Razgovor uz večeru u stanu porodice Markov, u Temišvaru, 28. decembra 2009. godine
Mi Markovi smo iz Dinjaša, sela na 25 kilometara od Temišvara. Tu je nekoliko generacija moje porodice, mada potičemo iz Srbije. Deda po majci mi je bio dobrostojeći čovek, ali je onda sve izgubio. I, zbog sramote, otišli su svi na daleko. On se uputio u Ameriku i tamo dirinčio da nakupi novac i povrati porodični ponos. Baba je sedam puta prelazila Antlantik brodom i vraćala se sa uštedjevinom. Tako smo i nakupovali dovoljno zemlje ovde, na obali Begeja i trajno ostali tu.
Škljocnula sam dva puta i otvorila novi dokument.
Gledamo se zateklo: belo i ja. Očekuje od mene da imam. Zašto sam inače dolazila! I u pravu je. Šta da mu kažem? Da sam htela da se naslonim. I sklonim negde priču o priči. Nadala se da će pomoći? Da će prihvatiti i ćutati? Neće. Dosta i belini da bude sama.
jedna priča.
jedna haljina.
dokument.
Od pravilnog rasporeda zavisi hoće li se sresti.
Poštovani blogeri, komentatori i čitaoci,
B92, direktor Veran Matić, urednik sajta Vladimir Novakovic, urednica Bloga Vesna Dozet, dve moderatorke i svi članovi veb tima - žele vam srećnu Novu Godinu.
Jelka je bogato okićena, ali, kao što možete da primetite, ispod nje nema poklona. Osobito onog najavljenog. Novi dizajn bloga, koji je trebalo da bude naš novogodišnji poklon vama nije upakovan, a neupakovani pokloni se ne stavljaju pod jelku.
Stalno prigovaram N.-u da prvi utisak kod njega igra preveliku ulogu u procesu formiranja mišljenja o nekom umetničkom delu; kad kažem preveliku ulogu, zapravo mislim da za neke dve sekunde on odluči da li je neka slika, recimo, dobra, odlična, fenomenalna ili je potpuni i nepatvoreni bofl. Večeras smo o tome naširoko diskutovali, i ja sam ostao zbunjen. Nije mi jasno, naime, da li je moguće da za
Aktivisti NVO BUBE92 i učesnici kampanje "Sloboda i šengenska viza teheranskim mangulicama - SišTM" u saradnji sa blogerima B92 + moderatorkama (05 i, naravno, 012) kao i ostalim sa nezavisnih blogova uz veliku podršku ogromnog broja radnih ljudi, građana i poštene inteligencije, organizovaće javnu tribinu pod geslom:
"Žurka BUBE92 iako Milutin Milošević još nije objavio knjigu. Lenčuga jedna!"
pusti me da ti sviram i, kada završim, nemoj me vraćati da zapišeš note.
ako hoćeš da razumeš zaustavljanje: probaj da trčiš dok te noge ne nateraju da stigneš
kada želiš.
ne: kada možeš.
odavno sam na tremu: pletem i smejem se
reci mi:
sećaš li se stopala kako dodiruju patos: k`o da je svilen: onako drven i star
i kako ti je toplo u ovom od snega belom gledanju.
pitaj me:
na koga miriše sledeća stranica
i dan posle.
Alexandar Lambros