Dodjem pre neki dan kuci i zateknem svog 39ogodisnjeg muza kako se igra sa helikopterom na daljinsko upravljanje. (Nekoliko puta ranije sam ga zatekla u Selfridges-u kako ceznjivo gleda police sa play station konzolama, ali se nikad nije prepustio impulsu i pazario nesto.) Kaze: “Kupio mi Richard.” “Ali zasto?!”, pitam ja. On seretski odgovara: “Pa, kad sam ja na primer u dnevnoj sobi, a ti u kuhinji, ja mogu da ti posaljem poruku helikopterom da mi doneses pivo. Naravno,
Onomad sam po prvi put bio u Amsterdamu,
palnirao sam i ranije didem, al' takoe to kad se živi (i radi) u Srbiji...
Kao i svaki Balkanac, i ja sam imao predrasude,
koje su se na kraju pokazale i više nego ispravne!
Svaka ptica lepo peva, ali kos...
Radio B92 upravo je javio da je pok. puk. M. Gadafi izložen u zamrzivaču u šoping centru u Misrati; čuvari organizuju ture da se razgleda leš a vlasti Libije su odlučile da ne bude autopsije...
Mogla bih u podnaslov dodati još dugi niz d-ova, inicijala za déjà vu, i doom, i dobrotu, i destiny, i dark, i dilataciju, i pitanjem na pitanje Phila Connorsa (Bill Murray), kao odgovoru Riti (Andie MacDowell), didn’t you just ask me that...Svejedno, sve bi to sasvim lepo stajalo i uklopilo se kao ovo D iz naslova, tj. inicijal mog vlastitog imena - u dan mrmota. Verovatno ste (ili većina vas) odmah otkrili da su ove pretežno engleske reči iz filma, koje moram da pomenem zbog onih koji možda nisu gledali Groundhog day, preveden kod nas kao Dan mrmota. Sve su to pojmovi koji obeležavaju tu čudesnu i provokativnu komediju u suštini duboko psihološku iako film, na prvu, prati i prikazuje one vašarske događaje u malom gradiću Punxsutawney, Pennsylvania USA, kad se čeka da mrmot Phil prognozira koliko će još biti zima. U suštini jednostavan koncept: oblačno je, nema mrmotove senke, dolazi proleće - sunce je, ima senke, zima još traje...
Pitanje „Pošto priroda?“ sam prvi put postavio 2009. i na njega odgovorio ovde. Ovih dana sam isto pitanje sebi iznova postavljao. Sve dok nisam, a da nisam ni pitao, saznao odgovor. Sad znam cenu. Cenu prirodne baštine svih građana ove države. I cenu za koju je vlada spremna da promeni zakone i stavi je na doboš.
Hodnik u OUP Palilula. Sa obe strane nizovi vrata. U hodniku pored svakih vrata klupa. Metalni ram, narandžasti plastični nasloni i sedišta. Pred vratima na kojima je providnim selotejpom na dve tačke, u gornjim uglovima (štednja, reforme) crnim markerom krupnim štampanim slovima napisano ПОЛИГРАФ sedi ozbiljan mlad čovek na pragu sredovečnosti. Izraz lica koncentrisan ali ne i zabrinut, fokusiran ali optimističan. Pored njega drugi mladić, uzdrhtalom rukom dodiruje mu rame u želji da mu do znanja stavi svoju privrženost i lojalnost. U očima briga i teskoba.
Iz prostorije izlazi policijski službenik: "Aleksandar Vučić?"
Prvi mladić, smiren i dostojanstven ustaje. Za niim i ovaj drugi, ustreptao od nekakvog uzbuđenja i očigledne brige.
"Izvolite unutra, gospodine Vučiću. Vi, gospodine ministre, ostanite tu. Po pravilima službe niko sem ovlašćenih službenika ne može prisustvovati ispitivanju."
Nebojša Stefanović - jer on je taj drugi brižni mladi čovek - napravi korak nazad. Pravila i institucije su iznad svega.
Vučić mu setnim ali neustrašivim pogledom stavi do znanja - hej, ne boj se! Pa ovo je naša država! Mi smo je načinili da bude stabilna i čvrsta, moćna ali pravedna! Nema razloga za strah i brigu!
I smirenim korakom uđe, a vrata se za njim zatvore.
Dragi čitaoci, na severu Kosmeta nema struje. Za sada su to isključenja po četiri sata dnevno ali to nije ništa, najavljuje jedan rukovodilac Šeki i dodaje da će ako građani nastave sa neplaćanjem struje, isključenja trajati po šest, a zatim i po deset sati dnevno. Ko je Šeki? Šeki je osoba koja je direktor Elektrokosmeta za Zvečan i preziva se Milošević.
Struju plaća samo 10% stanovnika severne Mitrovice i Zvečana – objašnjava Šeki, iznenađen pozivom novinara, i kaže nešto kao „to je naša stvar“. Čija stvar? Stvar rukovodećih ljudi nadležnih za struju.
Mi u ovom trenutku ne možemo da znamo tačnu cenu izbora, jer ona zavisi od više varijabilnih činilaca, tvrdi predsednik Republičke izborne komisije. Njemu, kako je izjavio novinarima, nije poznata ni cena prethodnih izbora održanih pre dve godine. Međutim, predsednik RIK sasvim izvesno zna da sredstva u budžetu nisu planirana, jer je reč o vanrednim parlamentarnim izborima, pa će biti obezbeđena iz budžetskih rezervi. Kolike su i kako će se obezbediti te rezerve u budžetu Srbije nije najjasnije, kada je poznato da je planirani budžetski deficit za 2014.g. čak 182,6 milijardi dinara,
Zaista, koliko će poreske obveznike koštati vanredni parlamentarni izbori raspisani za 16. mart ove godine?
Vidim da zbog prevelikog prostora koji Andželina Žoli dobija u medijima Goca Tržan i Nataša Bekvalac prete novim ispovestima. Ne znam ko je Goca Tržan, za ovu Natašu nisam siguran šta je, a ni o Andželini ne znam mnogo, ali sam načuo da je njen režiserski prvenac na dobrom putu da izazove ljutnju Srbalja onako na neviđeno. Šta će biti kad i ako film dođe ne bih ni da mislim. "To je samo jedna priča," kaže Rade Šerbedžija i mene to podseti na jedan moj prastari tekst (iz marta 2006.), koji je samo jedna priča o jednom filmu. Evo "preštampavam" ga.