Niko nas ne voli, ni agresor, ni zrtva, ni napad ni odbrana, svima smo problem. Na ratistu niko ne voli novinare. Ako posteno rade svoj posao. A kako bi drugacije. Nazalost ima izuzetaka, ali ovaj Blog nije posvecen njima.
Ovaj Blog je posvecen onima koji su posteno radili svoj posao, I zato su izgubili zivot.
A, ima ih dosta.
Pitalo me je hiljadu puta:"Zasto radis taj posao"
Nemam odgovor. Mozda jer je adrenalin najgora droga na svetu. A mozda i sto ne znam da radim nesto drugo.
Pitalo me je hiljadu puta:"A il se bojis"
Odgovaram:"Samo se
Gost autor: YELLOW CAB
Direktor bioskopa Balkan Darko Bajić rekao je da se bioskop "Balkan" zatvara, jer vlasnik tog bioskopa započinje renoviranje prostora, ali nije rekao da li zna koja će biti namena tog prostora ubuduće. U maju 2008. godine, "Beograd film" je, uprkos protivljenju manjinskih akcionara, prebacio imovinu šest bioskopa - "Balkan", "Partizan", "Jadran", "Kozara", "Voždovac" i "Slavica" - na zavisna društva "Beobana", "Beopana", "Beojana", "Beokona", "Beovona" i "Beoslaba". Ona su zatim prodata kiparskim firmama "Zerosum partners" i "Šatnel Limited".
Umesto komentara:
Mart jos traje…znaci jos nekoliko prilika za obozavaoce godisnjica i obelezavanja svega i svacega. Oni, koji su se slucajno u tom drustvu nasli, a u koje spada i moja malenkost, sa sopstvenim i ocevim rodjendanom, ne treba da se plase da su zalutali ili da ne daj Boze aklamativno pripadaju drustvu obelezavaoca svega sto se ikada u Martu dogodilo. Ne, nikako…
To
* nemojte, molim vas ni preporučivati - ako možete, odćutite jedan minut - za koga god želite
Da li je Srbiji bolje nego pre 12. marta 2003. godine ─ između pitanja koje na kraju svoje knjige Atentat na Zorana postavlja Miloš Vasić i dileme kako bi Srbija izgledala danas da je Zoran Đinđić živ, koje je u danu za nama sebi verovatno postavljala većina građana i građanki ove zemlje, priča o političkom nasleđu Zorana Đinđića jedna je od onih tema koje, čak i danas, sedam godina kasnije, Srbiju čine taocem svoje loše prošlosti. U međuvremenu ─ nada da je bolja budućnost ipak moguća (čitaj: uređeno i upristojeno društvo koje počiva na principima i na zakonima) svedena je na minimum, politička scena pretvorena je u otužni buvljak, u patetično šibicarenje i pilićarenje koje sa pokojnim premijerom ima toliko malo veze da čovek ima pravo da se pita i da li je u ovoj zemlji Zoran Đinđić ikada uopšte i postojao?
Bez namere da pokusam da edukujem i da pretenciozno objasnjavam opsta mesta u istoriji filma/kulture/zivota, ipak smatram da je za generaciju koja se ne seca kumrovackog Marsala i koja misli da je Kinoteka aneks obliznjeg kazina u Kosovskoj ulici, neophodno da se upozna sa sinopsisom (by Wikipedia) Bergmanovog klasika iz 1957.
Mislim da su nam njegove reči itekako potrebne kao podstrek u opštoj društvenoj apatiji.
- A što ste plakali? Ja bre nikad ne bih plakao zbog nekog političara.
Džaba njemu objašnjavati. Nikad on ne bi shvatio. Šta je on bio. I šta bi danas bilo.
- I ja sam. Plakala. Bio je i muž i otac dvoje dece.
Ali šta tebi to znači.
****************************************************