Boško je stigao u studio Beograda 202 pravo iz Kana,
ženka, mladi mužjak
Svakog leta
čini mi se
ležimo u njenoj sobi
na 11. spratu
i udišemo sasušeni vazduh
izdišući bes i netrpeljivost.
Malu dramu u jednom komadu.
Nad nama je ogromna tabla lima umesto
krova koji se viđa na filmovima ili iz autobusa
Ponekad na glas razmišljamo zašto arhitekte postavljaju
beton i lim umesto crepa
i da li je viktorijansko doba bolja opcija od industrijskog
ali nas znoj i svađanje uvek ometu tik pre zaključka
Ova toplina po gradu navodi da se poveruje u činjenicu da najavljeno globalno otopljavanje na planeti koju nastanjujemo nadolazi, dakle ovo sad je malo dete od otopljavanja, biće mnogo, još toplije, kao pre nekih milion godina. To neće ostati bez izvesnih posledica i podrazumeva se da je to prilika za različite scenarije i pretpostavke o tome šta će se desiti ako proces zagrevanja planete uznapreduje, pa se pusti led sa vrhova planina, ali se istope i Antartik i Artik, i gde će se onda sa tom silnom vodom. Kažu kompetentni da će se to svakako desiti, ustvari, već se pomalo događa, pa će uticati i na poljorpivredu i na životinje, nestaće ove što ovde rastu a nastaće neke druge biljke, ako ih uopšte bude, građani će morati da menjaju garderobu, zimski turizam će očito izumreti, a o gradovima uz mora i u dolinama da se i ne govori.
svetla sa krovova automobila
pripiti zaštitnici građana
delioci modrica
ustaljene putanje kretanja
od pacova do tastera
sitnih dilera
u službi aparata
od naselja do naselja
Ratno ostrvo ili Veliko ratno ostrvo je na vidiku građanima i onima što lađama prohode Savu i Dunav i svima je čudno kako opstaje onako prirodno i netaknuto obližnjom civilizacijom koja je tu okolo, preko reka. Niko nije znao odgovor dok nije naišao Praotac u jednom od njegovih, sa vremena na vreme, nailazaka tek da vidi šta ima i reče nekome usput da je Ratno ostrvo mesto gde obitava Mudro Biće odvajkada, od kada je sveta. Čulo se to brzo, prohujao glas po čaršiji i ostade priča o Mudrom Biću ispod, negde u šumi ili iznad ostrva.
Skinula je usta sa čaše. Bila je previše debela da bi glumila gracioznost i lako je oduvala pepeo sa suknje. Debele suknje. Nova, šesta loza ju je upozorila i duboko joj se zavukla pod gaćice. I unutra je bilo debelo. Ništa manje, ništa više – tetovaža radjena poput onih u vojsci, i uložak. Televizor je bio glasan, kao i kafana uopšte. I ti smrdljivi muskarci… Koji su oni kurac? Pičkoroblje…
Povukla je vodu i obrisala svoja razmrljana usta; loš doručak. Trljala je oči dok se kenjoar vrteo, vrteo… Vrteo… Povratila je još jednom