In memoriam| Životni stil

Deda

mikele9 RSS / 27.12.2017. u 22:44

Svi su ga zvali deda samo ja ponekad Milane, on mene od prvog dana Mikelče.  Oženili su ga u petnaestoj godini ženom od dvadesetsedam godina koja je odavno izgubila nadu da će se ikad udati. Posle godinu dana rodila im se ćerka. Sledeći očev primer i ona se udala u petnaestoj godini a u šesnaestoj je rodila sina. Tako je deda, moj Milanče u tridesetdrugoj godini odista postao deda. Rodom iz Velike Grabovnice ili kako je deda govorio: Iz Veliku Grabovnicu, posle vojske u koju je pošao sa punih osamnaest godina, nije se vratio u rodni dom, došao je u Beograd i zaposlio se kao šofer. U vojsci je položio vozački ispit za kamione i ostala teška vozila. Ženu i ćerku je ostavio da žive s njegovom majkom i svakog meseca im je slao pola plate.

Pored toga što je bio odličan šofer, bio je neverovatno dobar stolar i moler, bio je tata-mata i za još bar stotinak zanata ali pre svega i na prvom mestu, bio je notorni alkoholičar. Kada sam se sredinom sedamdesetih zaposlio kao Organizator reklame i propagande, kasnije je dodat marketing, u preduzeću najjačem u svojoj branši u SFRJ  radio sam sve i svašta, (re)dizajn svih firminih štampanih dokumenata od vizit karte do memoranduma, plakata, radio i TV spotove do projektovanja i izgradnje sajamskih štandova. E tu se kao deo ekipe pojavio deda, prvo kao šofer jer trebalo je naš sopstveni štand materijal dovesti u Zagreb na Velesajam, zatim kao izvođač i majstor.

Nego da se za čas vratim na ono alkoholičar. Moja kancelarija se nalazila na prvom spratu direkcije, imao sam dva radna stola, jedan od njih je bio sa staklenom crtaćom tablom ispod koje su se nalazile tri fluo cevi i mogla je da se podiže u vis. Uz zid su se nalazile jedna polica od poda do plafona gde sam odlagao crteže, skice, projekte i do nje, dvokrilni beli ormar sa vratima. I tu sam držao koješta ali je jedan raf bio rezervisan za dedu! Ustvari za dedinu zalihu Badelovog konjaka. Upao je jednom kod mene sa velikom crnom torbom koju je, videlo se, jedva nosio. Mikelče, ako li da turim ovaj moj energent u to tvoje ormarče? Nasmejao sam se, turi dedo ali nemoj da mi svaki čas dolaziš da guneš. Neću žimiti, znaš kakav imam cug. I zaista, dolazio je da gune  samo dva puta u toku dana ako je bio u Beogradu. Uglavnom je bio na putu, vozio je robu za naša predstavništva, prodajne centre i prodavnice od Novog Sada, preko Zaječara, Niša, Kraljeva, Sarajeva, Ljubljane... Zaliha konjaka ga je čekala ali je deda imao i u kamionu nekoliko boca Badela, za ne daj bože. Uverio sam se bezbroj puta da deda trezan nije mogao da vozi! Ali pod gasom! Nikada nije imao nikakav prekršaj niti su ga uhvatili da pijan vozi a radili smo zajedno skoro trideset godina.

Ustvari imao je jedan ali nameran, s predumišljajem. Svojevremeno se zaljubio u neku udovicu i živeli su kao golubovi godinama. Jednog dana se deda ranije vratio kući i zatekao svoju dragu kako se tuca s komšijom limarom. Ništa nije rekao, okrenuo se i izašao. Kuća u kojoj je živela udovica bila je mala prizemljuša na Vračaru. Deda je nastavio da obavlja svoje poslove, udovica je zvala čak i mene i plačući me molila da ga nateram da joj se javi, voli ga, ona će mu sve objasniti... Prenosio sam poruke dedi, Milančetu ali on nije reagovao ili bi mi rekao: Pusti to Mikelče, bilo pa prošlo.

