Odmah da kažem: nije svaki bog tvorac, kao što ni svaki tvorac nije bog. Drugo, ovo nije potpuna priča o tvorcima i bogovima, već samo nekoliko mrvica o njima. A sad da krenemo.
U vrlo staro vreme bilo je puno bogova i boginja - više hiljada, ako ne i više. Izgleda da taj broj zavisi od stepena razvoja ljudskog društva. Svako želi da nametne drugima svoje božanstvo, ali za uspeh u tom poslu potrebna je izvesna sila, nekad intelektualna, često fizička, a ova druga dobija na snazi tek sa razvojem države.
Oni koji se sećaju pre 20 i više godina čuvene rubrike "Odjeci i reagovanja", sada imaju priliku da prate njen drugi deo, ali sada su «Večernje novosti» nosilac «projekta». ovde
A vidimo i B92 se uključuje.
Naime, krajem 80-ih godina prošlog veka je Politikina rubrika «Odjeci i reagovanja» bila medijska podrška jednom projektu «nacionalnog osvešćivanja» srpskog narod, nažalost ne sa težištem na ljubavi prema sopstvenom koliko na mržnji prema drugima. Tada su nam širili vidike kako su svi narodi na prostorima SFRJ neprijatelji Srba i kako su partizani i komunisti zajedno sa Vatikanom i Kominternom radili isključivo protiv Srba. Otkopavale jame po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i nosale mošti svetaca,mahalo se kostima i lobanja, objavljivale istinite, verovatne i neverovatne priče. Bio je to uvod i u tzv.patriotsko novinarstvo koje je postajalo sve više ratnohuškačko.
Rezultat je bio da su odjeci postali krici a reagovanja postupci bez rezonovanja.
Za razliku od ondašnjeg projekta i njegovih “Odjeka i reagovanja», koji nas je svađao sasvima ostalima, ovaj sadašnji , koji su pompezno pokrenuli Instituta za savremenu istoriju i "Novosti", namerno ili ne, raspiruje mržnju među Srbima.
I onda su to radili neki nedržavni i crkveni faktori uz prećutnu podršku državnih organa,
a i sada je slično. Država se drži po strani umesto da stane u centar i pomeri u stranu one koji revizijom istorije i rehabilitacijama prizivaju nove raskole, mržnju i sukobe.
Interesantno je kako država, preko državnog sekretara u ministarstvu pravde ipak reaguje
Nisam dugo pisala ovde iz vise razloga (zauzetost, nemanje inspiracije, zasicenost...) al sad moram da se oglasim. Naime, na Natasinom blogu o Inkluziji dotakli smo se jedne vrlo bitne stvari i poceli zustro diskutovati, ali je isteklo vreme za komentarisanje. Evo, pozivam sve ovde da nastavimo razgovor na temu
INKLUZIJA PRO/CONTRA!
Kad vidite dete u komšiluku, bilo musavo i zarozano ili doteranog nobl pametnjakovića ili princezu, pa još ako želite nešto da mu saopštite – da ne galami, ne njari se, da je baš slatko ili nevaspitano – najčešće mu se obratite sa „Čiji si ti, mali?“
Prosto, želite da znate kako s njim da se ophodite, da li je podmladak obližnjih obezvlašćenih anonimusa ili možda dete doktorsko ili advokatsko, ili lokalnog vlasnika svega ili političara. Onda možete i da nastavite sa procenom: da li je pred vama bezobrazno derište ili samo slatki vragolan.
Predstavnici
Jedna od onih monstruoznih Slobinih institucija, rezimski novinari, bice procesuirani zbog huskanja na ratne zlocine tokom ratova na prostoru bivse Jugoslavije, devedesetih godina. I dobro je da je tako! Cak i da se nijedan ne kazni pravosnazno, verovatno usled nedostatka dokaza, dobro je sto ce se procesi odvijati. Mozda utehu necemo imati mi, kolateralne zrtve Miloseviceve strasne propagande, niti njegove direktne zrtve s ove ili one strane Drine i Dunava, ali ce mozda buduci novinari dobro morati da se zamisle pre nego sto hipnotizerski krenu u poslusno klimanje glavom i sejanje najgoreg
...jebem ti mater.
To je uzviknuo u kameru jedan »momak« koji je nepropisno parkirao mercedes na keju na Novom Beogradu. I krenu na snimatelja. A sve u prisustvu Gradonačelnika Dragana Đilasa, novinara i policajaca. To se videlo na TV AVALA večeras a i na drugim televizijama.
Videli smo kako Gradonačelnik pokušava da objasni »momku« kako to nije lepo. A onda se desilo nešto što je veoma slično Firerovom napadu na snimatelje na onoj Tribini ili udarcu onog trećeg «momka« i lomljenju noge snimatelju B92. Agresija, verbalna. Koja je mogla da
Obećala sam prijateljici da ćemo prije puta u Evropu ručati s njenim tatom. Dogovorili smo ručak u gradu. Restoran u kojem je čekala rezervacija nije bio od onih koji bi se našli na mojoj VIP listi, ali preživjet ćemo. Tata je stariji…slabije čuje, pa da se ne nadglasavamo s muzikom.
Nekim čudom sam stigla na vrijeme, no ne i dovoljno rano. Sijedi gospodin u odijelu je već pijuckao bijelo vino. Sjedam za stol, prijateljica kasni – iskusni tata kaže "redovito oko pola sata".
- dok čekamo, bacite pogled prvo na lijevu stranu menija. (strana sa
O tome se "mora voditi računa" - i verovatno je, mada ne sigurno.
Odluka o tome bi možda mogla da se donese čak i pre leta, ali verovatno tek na jesen.