Život koji ne zavredjuje pažnju korumpiranih medija, jer može da pokvari Potemkinova sela investicionog buma i opšteg prosperiteta.
Priča koja sledi ima srećan kraj, a njeni
Ja sam marginalan lik.
Igrač iz razvojne lige, koji može da uspe samo usled tuđeg neuspeha. Samo ako mu se posreći tuđa nesreća. Prika koji dobija priliku tek kada se neko povredi ili se takmičenje završi i svi glavni igrači odu na odmor. Kada više nikome nije bitno. Na mom dresu piše LANJSKI.
Mesta u pesku koja su utisnule naše stope, sada se sjedinjuju sa svojim obalama. Leto se bliži zalasku. Skida pozlatu sa osunčanih dana i, čvrsto držeći za repove svoje žar ptice, odleće tamo gde mu se već nadaju.
Ostajemo sa sobom, na raskršću čiji severni puteljci već uveliko računaju na našu teskobu i sve što ona donosi.
1.
Čim sam prvi put pomenula da ću na Tajvan, javio mi se Fejsbuk prijatelj Vlada Kolaj, koji tamo ima prijatelja. Predstavio mi ga je kao prebogatog šezdesetogodišnjaka, sa dva braka iza sebe i četvoro dece, te ocem od skoro sto godina, o kome se brine, a saznala sam i da je vlasnik dva sprata u zgradi u centru Taojina, u koji dolecem.
Ime mu je Dzordz Jang, a u prepisci koju smo zapoceli, pokazao se kao vrlo sazet i praktican sagovornik. Pitao me je sta mi treba, rekao da će me docekati na aerodromu, ponudio mi smestaj, pozvao me da sa njegovom porodicom docekam Kinesku
Priča počinje kada Hari na televiziji čuje da je ozloglašeni kriminalac Sirijus u zatvoru. Ili pobegao iz zatvora? Uf, ne znam baš... Ali, neko je u zatvoru! Elem, Hari brzo kupuje one čuvene čarobnjačke novine, Dnevni prorok, i usput saznaje da su u toku izbori za nastavničko veće Hogvortsa, ko će još biti uhapšen narednih dana, ali i koliko je dugačak čarobni štapić Lorda V, (Onog-čije-se-ime-ne-pominje).
Kada se Hari sreo sa svojim prijateljima Ronom i Hermionom, slučajno je čuo Ronove roditelje kako pričaju o Sirijusu i saznao da je on bio prijatelj Onog-čije-se-ime-ne-pominje.
Vodeći računa da ne zakasni, Milan prođe ponovo kroz međuprostor gde je maločas, pre nego se upristojio u toaletu, odmah iza Vidoja, rasterao bagru šibicarsku, i poče da prebira po mozgu o svojim dnevnim planovima. Imao je sastanak sa Hakalom, koji mu je obećao, za, kao kontra uslugu, brzi prijem kod doktora Šapića, otkriti veliku tajnu koja mnogima izmiče. Od same pomisli na dogovorenu trampu, Milan se opet naježi, kao i kad su se prvi put pogodili. Dogovor je bio da se nađu u jeftinom restoranu.