Jednog dana pozvala me sekretarica Generalnog direktora i rekla mi da odmah dođem. Pozdravio sam se sa direktorom ali nisam još ni seo, direktor mi reče: Uhapsili su Milana! Kako, zašto, bio sam iznenađen! Uleteo je kamionom u kuću one njegove, dobro da je bila u kuhinji pa je ostala živa. Osuđen je na tri godine robije u Zabeli. Zbog tz dobrog vladanja pušten je posle dve godine. Visok skoro dva metra, nije imao nikakvih problema sa ostalim robijašima. Umeo je da sluša druge što je robijašima bilo neophodno i rado su bili u njegovom društvu. Pomagao im je na razne načine.

Nedugo po dolasku u Zabelu, uprava je nekako saznala za dedina majstorstva, pa su ga uposlili da dovede u red koješta po zatvoru. Deda je to uradio temeljito i pre roka. Zadovoljni, dozvoljavali su mu da u pratnji milicionera dolazi u njihove stanove, kreči, popravlja drvenariju i struju, veš mašine, bojlere i šta već ne. Posle tri meseca deda je postao slobodnjak, odlazio je u grad i radio sve što su od njega zahtevali. U početku, dvadesetak dana, pratio ga je milicioner ali posle toga je išao sam i uvek se vraćao na vreme. A konjak, pitao sam ga? E moj Mikelče, pojma ti nemaš kaki sve kanali postoje i funkcionišu u Zabeli, imao sam Badel mogo sam da se kupam u njega. Pokušavali su da me izleče od alkohola, davali su mi, antabus li beše, al ga ja podvučem po jezik i kad izađem iz ambulantu izvadim ga iz usta i bacim negde u budžak.

Direktor ga je posle izlaska iz zatvora ponovo primio u firmu. Sonja, šefica kadrovskog je dobila u zadatak da mu svakog dana da, da pred njom popije pilulu antabusa. Proveravala je da li je zavukao ispod jezika ali je deda, stari, iskusni mačak, gurao pilulu ispod gornje veštačke vilice i posle je bacao u WC šolju.

Bio je izuzetno vredan čovek i ništa mu nije bilo teško, sve dok ga Badel ne urniše e a tada je radio raznorazne nepodobštine. Sećam se, zamolim ga a jedva sam ga u ono vreme nabavio, da mi sipa antifriz u hladnjak, imao sam kombi a dolazila je Zima. Odnese deda Milanče antifriz i nije ga bilo nekoliko sati. Kad sam ga pred kraj radnog vremena sreo i pitao, deda me prekide: Obavljen posao Mikelče, nema da brineš. Prođe neko vreme, ustao ja rano, napolju stegao mraz, pokušam da upalim kombi, jok! Otvorim poklopac, hladnjak nabubreo samo što ne pukne. Voda u njemu, odnosno led! Odem na posao autobusom i kad sam ga sreo, pitam dedu: A antifriz? Mikelče živ ti ja, nemoj da se ljutiš, ću ti ga nabavim i sipam, ovo bila moja luda glava. Ispriča mi da on i Vlasta nisu imali prebijenu kintu a bilo im pod moranje da nešto gunu, pa su antifriz prodali Vujketu i napili se. Posle dva dana eto ti dede sa antifrizom: Će da ideš li sa mene da gledaš? Neću, kažem mu, verujem ti. I sipao ga je. Prvo je zagrejao hladnjak, ispustio vodu i sipao antifriz. Hiljadu dobrih i korisnih stvari mi je uradio i kad sam mu tražio i kad nisam ni znao.

Sad se setih, svoju retku plavu kosu svako jutro je mazao šećerom rastvorenim u malo vode i začešljavao unazad, video se trag svakog češljevog zubca. Bio je izuzetno uredan, čim bi došao na posao, oblačio je radno odelo, ono sa tregerima i jaknom, plavo, pažljivo je slagao svetlo bež (dedina omiljena boja) pantalone, sako, košulju. Redovno se brijao i posipao Brionom.

