odnosa prema pretplatnicima. Umesto pretnji tužbama i žalopojki zbog smanjenog priliva novca od RTV pretplate, predlagao sam raznovrsne akcije, tj. programske inovacije, u duhu afirmativnog odnosa prema pretplatnicima Javnog medijskog servisa Srbije. Izdvajam samo dve:
- Pre svega, neophodno je promovisati DAN OTVORENIH VRATA RDU RTS, kada bi pretplatnici, i to oni koji redovno i uredno izmiruju svoju zakonsku obavezu, mogli da posećuju TV Beograd i Radio Beograd i neposredno se upoznaju sa radom zaposlenih. Tokom boravka u RDU RTS imali bi mogućnost da se druže sa omiljenim voditeljima i novinarima, sa glumcima popularnih serija itd., da ručaju u restoranu RTS, da prisustvuju snimanju jedne od TV epizoda ili slušane radio emisije...
- Umesto već pomalo dosadnih sadašnjih TV intermeca, bili bi emitovani kratki TV prilozi, na kojima bi se predstavljali zaposleni RTS-a. Raznovrsna zanimanja bila bi predstavljena u ovim TV prilozima, posebno radjenim za pretplatnike.
Na primer, vozač, kamerman, tonac, daktilograf, rasvetljivač, šminker, spiker, računovodja... bi bili snimljeni na svojim radnim mestima i u TV kameru bi, na svoj način, izgovarali tekst: "Ja sam taj i taj! U RTS-u radim od te i te godine kao (na radnom mestu) ....................................! Hvala Vam što urednim plaćanjem pretplate omogućavate meni i mojoj porodici platu!"
Na žalost, nijedan od ovih predloga nije usvojen, pogotovo poslednji, koji se odnosi na veliki broj anonimnih radnica i radnika RDU RTS, bez čijeg angažmana i kreativnosti ne bi bilo ni TV i radio programa.
Zato sam danas novom Upravnom odboru RDU RTS poslao ove i druge predloge, sa nadom da će biti realizovani.