ili, ako nije prikazano na rtk nije se ni desilo...
......
moje pitanje je:
da li je verko slučajno postigao cilj, tj da li je ovaj čudni krst na neki način postao simbol kragujevca?
ili je odnos prema krstu postao legitimacija za mnoge druge stvari?
ok je krst - ovo je maksimum koji srbija može dosegnuti u datim okolnostima
nije
Preturam po arhivi i nađem papire iz 1982 godine o pokušaju promene mišljenja o gradu ... tada smo to pregnuće zvali „Za umereni Beograd“ ... pa evo nekih od zatečenih papira, tek podsećanja radi ...
Radionica za popravku grada pod geslom „Za Beograd, ovde i odmah“ je bila akcija čiji je inicijator Skupština grada Beograda, idejni tvorac Gradonačelnik Bogdan Bogdanović, izvedena je u organizaciji preduzeća „Beograd projekt – Centar za planiranje urbanog razvoja“ sa ciljem da se obnove zapušteni i zanemareni delovi prestonice uz učešće građana samogradnjom i ličnim angažovanjem. Akcija je usporena a kasnije ugušena jer je bila na putu da umanji uticaj institucija i unese novu energiju pravljenja grada van institucija i do tada nepoznatu slobodu građana u odnose sa dužnosnicima.
Učesnici akcije: Goran Božović, Đorđe Bobić, Miša David, Romana Ćirić, Miodrag Ferenčak, Slobodan Lazić, Vladimir Macura, Nenad Novakov i Mihajilo Novitović
RADIONICA ZA POPRAVKU GRADA
BILTEN : BROJ 1... OKTOBAR 1982. ... GODINA IZDANJA I
Hoćemo da u Radionici radimo na menjanju načina razmišljanja o Beogradu, jer su se vremena i uslovi promenili te je potrebno istaći princip: Za Beograd, ovde i odmah
ZA UMERENI BEOGRAD
Očigledno je da Beograd doživljava krizu koja potresa veliki broj gradova, a koja je izmeđju ostalog uzrokovana nedovoljnom efikasnošću urbanističke prakse i nedostatku novih svežih ideja i koncepta. Moglo bi da se ukaže na neke probleme.
Moderno planiranje se sve oštrije suočava u zadnjoj deceniji sa jednim novim, predhodnom vremenu nepoznatom gradu – gradom energetske krize, gradom koji stagnira, gradom koji siromaši, gradom koji ne obezbeđuje svojim stanovnicima dovoljan kvalitet života.
Pretraživao sam danas nešto po internetu i naiđem na tekst sa jednog opskurnoga sajta srpskih nacista u kome se pominje i moje ime.
Otvorim da vidim šta je. Tekst napisan 1.6.2009. Sadržaj - nacionalističe baljezgarije. Ali, čitajući dalje, vidim da to postaje "crna lista" sistematizovanih neprijatelja po oblastima. Kolektivni naziv liste je - "druga Srbija". I neugodno me to podseti na neke druge liste koje sam gledao samo na filmovina. Liste koje su pravili nacisti i po njima vodili u konc - logore.
Kad bi bili u prilici srpski nacisti bi lako organizovali logor. Početnu
IZ ZEMLJE I PODZEMLJA
U toku su intenzivni pregovori i razgovori o najefikasnijim metodama izlaska iz aktuelne ekonomske krize. Na prvom, konstitutivnom sastanku jednoglasno je zaključeno da dan ima 24 časa. Na sledećem sastanku išlo se više u detalje, tako da je vrlo lako postignut dogovor izmedju stranačkih prvaka
две глупости (најмање) - прва је блага зачуђеност што неко на "нама" зарађује (уз зле банкаре ту су и зли трговци) али то већ спада у...
нисам баш сигуран шта - можда новинарски популизам? како дефинисати доњи "поднаслов"?
"Како никоме у овој земљи није стало да се позабави тиме колико пара продавци узму купцима само зарад сопствене зараде"
Moj najnoviji tekst u emisiji '' Šta je sPorno ''
Zavidim vam, mladi gospodine. Ne na vašoj mladosti, snazi, energiji, znanju…zavidim vam na bezosećajnosti, umišljenosti, veličini koju sebi pripisujete, proračunatosti i svim drugim stvarima koje ja nisam imao prilike da upoznam i prihvatim. Sigurno je došlo vreme da se čovek menja, da gleda u sebe i za sebe, da smanjuje krug prijatelja, da što duže živi sam, u samoizolaciji, da postane nezavisan od svega i svačega, pa i od samoga sebe. Meni do menjanja nije, voleo bih da priroda čini svoje, ali vaš stav prema prirodi i životu uverava
Žiri novinarske nagrade NUNS-a „DUŠAN BOGAVAC" za etiku i hrabrost odlučio je da za 2010. godinu dobitnik bude novinar Teofil Pančić.
Teofil Pančić je kao novinar, kolumnista i kritičar svojim promišljenim, hrabrim i angažovanim tekstovima, publikovanim u nedeljniku „Vreme", kao i u listovima i časopisima širom bivše Jugoslavije, pokazao i dokazao da u srpskom novinarstvu postoje autori, ličnosti sa profesionalnim integritetom, koji svojim stilom, erudicijom i traganjem za istinom čine ovu epohu i ovdašnje prostore boljima