Vraćam se jednom iz grada i vidim dedu kako maše kosom po travnjaku ispred direkcije. Kasnije smo kupili motornu kosilicu. Priđem mu, on pijan kao klen. Taman da… kad naiđe Slavko direktor trgovine na malo, omražen tip, bedna ljudska figura, gde god je mogao da nešto ućari, ućario bi, koliko mu je samo puta deda okrečio stan, ofarbao drvenariju, opravio ovo i ono za džabe i poče da truća: Sramotiš firmu, nikada se ti nećeš opametiti, stoka ostaje stoka... Prekidoh ga: Poslaću ga kući da se ispava. Izađem na ulicu, zaustavim prvi taksi, dam taksisti adresu i pare, strpam dedu u kola i šlus. Slavko i ja se popesmo i svaki u svoju kancelariju. Meni posle jednog okršaja nije reč smeo da progovori. A svašta sam mu rekao, onako javno na nekom od zborova ili beše radnički savet. Ne prođe ni sat vremena, neko mi kuca na vrata. Napred, kažem a ono deda! Mikelče javljam se na radne zadatke. Pa dedo bre zar te ne poslah kući... Malo se zanesoh Mikelkče al sad sam ko momak. Rekoh ja taksisti da vozi u Kafe soliter, podelismo one tvoje pare, gunusmo po jednu i svaki na svoju stranu. Šta ću, nasmejem se: E jesi nedokazan.

Umre Tomi jednom rukovodiocu otac, treba da se preveze u neko selo podno Kopaonika, direktor da dozvolu, odu Toma i deda u kapelu s papirima, preuzmu sanduk i uguraju ga u firmin kombi, tamić je bio koliko se sećam. Odveze deda sanduk u selo,  prođu svi ustaljeni običaji i krene se na groblje. Toma dedi: Milane molim te ko boga budi trezan a kad se vratimo pij do mile volje. Ne brigaj bre Tomo, nije ovo veselje, sarana je! Krenu uzbrdo, groblje se nalazilo na nekom ćuviku dvestotinak metara od rečice u podnožju, deda vozi tamića, iza njega pop, rodbina i seljani. Al to ne beše put, više nekakva vododerina i kad deda nalete na neku džombu, otvoriše se zadnja vrata od tamića i sanduk surduknu niz padinu i ne zaustavi se sve do rečice! Pop, rodbina i seljaci jedva izbegoše da im sanduk ne polomi kosti. Al ni to ne beše sve, tandrčući niz vododerinu, otpade poklopac sa sanduka i Tomin mrtav otac ostade da leži pokraj jaruge. Bruka! Strčaše Toma i komšije, vratiše oca u sanduk i na vrat, na nos nekako ga dopeljaše do tamića. Izvinjavao se deda Tomi: Tomo nemo se ljutiš, pa ti mi reče da nijednu ne gunem, ebemliga ovako trezan zaboravi da zaključam zadnja vrata od kombi.

Na Zagrebački Velesajam sam ekipu uvek vodio avionom i odsedali smo u Hotel Dubrovniku na samom Trgu, sada Trgu Bana Jelačića. Prevoz štand materijala je umesto dede preuzeo da dovozi Žare. Ulaz je bio u novom dograđenom delu hotela iz Gajeve ulice. Prvog dana su deda i Miša Struja postavili osnovu štanda a bio je ogroman, preko 250m2. Povedem ih na večeru u Zagorsku Klet i tu deda počne da, s oproštenjem, sere! Dođe konobarica u zagorskoj nošnji i ljubazno nas pita šta želimo za večeru, Miša Struja i ja odaberemo Puricu s mlincima a deda će: Devojče, na mene će da doneseš srpski pasulj, čorbast i srpsku salatu. Devojka se nasmeja: Grah je grah, nema nacionalnosti. Miša gazi dedu ispod stola, ovaj se breca: Što me gaziš bre strujni, naručujem ono što mi se jede. A bila 1990 godina, Tuđman već pobedio na izborima za Predsednika, čupavo bato, nije za zajebavanje! Večeramo i Ilicom izađemo na Trg a tamo pozornica, montažne tribine, smenjuju se dalmatinske klape i zagorski horovi, istini za volju, nikog od poznatih pevača tih desetak dana nisam video da nastupa. Miša Struja i ja rešimo da u Gradskoj kavani popijemo još po piće a deda nam kaže: Odo si ja da legnem, umorio sam se ko pas, ajd uzdravlje. Popili Miša i ja po nekoliko Štokova i pravac hotel. U sobi ugašeno svetlo, deda hrče, tavanica vibrira, samo što ne otpadne. Tiho se operemo i legnemo. Negde oko šest ujutro, potera mene da pišam a deda u kupatilu. Minut jedan Mikelče i ću izlegnem, čujem ga. Ja s noge na nogu, otvore se vrata, kad! Izlazi deda odranog lica, podnaduo, jedva mu se vide oči! Šta uradi to od sebe Milanče, zaprepastim se ja? Ne se sekiraj Mikelče sve je to površinsko, će zaraste za nedelju dana. Kako, šta… Ma sinoć kad ulego u hol sreto Ćevu i Medu iz Nacionala i povedoše me na prvi sprat u bar. Gunusmo po nekoliko,  ja se pozdravim sa njih i krenem umesto sa lift, peške uz basamaci. Omače mi se noga, ja pravo na njonju i izbroja bar deset basamaci i slatko se nasmeja.

