Verovatno koristite Skype, jedan od najpopularnijih programa za Internet komunikaciju, i znate da preko njega možete ćaskati tekstom, glasom, slikom, razmenjivati slike, dokumente i još dosta toga.
U narodu je doskora vladalo ubeđenje da se Skype razgovori ne mogu prisluškivati. To uverenje je bilo utemeljeno na prilično čvrstim saznanjima o arhitekturi i načinu prenosa teksta, zvuka i slike preko ovog vrlo poznatog programa za komunikaciju. Međutim, nešto se izgleda promenilo nakon kupovine Skype-a od strane Microsofta. Više ne možemo biti sigurni da neko tamo ne sluša ili ne snima naše Skype razgovore.
Čudan naslov, ali da - postoji i tržište rupa. U ovom tekstu je reč o tržištu softverskih rupa (ranjivosti) tj. propusta u softveru koji mogu mnogima doneti ozbiljne probleme ili nekima i prednosti i korist, zavisno sa koje strane jednačine se nalazite. Informacije o rupama u bezbednosti softvera su postale roba na tržištu, koje naglo raste. Postoje prodavci, ali i širok krug zainteresovanih kupaca. Ko prodaje, ko kupuje i zašto je to opasno?
Zamislite da ste otkrili vrlo ozbiljan propust odnosno ozbiljnu bezbednosnu rupu u nekom programu (softveru) i da to saznanje može da se iskoristi za različite namene, možda čak neke veoma unosne. Šta biste uradili, kome biste to saopštili i na koji način?
Sigurno ste pomislili da je ovo tekst o raspletu duela Tadić-Nikolić, ili barem o formiranju vlade Srbije. Po cenu da vas razočaram, moram odmah da kažem, malo ste pogrešili. Ovo nije priča o Borisu i Tomi. Da objasnim. Nedavno je "Blic" objavio tekst o super-računaru Instituta za fiziku, koji će uskoro (nakon planirane nadogradnje) biti najmoćniji računar na Balkanu. Ime tog računara je, naravno, "Paradoks".
Prema recima Aleksandra Bogojevića, zamenika direktora u Institutu za fiziku (i kako prenosi "Blic"), Paradoks trenutno ima 1.100 procesora, i radi na 7 tera-flopsa.
Nakon dosta rada na konsultacijama i razradi predloga EU Data Protection Acta, on se pojavio na nekim web sajtovima pred kraj 2011. godine i potvrdio različite spekulacije, koje su prethodno cirkulisale u javnosti.
Već se sada vidi da ovakav konsolidovani European Data Protection Act, može da podeli i polarizuje ljude u nekoliko grupa:
E sad Đilas da počisti govna.
Vidimo se ... kad bude.
Od skora se priča oko ECDL verifakcije pojačala, a poznato je da se ja derem k`o oparen magarac na ECDL. Da obnovimo gradivo ECDL znači European Computer Driving Licence. Auh.
Ne samo zbog poetičnog imena analogija sa vozačkom dozvolom jeste prisutna, em se obuka i verifikacija plaća kroz vanistitucionalne škole i testne centre, pa korisnici plaćaju iz svog džepa em ima tačno verifikovana količina udžbenika i materijala kojima oni spremaju ispite, em verifikacija to jest ta kompjuterska vozačka dozvola preti da postane uslov za zapošljavanje. Na primer ovde
Gost autor: Bojan Bogdanović, koordinator Ubuntu tima za Srbiju
Dugo sam razmišljao da napišem ovaj članak. Ne zato što je komplikovan (nije, naravno), već je pravi razlog kako ga na pravi način napisati. Prva ideja mi je bila da ga ponudim našim drugarima za novi FLOSS webzin koji je upravo u nastajanju, ali mi je ovde na blogu bilo komotnije: mogu biti „neozbiljniji“ nego u časopisu. Sa druge strane, inicijalnu kapislu da ovo napišem dao mi je Igor (digitalis_vulgaris sa Ubuntu foruma) dok smo radili pripreme za Share konferenciju. I hvala mu na tome. Koja je to inicijalna kapisla, videćete na kraju, kao poentu cele ove priče. Ko pročita do kraja shvatiće.