Sigurno ste pomislili da je ovo tekst o raspletu duela Tadić-Nikolić, ili barem o formiranju vlade Srbije. Po cenu da vas razočaram, moram odmah da kažem, malo ste pogrešili. Ovo nije priča o Borisu i Tomi. Da objasnim. Nedavno je "Blic" objavio tekst o super-računaru Instituta za fiziku, koji će uskoro (nakon planirane nadogradnje) biti najmoćniji računar na Balkanu. Ime tog računara je, naravno, "Paradoks".
Prema recima Aleksandra Bogojevića, zamenika direktora u Institutu za fiziku (i kako prenosi "Blic"), Paradoks trenutno ima 1.100 procesora, i radi na 7 tera-flopsa. Nakon planirane nadogradnje imaće 5.000 procesora i radiće na 40 tera-flopsa. Tekst je izazvao priličnu pozornost čitalaca, između ostalog i zbog toga sto će se sa planiranom nadogradnjom ukupna cena ovog računara popeti na milion evra. Ubrzo nakon objavljivanja, članak je privukao razne komentare, od onih "Bravo! nisam znao da ovako nešto ima u Srbiji!" do onih "A šta ce to nama?? nemamo bre leba da jedemo". Jedan kaze: "Da li se na tom računaru može igrati tetris?" (pokupio 123 minusa). Onda neko ispod: "Ne razumem, zašto ste čoveku podelili ovoliko minusa? Malo se našalio, a vi ste iz nekog razloga uvređeni...". Onda još ispod: "Zato što mi se čitaju komentari ljudi koji eventualno nesto pametno umeju da napišu o tome!". Ma meni se baš svideo taj komentar o tetrisu, a ovaj drugi mi još draži. Krenuo tu i ja da dodam nešto "pametno", al' brale vidim to ne može da stane u komentar! I tako je nastao ovaj blog.
Dakle, šta su super-računari? Za šta se koriste? Da li će Srbija imati koristi od "Paradoksa"? Da li je vredno uložiti milion evra u Paradoks? Ima tu još dosta pitanja koje bi čovek mogao da postavi.
Super-računari se koriste u nauci kao zamena za eksperimente koji su preskupi ili uopšte nemogući za izvodjenje, a kada je te eksperimente moguće "izvesti" virtuelno, tj. putem kompjuterskih simulacija. Na primer, za predviđanje osobina materjala pod ekstremnim pritiscima i temperaturama, za simulacije 3D strukture proteina, vizualizaciju detonacije supernove tj. eksplozije zvezde, i slično. U tehnologiji super-računari se koriste za više praktične stvari, na primer za matematičku "optimizaciju" (kojim putem isporučiti robu u 100 gradova tako da ukupan broj pređenih kilometara bude minimalan?). Samo neke od praktičnih primena super-računara su dizajniranje novih materjala, predviđanja vremena, navigacija i praćenje pokretnih objekata u realnom vremenu (aviona, podmornica i sl.).
Jednom prilikom sam čuo poređenje koje iako nije najbolje, možda je korisno. Ako je kućni PC ekvivalent nekom prosečnom porodičnom automobilu, super-računar bi bio ekvivalent trkačkom automobilu, vozilu namenjenom za postizanje ekstremnih brzina, koji mozete da izvedete u vožnju samo na specijalno uređenim stazama. Tamo neki luksuzan Porsche ovde ne bi bio dobar primer (iako može da ide 200 na sat, jel'), jer super-računari su sušta suprotnost luksuzu. Da li ste nekad videli unutrašnjost trkačkog automobila? Izgleda potpuno asketski, kao očerupani automobil sa otpada. U osnovi i dalje je u pitanju automobil, vozi na sva četiri točka, samo sve u njemu je podredjeno maksimizovanju performansi. Da li je moguće igrati tetris na super-računaru? Naravno. Ali to bi bilo kao da vozite krompir na pijacu u McLaren Formuli 1.
Dakle, Paradoks je (će biti, sta god..) najjaci računar na Balkanu. Šta zapravo Paradoks predstavlja u nekim svetskim merilima? Koliko je ustvari jak, ako to uporedimo sa zaista najjacim na svetu? Top500 sajt održava listu 500 najjacih računara, koja se ažurira dva puta godišnje (www.Top500.org). Momentalno super-računar br. 1 je Japanski "K" racunar, instaliran u RIKEN institutu za informatiku (Kobe, Japan), koji postiže maksimalnu brzinu u računanju od fantastičnih 10 peta-flopsa.
"Flopse" sam pomenuo vec dva puta, pa da objasnim. "Flops" je otprilike broj operacija između dva broja (sabiranje, mnozenje) koje kompjuter može da izvrši u jednoj sekundi. Da demonstriram, 2+2 = 4, i upravo sam uradio jedan "flop" i to napamet. Pošto mi je za to trebao ceo jedan sekund, postigao sam 1 flop po sekundi, ili 1 "flops". Posto je "peta-" prefiks za 10 na 15-ti stepen, taj Japanski "K" računar može da uradi 10.000.000.000.000.000 sabiranja (ili mnozenja) u sekundi. Paradoks može da uradi 7 tera-flopsa, sto je "samo" 7.000.000.000.000 flopsa. Evo stižem do poente: "K" računar je brži za oko 1.500 puta od Paradoksa. Drugim recima, za račun koji "K" kompjuter može da završi za jedan dan Paradoksu bi trebalo otprilike 1500 dana, ili nešto preko četiri godine.
Mislim, da li je to uopšte bitna razlika? Jel' to opravdano s obzirom na cenu? Odgovor na to pitanje je naravno, zavisi od toga šta radite. Ako jednom zaista postigne 40 tera-flopsa, Paradoks će bice sporiji od Japanskog "K" računara nekih 250 puta. Da stavim to u perspektivu. Cena Japanskog "K" računara je 1,12 milijarde evra. Ukupno odrzavanje se procenjuje na 80 miliona evra godišnje; samo struja potrebna za napajanje 700.000 procesora "K" računara, koji se nikad ne gase, košta blizu 10 miliona evra godišnje.
Poenta super-računara je pomeranje granica, izračunavanje onoga sto niko pre nije. Sasvim je uobičajeno da takvi računi traju po nekoliko dana, nedelja, ili meseci. Na primer, astrofizicari sa univerziteta u Kaliforniji su potrošili devet meseci neprekidnog kompjuterskog računanja, dan i noć, na simulaciju formiranja galaksije od čestica "mračne materije" i gasa (taj račun je obavljen na računaru po imenu "Pleiades", što je jedan od super-računara koji poseduje NASA, momentalno rangiran br. 7 na Top500 listi). Godine 2005, prvi računar na Top500 listi je postizao 130 tera-flopsa, i koštao je preko sto miliona dolara. Dakle, u izgledu je da Paradoks, nakon nadogradnje, ima snagu vrhunskih super-računuara od pre desetak godina. I sve to za 1 milion, što se kaže.