Po ustaljenom običaju, mi smo na štandu čekali da dođe ekipa iz Beograda na čelu sa Generalnim direktorom. Dogovorimo se da im kažemo da je Miša ispustio ploču koja je inače bila hrapava, deda je na pločama uradio tz španski zid a deda je bio sa druge strane i eto desilo se. Stigne ekipa, Generalni i svi ostali zadovoljni izgledom štanda ali kad spaziše dedu, šok! Deda u međuvremenu popio bar pola litra Badela, ja zinuo da ispričam dogovorenu priču  ali me deda prekide i ispriča šta je i kako je bilo.

Kad se penzionisao vratio se u Veliku Grabovnicu. Ćerku mu je Generalni odavno zaposlio kao šistačicu u Prodajnom centru u Nišu. Pričao mi Vinko šofer koji je vozio robu za Niš i svraćao kod dede kako mu se deda žali na majku: Ne mogu da mrdnem bre, ja u podrum sa rakiju a ona di ćeš Milane, kažem po alat, rakija ti je alat odgovara ona. Crni Milane nemoj da te saranjujemo pre mene, treba da se zna red. I u noć me špijunirala, ja bosonog na vrata, majka uvek budna: Opet ideš da piješ! I nadžive ga majka, nađoše ga mrtvog sa pola flaše rakije u krilu. Još nekoliko dana i biće dvadeset godina kako je umro. 



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Atomski mrav Atomski mrav 00:05 28.12.2017

Kad je deda lumpovao

mikele9 mikele9 22:25 29.12.2017

Re: Kad je deda lumpovao

Черевићан Черевићан 02:12 28.12.2017

da se za čas vratim

šta je i kako je bilо

здеси се често како старимо
где ето нама .... осећај благ,
присети тада 'оће се гласну
и гле га знаних обасјан траг


mikele9 mikele9 22:27 29.12.2017

Re: da se za čas vratim

здеси се често како старимо
где ето нама .... осећај благ,
присети тада 'оће се гласну
и гле га знаних обасјан траг

U srce dira G. Čer. Zahvaljujem na prisustvu!
sweet64 sweet64 01:21 29.12.2017

U trenutku

ne bejah siguran čitam li Vaš ili Kostin blog o Imre(t)ovim peripetijama. Analogija k'o miris neki prepoznatljiv.
angie01 angie01 13:01 29.12.2017

Re: U trenutku

ne bejah siguran čitam li Vaš ili Kostin blog o Imre(t)ovim peripetijama


ta dva bloga, autori, nacin pisanja, tretiranje teme, atmosfera,...sve, su jasno neuporedivi.


Mikele, ova ti je prica za film- ladno,...deda upecatljiv lik, svoj u svakoj varijanti,...uloga za, nazalost pokojnog Slobodana Aligrudica, ko nacrtana....mogu tako da zamislim dedu i opisane scene,...rezija, Goran Paskaljevic,...a moze i Andjeli verzija- u maniru Srdjana Dragojevica.:)

...ili ka o Tito i ja, Gorana Markovica- Deda i ja,...sa sve naracijom...
sweet64 sweet64 17:18 29.12.2017

Re: U trenutku

angie01
ne bejah siguran čitam li Vaš ili Kostin blog o Imre(t)ovim peripetijama


ta dva bloga, autori, nacin pisanja, tretiranje teme, atmosfera,...sve, su jasno neuporedivi.


