Jutro posle Božića mi je počelo lupanjem. Kažem: «Sloboodnooo!», i upada ćale s malim radijatorom i produžnim kablom u rukama. «Šta je, zabrnuli gas, a?» «Aa...», odgovara ćale i dodaje kako je poslednji radijator iz radnje uzeo. Sve se razgrabilo. Čuo je čak da u gradu ljudi čekaju u redovima i ostavljaju kaparu za te uljane radijatore koji će navodno tek sledeći dan stići. Platio ga je pet hiljada, a kako se priča i drva su skoro duplo poskupela.
Zavukao se ćale ispod stola, šteka produžni, pa u njega to čudo koje će me grejati,