Šta čovek da kaže na vest iz Blica o međunarodnoj tuči zbog WC-a? Da se radi o zemljama (i narodima) koje ne poznajem verovatno bih se nasmejao, slegnuo ramenima i zaboravio. Međutim, pošto to nije slučaj osećam se "prozvanim".
Danas je prvi dan Ramazana (ili Ramadana) meseca posta u muslimana. Kao što većina sveta zna tokom tih 30 dana muslimani ne konzumiraju ništa, ni vodu, ni hranu, ni cigarete, niti praktikuju seks, između izlaska i zalaska sunca. To je takođe mesec praštanja i pomirenja. Post koji se ovde naziva oruč, odnosno uzdržavanje od svih želja tokom dana ovog meseca je jedan od pet stubova islama. Naravno, deca, trudnice, bolesnici i putujući nisu u "obavezi" da drže oruč.
Dakle, radi se o jednoj od najvećih i najstarijih Svetskih Zavera, dame i gospodo.
Ili prevara, ako baš hoćete. Radi se o Prevari, koja je veća čak i od Visoke Mode.
Prevara koja opstaje vekovima, uprkos Logici i Zdravom Razumu.
Prevara čiji besmisao i podlost nemaju premca. Prevara koja je najbolji dokaz da se đavolova najveća veština ogleda u tome što je ubedio svet da ne postoji.
Tri teksta koje ću objaviti pod gornjim naslovom će biti prvi tekstovi koji će biti eksluzivno objavljeni na ovom blogu, odnosno prvi koje pre toga nisam objavio na mom (privatnom & nezavisnom) blogu.
To su tri pisma pisana različitim osobama u periodu nešto dužem od godinu dana, a u kojima ih upoznajem sa turskom, pre svega političkom, stvarnošću.
Ovo prvo je prošlogodišnje (jun 2007) pismo prijatelju iz Beograda koga sam upoznao ovde na bodrumskom filmskom festivalu. Pismu je prethodila kratka ali oštra svađa između mene i jedne bodrumske novinarke Ferjal (koja se našim momcima prišljamčila kao krpelj, navodnog intervjua radi i nije im dala da dišu čitavih pet dana, nepotrebno reći, intervju nikad nije objavljen). Svađa je izbila zbog njenog trovanja teorijama zavere o zaista glupostima (proizvođacima čokolade i keksa Ulker) i mog reagovanja na isto. No, nije bitno... Mislim da pismo stoji i bez ovog objašnenja.
Danas je, konačno, posle više od 3 meseca nestrpljivog iščekivanja, poznati kineski dramaturg CheYo pojeo žabu!
Iako ga je učitelj Dji učio da je najbolje žabu progutati odmah, nije bilo nimalo lako. Naime u pitanju je crvenoglava žaba koja je u prošlosti izazivala jake glavobolje
Neposredan povod za ovaj tekst je članak Vladimira Arsenijevića objavljen svojevremeno u Politici О Америци и антиамериканизму. Razlog je samopreispitivanje, koje generalno upražnjavam glede svih svojih stavova, a na ovu temu malo češće, pogotovo od kada sam za antiamerikanizam optužen od bliskog mi prijatelja, kao i mišljenje da se ta etiketa lepi (nepodnošljivom) lakoćom.
Postovano i drago drustvo,
Na ovaj odsudni korak-prvenac primorao me je sjajan blog kolege Anfakija. Ovo se moze shvatiti i kao zadzepak njegovom tekstu a i kao fusnota.
Kako sam vec tamo rekao, pre izvesnog vremena skuvao sam i poslao na net dva svoja DJ/radiofonicna miksa, sastavljena iskljucivo od onoga sto je moje matoro uvo ocenilo kao YU DANCE CLASSICS, volumes 1 & 2, buduci da je disko muzika sedamdesetih, kao i dance zanr uopste, neka vrsta mog uzeg muzickog
Gallipoli je poluostrvo, kopno uz Dardanele (ime potiče od grčkog Καλλίπολις - "divan grad"), a Siachen je glečer, drugi najveći na svetu na tromeđi izmeđi Pakistana, Kine i Indije (ime potiče od kineskog i indijskog सियाचीन - "mesto ruža")
Šta zajedničko imaju (ako imaju) Galipolje i Siačen?
Rat.
Ili - još bolje - rat na ta dva mesta je paradigma koliko svaki rat ipak pokaže sopstveni besmisao i kako ta činjenica nikada (naravno) neće sprečiti ljude - da ratuju. Uvek će biti razloga, povoda i motiva, bez obzira na primere poput Galipolja i Siačena.
Kao prvo - zahvaljujem se A. Stošiću – The Teči, čiji je izvanredan blog "normalni ljudi" bio inspiracija za ovaj skromny tekst. Da budem potpuno iskren, svemu je pripomoglo i par komentara Dr Wu -a
Poprilično često se na blogu, na raznolikim temama, susrećemo sa "starom Jugoslavijom".
Da li su to : muzika, TV, sport, putovanja, geografsko prostranstvo, političke zavrzlame, rat, pokolji, nacionalizam, navijači, zločinci,