Mikele, ova ti je prica za film- ladno,...deda upecatljiv lik, svoj u svakoj varijanti,...uloga za, nazalost pokojnog Slobodana Aligrudica, ko nacrtana....mogu tako da zamislim dedu i opisane scene,...rezija, Goran Paskaljevic,...a moze i Andjeli verzija- u maniru Srdjana Dragojevica.:)

...ili ka o Tito i ja, Gorana Markovica- Deda i ja,...sa sve naracijom...


Ah ta večna neusaglašenost forme i sadržine. Doduše, do sada nisam gledao filmove o gotovo istom liku od dva različita po stilu i svemu i svačemu, reditelja. Nisam se dobro odrazio, priznajem, vaistinu nisam mislio na različitost autora već sličnost likova.

P.S. Aligrudić nikada ne bi mogao da pobegne od svog urođenog gospodstva, skoro ne mogu ni da ga zamislim u ulozi sa jednoručnim brojem padeža. Ali bi za ovaj više nego narodski lik takođe blagopočivši Gidra bio k'o upisan.
mikele9 mikele9 22:24 29.12.2017

Re: U trenutku

P.S. Aligrudić nikada ne bi mogao da pobegne od svog urođenog gospodstva, skoro ne mogu ni da ga zamislim u ulozi sa jednoručnim brojem padeža. Ali bi za ovaj više nego narodski lik takođe blagopočivši Gidra bio k'o upisan.

Angie je našla pravog čoveka, Aliju (Slobodana Aligrudića), niko dedu ne bi mogao bolje da igra/tumači od njega! Izgleda da nisi gledao Aliju u raznim čak dijametralno različitim ulogama. Ne znam kojih si godina pa zato ne znam ni da li si gledao davnu crnobelu TV seriju Diplomci u kojoj su igrali mladi Đuza, Bora Todorović, Petar Kralj, Milan Gutović i Slobodan Aligrudić. Slobodan je igrao studenta iz unutrašnjosti/provincije, ostali su bili beograđani. Bio je maestralan! To što misliš da bi Gidra bio k'o upisan, je malo crno belo mišljenje na osnovu Gidrinih uloga u nižerazrednim filmovima gde je prenaglašeno (to je zahtevano od njega) igrao primitivce. Alija je mogao i igrao....šta da ti kažem, dijapazon mu je bio beskrajan i uvek je bio sjajan!
mikele9 mikele9 22:30 29.12.2017

Re: U trenutku

Mikele, ova ti je prica za film- ladno,...deda upecatljiv lik, svoj u svakoj varijanti,...uloga za, nazalost pokojnog Slobodana Aligrudica, ko nacrtana....mogu tako da zamislim dedu i opisane scene,.

Draga Angie, pogledaj niže moj odgovor sweet64.
tetris tetris 13:58 30.12.2017

Re: U trenutku

Ne znam kojih si godina pa zato ne znam ni da li si gledao davnu crnobelu TV seriju Diplomci u kojoj su igrali mladi Đuza, Bora Todorović, Petar Kralj, Milan Gutović i Slobodan Aligrudić.


Mislim da si pomešao Slobodana Aligrudića i Nikolu Simića koji je bio student medicine (ako se dobro sećam) u toj seriji.
sweet64 sweet64 22:40 30.12.2017

Re: U trenutku

Ne znam kojih si godina pa zato ne znam ni da li si gledao davnu crnobelu TV seriju Diplomci u kojoj su igrali mladi Đuza, Bora Todorović, Petar Kralj, Milan Gutović i Slobodan Aligrudić.


Imam bezmalo 54, dovoljno mator da se sećam te serije. Ne sumnjam da bi Alija fenomenalno odigrao bilo koju pa i tu ulogu, ali u "Diplomcima" nije igrao.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana