’’Mene ne interesuju prolazne stvari.
Kuće, kojekakvi dvorovi kao u lošoj montaži.
Hoću večnost. Vidljivost i opipljivost.
Mozak lobotomiran.
Namontiran hladan osmeh jedino sredstvo komunikacije.
Ja razmišljam i smišljam naglas, dok mnogi drugi koriste male sive ćelije da bi sve svarili u sebi. Kao da ih niko neće shvatiti. Kao da ih
Slikam te u mislima.
Jedna reč tvoja, i vesela sam. Navučena. Poslušna.
Svaki put kada mi se obratiš, pomeraš granice. Tako si siguran i smeo, mio i nežan. Senzualan.
Govoriš skromno, kao da čuvaš reči za nekog drugog.
Komunikacijo moja srećna, nisam ti zahvalna!
Pomalo se brinem zbog tišine.
Tražim te