Prihvatilištu za decu i omladinu u Beogradu
Dragi prijatelji,
Potrebna nam je vaša pomoć
U poslednje dve nedelje broj dece koji boravi u Prihvatilištu je značajno porastao. Trenutno je na smeštaju 20 dece u Prihvatilištu, uz skoro isti broj dece u Prihvatnoj stanici, što drastično prevazilazi
Po povratku sa godišnjeg Samita Partnerstva za otvorenu Vladu održanog u Londonu krajem oktobra i uoči međunarodne konferencije koja će biti održana 5. decembra u Narodnoj Skupštini Srbije gost na blogu Britanske ambasade u Beogradu je Vukosava Crnjanski Šabović, direktorka Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA).
Pre nekoliko godina, sa jedne konferencije u Sarajevu zapamtila sam slogan sakriven među mnogim pompeznijim.
Ako razmišljate o svojoj budućoj karijeri i o tome šta bi sve moglo da vam pomogne da za 5 ili 10 godina ostvarite neke ciljeve koje ste zacrtali, razmislite i o Čivning (Chevening) stipendiji koju finansira Ministarstvo spoljnih poslova Velike Britanije (Foreign & Commonwealth Office).
Milozvučne reči su ordenje kojim islužena vojska gubitnika samu sebe nagrađuje, dok još ne želi da zna za ishod svoga vojevanja.
Vojskovođe i redovi, kraljevi i podanici, oni prerano izbrisani iz knjige živih i oni tek upisani – svi bi da barem jednom osete slast tog znamenja koje prija, ali i navodi na stranputicu.
Za cenu se ne pita. Dok iz dana u dan ritualno prinose po jedan deo sebe na žrtvenik, veruju kako čine pravu stvar. Blještavilo tog znamenja ume da zavede, nahrani i opije čula nebrojenim vazdušastim oblicima.
Tadija Janičić: Bajke za nevaljalu decu (slike i skulpture)
Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Dunavska 37, Novi Sad, www.msuv.org
Otvaranje: četvrtak, 8. maj 19h
Kustos izložbe: Nebojša Milenković
Trajanje izložbe: 8. maj - 1. jun 2014.
I pored brojnih tehnoloških otkrića i pronalazaka smišljenih da mu olakšaju svakodnevno funkcionisanje - čovek današnjice deluje nesigurnije no ikad u svojoj novijoj povesti.
Ispražnjena značenja i velike ideje (koje su u međuvremenu potrošile svoje pokretačke potencijale) njegov život svele su na svakodnevni napor prevazilaženja zjapa koji stoji između potreba i mogućnosti - odnosno ispražnjenosti unutrašnjih i neselektivne prenatrpanosti spoljašnjih svetova i sadržaja. Kriza vremena u kom živimo prevashodno je kriza ideja i ona svakako nije zaobišla ni umetnost. Šta, dakle, u takvoj konstelaciji ostaje kao moguća (poželjna) strategija umetniku/umetnosti našeg vremena? Da li je to davanje odgovora na ionako konfuzna i do kraja ne uvek sasvim lako/jasno dokučiva i čitljiva pitanja - ili, moguće, pokušaj da se pomenuta potraga artikuliše nastojanjem da se praznina o kojoj je reč: omeđi, artikuliše, dokuči, ograniči, savlada, prevaziđe, relativizuje, ignoriše, ironiše…
Slikar Tadija Janičić odlučio se, promišljeno, za ovaj drugi pristup.