Nisam Tomas Man ali smrt u Veneciji i smrt u Sutomoru i pored svih svojih različitosti, zanimljivosti i osobenosti, ipak su samo smrti.
U prvoj polovini šezdesetih godina, obuzela nas je manija igranja pokera. Nije bilo mesta u Titogradu, makar malo skrovitog, koje nam nije odgovaralo da odigramo nekoliko partija, odnosno onoliko dok nas neko ne bi prekinuo. Mene i mog klupnog kolegu a uz Puca najboljeg prijatelja, Gara, profesor, naš razredni, inače strastveni pokeraš, uhvatio je zanesene kako u zadnjoj klupi, bili smo najviši u odelenju, igramo poker. Istog časa nas je premestio
5. oktobra 2004. u krugu kasarne Vojske Srbije na Topčideru ubijeni su vojnici Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović.
Država do danas još uvek nije pronašla i kaznila izvršioce ovog "samoubistva".
Tragom fotografije kampa Džima Tanera (1937-39):
U potrazi za pticom Gospoda Boga
Morao sam da podelim ovu sliku jednog ornitološkog kampa (kolaž: albicilla): spreda je šatorsko krilo, pozadi je auto ... verujem da je Paja Patak upravo takav vozio, sa onim gepekom što se otvara u sedište.
A njegov
Име аутора због његове сигурности нисам смела да објавим, јер су услови у којима живе изузетно тешки и по његову породицу и по њега њега опасни за живот.
Često mi je, sa onim svojim večitim osmehom, objašnjavao kako će otići: "Znaš, dušo, samo će me naći za pisaćim stolom. Kad neko uopšte primeti da me nema danima. Ili ako komšije osete neprijatan miris..."
Nije se bojao odlaska. Bojali smo se mi, koji smo imali čast da mu budemo prijatelji.
Otišao je upravo tako kao što je i rekao. U sred pisanja. Samo što je dama sa kojom je tada ćaskao shvatila da ne odgovara, alarmirala prijatelje i vrlo brzo je otkriveno da je umro. Baš kao što je i živeo. Pišući.
Svi su ga zvali deda samo ja ponekad Milane, on mene od prvog dana Mikelče. Oženili su ga u petnaestoj godini ženom od dvadesetsedam godina koja je odavno izgubila nadu da će se ikad udati. Posle godinu dana rodila im se ćerka. Sledeći očev primer i ona se udala u petnaestoj godini a u šesnaestoj je rodila sina. Tako je deda, moj Milanče u tridesetdrugoj godini odista postao deda. Rodom iz Velike Grabovnice ili kako je deda govorio: Iz Veliku Grabovnicu, posle vojske u koju je pošao sa punih osamnaest godina, nije se vratio u rodni dom, došao je u Beograd i zaposlio se
Džon Hjuz, režiser i scenarista kultnih filmova kao što su Ferris Bueller's Day Off, Weird Science, The Breakfast Club, Sixteen Candles, Pretty in Pink, Planes, Trains and Automobiles, kao i megahita Home Alone, preminuo je juče u 59. godini života.
Iako se nikada nije oporavio od ogromnog uspeha koji mu je doneo film Sam u kući, Hjuzovi filmovi