Mr Loader:
Masovno poklonjenje upokojenom Patrijarhu Pavlu izaziva niz pitanja. Naravno, pre svega pitanje, da li se pitanja uopšte smeju postavljati (jer se možda smatra kako treba podrazumevati da je u ovoj situaciji sve sasvim jasno, a da je bilo kakva nejasnoća jeres). Rizikovaću. Dakle, veliki broj ljudi je odlučio da se pokloni odru na kome je izložen Patrijarh, ili da prisustvuje liturgiji i sahrani, ili, pak, da u to vreme bude kod svoje kuće, ali da samom pomenutom činu prisustvuje svojom duhovnom usredsređenošću. Da ne
ugasi svetlo…
duni u taj plamen
prevariće me senke
pa ću videti ono čega nema
E, ja sada, namerno, neću da kačim slike.
Zamišljajte:
Htela sam o tome kako svi mi kad nam
se sloši iz bilo kog razloga...kad smo "pod stresom",
umorni, zlovoljni...bolesni: potražimo utehu u hrani.
Svi. Bar ponekad.
volim te kao kad tiha kiša pada
temeljito.
volim kad mi kažeš:
nemoj da se voziš samnom
danas:
nešto sam romantičan!
a kočnice čujem iz off-a.
volim crveno na semaforu:
pa te ljubim, ljubim.
do zelenog.
koja je vaša omiljena ljiga svih vremena?
evo ja pravim top listu...
ne mogu da ih podnesem, al, baš:
1.omega I go Away
2.Nazareth Love hurts
3.Urriah HeepJuly morning
neću više:)
ajde vi...
samo nema domaćih tipa crni leptir
to brišem:)
Na ovom belom svetu postoje
tri (3) muškarca kojima bih bez razmišljanja ustupila
prostor na blogu.
Čak iako ne poznajem tematiku o kojoj pišu.
Čak iako to njihovo pisanije podrazumeva ozbiljne konsekvence.
Njih trojica su u tom pravu ravnopravni.
A oni su:
Daniel Day Lewis, svi ga znate, samo
ja ne znam bloguje li on uopšte. Ako ovo pročita,
neka dodje, vrata mog bloga su mu otvorena.
Coa Smor, bloger koji je ovde registrovan pre mene,
napisao par komentara i nestao.
On bije glavom o različite zidove, nema vremena sa sobom da
porazgovara, samnom još i stiže, ponekad.
On je moj stariji sin.
Ludi Pingvin, takodje sastavlja dan i noć,
sigurna sam da je ovo retka prilika u kojoj će blogovati.
Moj mladji sin: