(stetnost neumernih kritika i napada na Borisa Tadica na ovom blogu od strane nekih pristalica LDP-a)
Uvodno objasnjenje: jos pre neki dan sam mislio/rekao da nemam nameru da iskoristim svoje (od pocetka novog bloga steceno pravo) da postavljam teme. Pre svega zato sto nemam vremena za to ... ali ni prevelike zelje. Ali evo promenio sam misljenje i to iz dva razloga:
a) Zbog cinjenice da se u poslednjih nekoliko dana pojavile cak cetiri teme koje kritikuju predsednickog kandidata Borisa Tadica i to od strane osoba koje na ovom blogu zastupaju stavove njegovog protivkandidata
Evo nam prilike da vidimo koliko je jedna od nasih najuglednijih infomrativnih kuca tolerantna i otvorena prema kritici i koliko je u stanju da u praksi pokaze da postuje pravo na izrazavanje tudjeg misljenja :-)
Za one koji su pratili jucerasnje diskusije je jasan neposredan povod za ovaj moj tekst: bunio sam se protiv sirenja verske netrpeljivosti u vidu teskih uvreda i napada na SPC i trazio brisanje teme koja se time bavi. I umesto da bude obrisana tema koja, UBEDJEN sam, krsi osnovna pravila bloga ... obrisan je taj moj tekst!!! Hm, doduse vidim i da doticna tema/blog vise nema
Bas kad sam razmisljao da napisem blog sa naslovom "Pozitivne strane odluke suda u Hagu" procitah vest o GENIJALNOM potezu Vuka Jeremica koji je odlucio da iskoristi svoja ovlascenja i zakaze javnu raspravu o ulozi medjunarodnih ad hoc krivicnih tribunala u ostvarivanju pravde i pomirenju medju narodima. Evo nekoliko citata iz njegovog saopstenja (Jeremić u UN zakazao debatu o Hagu):
U zadnje vreme je akteulizovana diskusija o ulozi i uticaju medija u Srbiji na dogadjaje u mracnim 90-im. Pa je cak i tuzilastvo suda za ratne zlocine pocelo da se bavi istrazivanjem da li i koliko ima mesta pokretanju postpuka protiv novinara koji su svojim radom doprineli raspirivanju ratnih sukoba...
A nedavno se i RTS izvinila gradjanima zbog pristrasnog i neobjektivnog izvestavanja tokom tih godina. Ja nisam u to vreme ziveo u Srbiji, internet jos nije bio dovoljno razvijen pa nisam imao prilike da te pojave stalno pratim. Nego samo kad povremeno dodjem u Srbiju. Onoliko koliko sam