Prvi lik kod kog je trebalo da se uselim
me je non stop zvao lutko
Par puta sam mu rekao da obustavi
Izvinio se
ali je tražio previše za tu gajbu
Uselio sam se u stan u potkrovlju kuće
koja je previše asocirala
na period eksproprijacije
gazdarica je bila na spidu i pivu
a u prizemlju je
ni manje ni više
nikla detektviska agencija
Prezimio sam možda najbedijih par meseci
svog života
pokupio svoje stvari i knjige
u kese za đubre i isto tako
Roman "ISLEDNIK" Dragana Velikića biće promovisan sutra u 19 časova Itaka Art Centru u Inđiji.
Pored autora, Dragana Velikića, o knjizi govore:
Novi Nebojša Milenković, istoričar umetnosti
i Nikita Milivojević, reditelj.
Međunarodni umetnički centar „Itaka“ osnovan je 2010. godine sa idejom da se ponudi alternativni model postojećoj umetničkoj produkciji u našoj zemlji. U pitanju je inicijativa Nikite Milivojevića koji bira da deo svog edukativnog i umetničkog rada nastavi u Inđiji.
EGIPATSKA KNJIGA POLUMRTVIH
Sam pravim svoju istoriju, pakao u koji sam pao
Nil u koji sam stao sa betonskim cipelama tradicije
i olovnim ordenjem mrtvih i zaboravljenih
nazdravljam bolesnim i isceđenim
gorko i ljuto, nikad nećemo prevazići žuč
Prvi sneg prošle godine pao je u Poganiće u nedelju prvog novembra. Već oko osam sati, na trotoarima u Bulevaru Leontine Vukomanović okupilo se dosta sveta čisteći lopatama sneg od pekare „Ženskom rukom" do zgrade muzeja i dalje prema zanatskoj četvrti. Tek poneki vlasnik lokala u tom delu grada došao je da prokopa stazu do dućana, većina nedeljom ne otvara butigu.
Taman što je istovario novine iz Beograda zdepasti kamiondžija besno je psovao što mu se u uličici kod crkve „zadnja leva" izbušila na jednom od zelenih kočića što, načičkani šiljcima, sprečavaju
Autobus na naftu boje hepatitisa, ce
uskoro odlazi za Surčin
ponekad se pokašto i kurčim, bre
i teatralan sam, veličanstveno
izgledam kao onaj Turčin
glavom i bradom otpučim komad Zida plača
nekada su reči bile ubojitije od mača
a danas su pitome kao kakva mačka
pišem pišom redove kojima ne treba ni tačka
Dan treći, 8. oktobar
Nisam sama!
Od ranog jutra, kakao sam napustila Sjange, sustižem planinare na nizbrdicama a onda me oni pretiču na usponima. Ne prođem ni pored jedne grupe a da me neko nešto ne upita i ne zaustavi nakratko, ili krene sa mnom uporedo. Svakoga zanima otkuda biciklista na ovoj ruti i da li ću voziti preko Thorunga La prevoja. Kad im odgovorim da putujem više od dve godine biciklom i da nameravam da pređem preko tog pasa jer znam da je moguće, da su i drugi biciklisti to uspeli, iskreno mi čestitaju na odvažnosti.
U jednoj od grupa upoznajem Kanađanku koja je pre četiri godine putovala biciklom od Engleske do Indije – takođe sama.
ZALAZAK SUNCA IZNAD BEŽANIJSKOG GROBLJA
Retko biran, dalek put
zaboravio sam kako zvuče talasi
kojima se prepuštaš
ne čekaj me
Drugačiji svet leži iza žice, zida, rešetki
provlači se do mene, uvlači se u oglav
kao maestral
ne čekaj me
Zaboravio sam svoj gnev, pomiren
odlazim bez vetra pod krilom, kasom
ne čekaj me
nestajem
Postoji mesto, koje prizivam
gde su dani duži, gde me tama neće naći
Sve u meni vuče me daleko odavde
sve što želim ni vreme ne može da ispuni
propadam kroz atmosferu
gubim se
Zbogom prijatelji
Pripremajuci se da mladoj prijateljici koja se sprema na odlazak od kuce I pocetak samostalnog zivota na koledzu u Americi damo nesto vredno sto bi mogla poneti sa sobom nismo nasli nista prikladnije od knjige “ Kako ziveti ? ili Ziivot Montenja u dvadest pokusaja da se odgovori na jedno pitanje” ( Sarah Bakewell)
1.Kako ziveti? Ne brinite zbog smrti
Ona ce se pobrinuti sama o sebi.
2. Kako ziveti? Obracajte paznju na sve oko sebe.
Hvatajte beleske. Pisite.Osvestite se. Pratite tok svoje svesti.
3.Kako ziveti? Tako sto cete se roditi.