A to „lagano" podrazumeva vrlo bliske susrete s vatrom zbog propalih aluminijumskih instalacija; bubašvabama
Ovo je priča iz svakodnevnog života. Ovo je priča o jednoj ženi iz komšiluka koja vodi sasvim običan život. žena koja živi sama s svojom punoletnom ćerkom koja nema dovoljno energije i sreće da nađe posao. Ovo je priča koja opisuje jednu ljudsku sudbinu ali i daje skicu našeg društva. Ova priča, na žalost nije izmišljena.
A la sinqo de la tarde... „Plač za Injacijom Sančez Mehijasom“ Garsije Lorke
počinje ovim stihom, „U pet po PODNE...“ Poema, poemčina, najviše je volim od sveg Lorkinog pisanja, voljenja zelenog, pogašenih fenjera i upaljenih svitaca. Jes’ da je u pet po PODNE ali se PODNE ipak pominje. PODNE, „Dvanaest je uri anđele
Čudo jedno je ta higijena, a mora čovek ponekad i odeću da pere, a koja to mašina najbolje pere veš? Pa naravno bilo koja, samo da je iz uvoza i to po mogućstvu kada se dotera kući da stoji onako “na oku“ svima u komšiluku. Jedan ćosak mora da viri iz kartona, čisto onako da stvara zazubice (kao Ljubica na Bregoviziji) tom istom
Eh, taj crveni pasoš. Za nekoga je i danas pored svih promena ostao skoro nedostižan. Zašto? Pa razlog je vrlo jednostavan. Treba otići do SUP-a i predati papire a ako radite ili imate neke druge obaveze onda ovaj cilj ostaje nedostižan. Da se ne vraćam u prošlost i pominjem kakva smo banana republika ispali pred par stotina država kada smo prvo ograničavali važenje pređašnjeg plavog pasoša a onda produživali i to dva puta
јебешга, откако се мила Ташта ( одмиља звана Надуже) острвила , ја испо ко под обавезом. мислим ништа ми се не дешава па отуд нити имам очему Вам писати.сав сам се нешто отронбољио, почео да се гојим. пита ме једна превртљива скоро путем мобилнога, ди сам, атрофираћеми споловило, што никако није добро у мојим прелазним годинама ка ничему .
- шта ја ту сад могу, правдам јој се знатижељној помирен судбином
Kad sam prije deset godina stigao u Teksas, nisam imao pojma kakvi su mi planovi. Moja mama nadala se da su americki doktori strucniji od svojih srpskih kolega. Tesko je, bar sa pocetka, prihvatila cinjenicu da je moje ostecenje vida, manje vise, gotova stvar.