U holivudskom filmu “Sobarica i senator” (Maid in Manhattan) skromna i vredna sobarica (Dženifer Lopez) pronalazi pravu ljubav sa zgodnim političarem (Rejf Fajns). U stvarnosti, kako nam pokazuju dva nova seksualna skandala, političari mogu biti skloni vezama sa služavakama, ali su te veze retko kada romantične i srećnog završetka. Najčešće su zataškavane, a ponekad se, izgleda, dese i bez pristanka same služavke. Ljubavna veza sa kućnom pomoćnicom bivšeg guvernera Kalifornije Arnolda Švarcenegera neće koštati političkog položaja, jer je čuvana u tajnosti dovoljno
Ne znam kada se ideja o pedalanju oko sveta začela u mojoj glavi, ali sigurno nije starija od pet-šest godina, koliko ima otkako se družim sa pedalofilima. To su oni ljudi koji vikendom obavezno, a ostalim danima prema mogućnostima, voze bicikl jal po drumovima jal po šumama i gorama, i preznojavaju se desetinama, pojedini i stotinama kilometara radi čistog zadovoljstva, a ne zato što ih neko za to plaća ili na to prisiljava, iako posmatračima sa strane to najčešće tako izgleda. Psihološki profil tih ljudi postaje jasniji ako se zna da je njihov omiljeni citat jedna Ajnštajnova
Razbiti moral protivničkoj strani u ratu je od kritične važnosti. Mnogi Amerikanci smatraju da je ubistvom Osame bin Ladena u Pakistanu, zadat ogroman udarac al-Kaidi, čije će se posledice osetiti pre svega u Avganistanu.
Neki analitičari tvrde da uspešna operacija komandosa u mestu Abotabadu, može da podstakne talibanske poglavare da se pridruže ponuđenim mirovnim pregovorima sa vladom u Kabulu. Ima i onih koji se nadaju da će Obamina administracija iskoristiti odlazak Al-Kaidinog osnivača da proglase pobedu u borbi protiv terorizma i započnu relativno brzo povlačenje
Tu sve piše, polazak pred zoru - čekam da dođu po mene i da odjašemo tamo gde je Bog rekao "nemam braćo nerava za vas, nos'te se u tri lepe" . Sumnjivo sam mnogo stvari spakovala, gledam dva ogromna kofera i brinem. Gledam torbu pored dva ogromna kofera i još više brinem. Laptop i podrazumevajuće sitnice - ko selidba bogte. A nije.
Da se ne lažemo znala sam ja da će doći i taj dan, a neće biti parada i neće me radovati prolećni Beograd nego ovo:
Amerika je proslavila smrt Osame bin Ladena. Neki u svetu, pa i samim SAD, uključujući novinare koji priznaju da nisu znali kakvu reakciju da očekuju, ostali su iznenadjeni intenzitetom emocija, izlivima čiste radosti i patriotizma, prizorima mladih ljudi koji se penju na drveće i bandere ispred Bele kuće, slave po kampusima univerziteta od Kalifornije do Masačusetsa, pevaju američku himnu, skandiraju „SAD, SAD“, kao da su pobedili na velikom sportskom takmičenju. Slavili su uglavnom mladi, ljudi koji se slabo i sećaju života u drugačijoj, bezbrižnijoj Americi pre 11. septembra
Nema sumnje vođa Al Kaide Osama bin Laden je mrtav. To je Amerikancima i svetu saopštio predsednik SAD Barak Husein Obama.
Osama bin Laden je ubijen u nekoj pakistanskoj zabiti. Barak Obama saopstio je ovu informaciju nekada tokom noci izmedju prvog I drugog maja.ucinivsi tako cin beatifikacije bivseg pape drugorazrednim dogadjajem. Dok se hiljade Amerikanaca okupljaju u blizini Bijele kuce u Washingtonu trijumfalno likujuci zbog smrti Bin Ladena, sve me to podsjeca na slicne scene u Benghaziju
I tako je don Šime bio nezadovoljan majstorima koji su mu za skupe šolde i malo efekta popravljali krov na biševskoj crkvici, teta Kate je bila nezadovoljna don Šimetom i odbila je da ide sa mnom za Uskrs u crkvu «sve dok je taj šempio tamo», doktor Straka bio je nezadovoljan činjenicom da uskoro neće imati s kim da popije kafu na rivi, bio je nezadovoljan zborom radnih ljudi našeg Doma zdravlja, bio je nezadovoljan učestalim jugom po kome mnogima poboljevaju zubi i bio je nezadovoljan raznim drugim pojavama i pojedincima o kojima mi nikada nije pričao. U Komiži je tajac
"Preko zime,Tarahumari žive nagi u planinama koje su neprohodne od snega,prkoseći tako svim medicinskim teorijama.
Komunizam postoji među njima u obliku spontanog osećanja solidarnosti.
Može se činiti neverovatnim, ali Tarahumara Indijanci žive kao da su već odavno mrtvi.
Oni ne vide stvarnost i crpe magičnu snagu iz prezira koji imaju prema civilizaciji....
Neki put odu do grada, gonjeni nepoznatom željom za pokretom, da vide, kako oni kažu, kako je to tamo sa onima koji su pogrešni.
Za njih, živeti u gradu znaci biti pogrešan."
Antonin Artaud
Izveštaj od Albicile, koji je okačio na mom poslednjem blogu, a u kome citira gospodina Srboljuba Pešića, autora filma Tužna Morava:
"Očišćeno je samo po 200 metara uzvodno i nizvodno od mostova, ono što se vidi s puteva; a da se ne skuplja više, posečeno je i drveće u čijem se granju najviše zadržavalo. Sve ostalo je ostalo isto:
"Priča koja kruži u medijima je uglavnom tačna. Veslali smo punih 8 sati od sela Zlatokop do Vladičinog Hana. U gornjem toku, Morava je sjajna za rafting, čak bolja i dinamičnija od Drine. Sa ekološke strane, situacija je krajnje kritična i praktično očajna. Na snimku je možda prikazano oko 20% od ukupne štete. Zaista ne shvatam naš nemar. Volonteri koji su učestvovali u akciji čišćenja, tačno znaju o čemu govorim. Problem je ne samo ono što se vidi, već i ispod peska. Tone i tone đubreta se nalazi ispod obala Morave. Užas.. uništiti reku koja je od životnog značaja za celu Srbiju, je potpuno idiotski. Verujte mi da se posle svega osećam jako tužno i umorno.