Na primer Saltaire.
Kad je Davidu Hockneyju dosadila California, vratio se u Zavicaj, gde je svetlo difuzno i emocije prigusene. Tamo gde je sa Jonathanom Silverom napravio Saltaire Galleries - iskustvo slicno religijskom.
Jos na ulazu fabriku sa pocetka 19. veka miris ljiljana se mesa sa mirisom masinskog ulja i zvucima opere. Uvek pocnem od podruma.
The nose grows
during the whole of one’s life.
(from scientific sources)
Yesterday my doctor told me:
“Clever you may be, however
Your snout is frozen.”
So don’t go out in the cold,
Nose!
On me, on you, on Capuchine monks,
According to well-known medical laws,
Relentless as clocks, without pause
Nose-trunks triumphantly grow.
During the night they grow
On every citizen, high or low,
On janitors, ministers, rich and poor,
Hooting endlessly like
Opet sam bila u Zemlji Kobasica, (Krava i Lekovitih Trava). Ovoga puta, nesto pasivnije nego inace, provela sam vise vremena u horizontalnom polozaju i prepustala drugima da rade svoj posao, a ja konzumirala zajedno sa nerodjenim Prackom Simeunovicem, koji se pokazo kao veliki talenat za uzivanje i odobravao moje akcije istezanjem i sutiranjem iznutra.
Konzumirala sam tako i jednu odlicnu pricu Woody Allena, koja je inspirisana bizarnom statistikom da svake godine u USA 20ak ljudi strada tako sto ih ubije krava. U vecini slucajeva namerno, a jednom cak s ledja. Podelila bih
Opet dezurstvo. U nedostatku vecih izazova preturam po nekoj zaostaloj literaturi koja nije bila visoko na listi mojih prioriteta. Nalazim mali, sentimentalni biser dragog profesora koji je pod pseudonimom Hotspur pisao tople, ljudske tekstove za Endocrinologist.
Nadam se da ce i neko od Vas naci u njima nesto za sebe.
http://www.endocrinology.org/endocrinologist/085/085.pdf#page=17
One of the benefits of having two homes is being able to look at life from different points of view. My favourite pass time is putting Serbian approach under scrutiny of English psyche and another way around.
Ever since embracing life on the dump island, I have been admiring English sense of charity. While I head straight for hedonistic retreat of Mediterranean coast, two of mine English friends spend their entire summer holiday in Nicaragua helping locals with issues of everyday life.
Gost autor: Miroslav Simeunovic - Simeun, zvani Bob
JESTE
Prvo mu jedan reče: "Jeste!"
Dođe drugi pa mu reče: "Nije!"
Zatim dođoše druga dvojica pa mu rekoše: "Jeste!, ali onaj isti opet reče: "Nije!". Onda dođe desetina njih, pa stotina, i svi kao jedan rekoše: "Jeste!". A onaj ostade jedan jedini, pa opet reče: "E,nije!"
-Jeste!
-Nije!
-Jeste!
-Nije!
I, ubiše onog negatora.
Tako ostadoše sami: učenik u moru
Usekla mi se u pamcenje ta slika
crnpurastog u belom odelu…
Od tada sam instiktivno spasavala
jednog crnpurastog,
u belom odelu,
od sebe samog,
u sred zime,
kad mu vreme nije.
Samo sto krv
nije bila njegova…
„Gde si nasla ovog?
Na Bajlonijevoj pijaci?
Na odeljenju za sir&kajmak?“
„…I jaja,“ rekoh.
Pomogla sam mu
da odleti u (sedmo) nebo,
avionom, doduse,
i da se nikad ne vrati.
Pravi Ser zna
kad vise povratka
nema.
Spasavala sam
jednog crnpurastog,
Bilo je pet sati popodne. Nas petnaestak je sedelo u "Sklonistu za jelene" i gledalo u plafon. Sat vremena. Kao u kolektivnom transu. Spolja jos jedna obicna grade II listed zgrada, a unutra... James Turrell je iskoristio svoje poznavanje matematike, optike i psihologije i napravio jedan od svojih "nebeskih prostora", bez i jednog drugog materijala osim uglacanog
Calebasse, Haiti (CNN) -- Lelly Laurentus thought he was doing the right thing when he handed his two young children over to an American woman who promised to take them to a better place.
Laura Silsby, a member of Idaho-based New Life Children's Refuge, had given him a flyer from her charity saying that it wanted to help "children who have lost their mother and father in the earthquake or have no one to love and care for them."
She promised schooling, soccer fields and even a swimming pool. She told Laurentus
Zahvaljujuci S. Mitrovicu, nadoknadila sam propustenu pricu iz New Yorkera koja se sjajno nadovezuje na razmisljanja o konzumerizmu. Uzivajte...
Raj, Bohemian
by Hari Kunzru
We liked to do things casually. We called at the last minute. We messaged one another from our hand-held devices. Sometimes our names were on exclusive guest lists (though we were poor, we were beautiful, and people liked to have us around), but often we preferred to do something else—attend a friend’s opening, drink in after-hours clubs or the room above a