Košmarna vremena
jedna sasvim obična priča
Na vrata ordinacije ulaze dve devojčice. Starija, koja sa sobom vodi mlađu sestru, učenicu sedmog razreda, sa povredama na licu. Došle su same, kažu prebio je otac, a majka od muke i srama, ostala kući.Deca kažu, mama je tehnolog bez posla, dijabetičar i pod lekovima je.
Danas je otac otišao na posao, kao i mnogo puta do sada. Čovek visoko obrazovon, po zanimanju pravnik, sa preko trideset godina radnog staža, vredan, pošten i ugledan građanin. Mislile
- preko kolena, s kolena na koleno
Gost - autor: Vukica Kotarić
(Vukica nema nalog na B92, i nešto nije sklona da ga otvori... ako bude zanimljivih komentara, to će je možda ponukati da to učini, nadam se...)
Zvala se Hermosa Diego... sa 16 godina, koliko je tada imala, izgledala je kao devojka koja je zašla u ozbiljan svet ženskih tajni, nevinog pogleda i naivnog smeha, ostavljajući bez daha svakog ko je ikad imao priliku da barem pet minuta udje u njen svet. Vitka, kako samo mogu biti devojčice toga doba, lako je koračala
kako kome. kako koja.
...Ocekujem da mi se deda, koji inace u svojoj 83coj ima puno planova za buducnost, pojavi kao honorarno zaposlen u Majkrosoftu.
Mama, inace, ne govori dobro engleski, nego ruski. mozda ne bi bilo lose da joj se Gugl nasetuje na ruski, da se ne bi iz neznanja uvalila u probleme, radosno kliktajuci na razne opcije misleci da dolaze od deteta u inostranstvu? Parental control... Pre neki dan sam joj za frenda predlozila jednog mog druga iz osnovne skole kog je ona obozavala, a i on nju, samo na malo drugaciji nacin, do te mere da je se zivo seca kao dobre ribe iako je poslednji put video
„Kada nas pogledate, a ne stavite u prvi plan našu seksualnu orijentaciju, mi smo jedna obična srpska porodica, sa istim problemima kao i svi ostali. Jurimo da zaradimo dovoljno para, radimo od jutra do sutra, plaćamo troškove, struju, nerviramo se oko vesti, razmišljamo gde ćemo na letovanje, idemo na slave, družimo se. Dete raste, odlično je u školi, ima drugare, igra igrice, surfuje na internetu, dakle, nemamo ništa specifično, pa da kažete: Aaa, eto vidite šta rade deci!"
Beograđanka Anđela je lezbejka. Ima 40 godina, diplomirana je umetnica i živi u srećnoj vezi sa svojom partnerkom poslednjih devet godina. Imaju sina koji pohađa četvrti razred osnovne škole. Dete je iz prethodnog partnerkinog braka. Obe su zaposlene u velikim kompanijama.
Anđela je sa koleginicom Sonjom (35), biseksualkom, osnovala krajem decembra prvi srpski sajt posvećen „LGBT roditeljstvu'', tačnije istopolnim partnerima koji imaju ili žele da imaju decu.
"Baby friendly, jel to ono kad je beba stalno s tobom, niko da ti pomogne i pokaže bilo šta, mučiš se a tek si se porodila? Ne bih ja to, hvala" ...
Igrali smo se ispred. Bilo je sunčano. Ulica nova, lepa. Nije bilo saobraćaja. Potrčao je nizbrdo, niz ulicu. Koliko brzo! Nisam ni znala da može tako brzo da trči.
Danas, ceo grad slavi ukidanje viza, a ja, ko Luda Nasta, idem u ambasadu Danske da dignem vizu. Ne dočekah taj 19.12, morala sam da papirologišem poslednji put. Nisam bila u Danskoj od proleća 2008. A trebalo je da idem u oktobru prošle godine, imala i kartu kupljenu... ali se baš tad javio ministar, i baš za taj dan zakazao onaj prvi sastanak. Baksuz nijedan. I propade karta, propade viza... Ali, dobro, ajdsad. Vredelo je, nije da