Dosta bih dao da mogu da upoznam i provedem sat vremena u razgovoru sa osobom kojoj je u toku pripreme Zakona o Narodnoj skupstini sinula ta epohalna, ideja da pred skupstinu ubuduce dovodi kordon vojske.
Na stranu to sto nema demokratskog drustva, nema parlamenta na svetu, barem ne u zemljama koje plediraju da budu demokratske, a da na njegovim kapijama stoji vojska!
Ta slika vojske na stepenicama parlamenta, sa tm vrlo izrazenim huntistickim, coup d'etat shmekom... Ne znam... Danas su nenaoruzani, sutra vec nek nam je bog u pomoci. Ruku na srce i nije tako tesko zamisliti
Autor: Rodoljub Šabić
U subotu je kod Terazijske česme pod nazivom „Skockajte budžet", trebalo da bude održan jedan zanimljiv „heppening". Nevladine organizacije Pro Koncept i BIRN Srbija želele su da zainteresovanim građanima daju mogućnost da ubacivanjem odgovarajućih listića u 25 kutija koje su predstavljale definisane prioritete rasporede 656 milijardi dinara, odnosno iznos budžeta Srbije. A po okončanju akcije rezultati bi bili objavljeni i stavljeni na raspolaganje zvaničnim kreatorima budžeta. Prepoznatljiv cilj akcije je bio to da se, bar na simboličan način,
Ni ovo nije blog o platanima. Već o nama. Setite se 1990-ih – tada smo gradonačelnika mi birali. I tada smo odabrali Aragorna, šumara, kojim se svi Ovi kite, a da mu ni do kite nisu. Onda smo zbacili mrski režim i doveli Ove na vlast (da, doveli, nisu oni sami stigli gde jesu, mi smo ih tu postavili). I nakon “demokratskih promena” (s kakvom samo tugom te reči stavljam pod navodnike), građani više ne biraju gradonačelnika, sada nam ga režim nameće.
Ovog
... na utisku nedelje.
Ko je gledao znaće o čemu pričam. Ko nije, šteta, trebali ste. Tema je bila novi porodični zakon.
G-din Milivojević je rekao, u parafrazi, nešto tipa:
- Pa ok, pošto treba da budemo evropejci taj novi zakon će najverovatnije biti usvojen, ali onda država treba da ponudi alternativu. Pošto bi nam kao roditeljima dozvolila da koristimo samo neku vrstu vaspitanja, trebalo bi da napravi dečiju policiju koju bi roditelji mogli da pozovu i kažu: "Pošto sam upotrebio sve dozvoljene vrste vaspitanja, moje dete i dalje radi neke stvari koje
Kordon, vreme današnje
Ovo nema nikakve veze s platanima. To je priča o nama... i njima koji su naše batine prepisali u svoje biografije.... i kako smo prešli čitav krug od povika „Sve su životinje jednake“ do „...ali neke životinje su jednakije od drugih“
Ako pomisliš koliko je Srbija dugo bila devastirana ratovima, sankcijama, besparicom, izolacijom, diktaturom i koliko je kompetentnih ljudi otišlo iz zemlje, onda možeš da razumeš da je realnost izuzetno poražavajuća kada god u današnjoj Srbiji postavljaš pitanje kvaliteta i odgovornosti.
Zakonom džungle, nasiljem, kriminalom, prevarama obogatili su se i postali su moćni samo oni koji su bili "kompetentni" da se prilagode surovim i prljavim "pravilima igre". Svi drugi su izgubili svaku mogućnost za razvoj. Boreći se za goli fizički opstanak, građani su deset godina bili deo metastazirajućeg involutivnog sistema, u kome su kazaljke na satu brzo išle unazad, dok su u ime istih tih ljudi činjena najgnusnija dela u Evropi posle Drugog svetskog rata: otimačine, ratovi, zločini, rušenje gradova.
Međutim, danas je vreme ipak drugačije. Isti su ljudi, jedni jako obogaćeni i nesankcionisani zbog užasa koji su počinili i svom narodu, i oni drugi, izmučeni, koji su bili njihove žrtve. Već deset godina je u igri demokratija, razvoj, obnova, reforme, EU. Taj mehanizam je konačno pokrenut i ide sporo i traljavo, ima puno nusposledica, ali ide se napred, jer ljudi to nedvosmisleno i većinski žele, a takav je i kurs sadašnje vlasti, što ne treba negirati.
Moj gost je istaknuti turski advokat (specijalnost ljudska prava), aktivista ljudskih prava i kolumnista lista Today's Zaman-a, Orhan Kemal Džengiz (Orhan Kemal Cengiz). Posle kratke izmene mejlova dobio sam njegovu dozvolu da prevedem i objavim njegovu današnju kolumnu (i sve prošle i buduće). O tome zašto današnju u beleškama na margini.