Izlizani kliše kaže da je život zanimljiviji od svake fikcije. Teško je ne složiti se. Danas nam je Al džazira poklonila jednu takvu ekskluzivu.
Gledam frku oko izbora tamo kod suseda preko istočne granice i pitam se pitanje iz naslova. Pitam se takođe šta bi se desilo u Libanu pre dve nedelje da nije pobedila koalicija po volji Zapada. Još jedna "revolucija kedrova"? To da je druga partija pobedničke koalicije (14. mart) nacistička od osnivanja nema veze (osnovana je nakon što se Pjer Gemael oduševio Hitlerovim postignućima 1936. kad je posetio berlinsku olimpijadu). Rezultat je dočekan sa, u najmanju ruku, olakšanjem na Zapadu. To je real politika.
Ne znam skoro nikog ko ne voli naučno-popularne TV programe o prirodi, naročito o životinjama. Svašta se u njima dalo videti, od raznoraznih oplođavanja, rađanja i stasanja životinja, pa do takođe raznoraznih smrti u raljama, kandžama i sličnim alatima predatora. U ovom drugom neki uživaju do mere da se dobar posao pravi snimcima predatora kako ubijaju svoj ručak. Nisam od tih.
Moram da objavim "disklejmer": post sadrži fotografije ručka crne guje, ko ne vole bolje da ne otvara.
Sutra, u četvrtak 4. juna, predsednik SAD će održati veoma nestrpljivo očekivano obraćanje "muslimanskom svetu". Moj fejsbuk frend Toni Karon, urednik online verzije TIME magazina i bloger na svom privatnom blogu Rootless Cosmopolitan, je napisao, kako kaže na FB statusu – My preemptive thoughts on Obama's Cairo address. Sledi prevod tih misli koje uz Tonijevu dozvolu publikujem ovde.
... I'll meet you 'round the bend my friend, where hearts can heal and souls can mend...
Baghdad Burning – Girl Blog from Iraq... let's talk war, politics and occupation, blogerke sa nikom Riverbend je za Fu i mene, u periodu 2003. – 2007, bio mnogo mnogo više od alternativnog izvora informacija o dešavanjima u susedstvu nam. Taj blog je bio ona lična priča koja, da tako kažem, apstraktnu empatiju prema sudbini miliona učini konkretnom i napravi čvrstu sponu sa drugim ljudskim bićem.
Javna debata o torturi u SAD, ako se to tako može uopšte nazvati, dobija nove obrte. Kako spinovanje može vrlo lako da pretvori pristojne ljude u zadrte makijaveliste pokazuje kako je opna onoga što (olako) zovemo civilizacija tanka.
Ko kaže da je pravosuđe u Srbiji sporo, neefikasno i uopšte da ima nekih problema sa istim taj kleveće i laže. U budžaku vesti o Bajdenovoj poseti je objavljena i vest o hapšenju i osuđivanju Ratibora Trivunca zbog paljenja američke zastave. Zavidan nivo efikasnosti dve grane naše vlasti, nema šta!
Kad god čujem tu reč setim se Oblomova i njegovog monologa o istoj koji je moj otac znao napamet i u prigodnim situacijama citirao. – E moj Zahar, znaš li ti šta znači seliti se? ... Čizme u istom zavežljaju sa brašnom... – je sve što je od toga ostalo u mojoj memoriji pamćenja.
Ideja da Avganistanci ne žele strance da osvajaju i okupiraju njihovu zemlju jednostavno ne postoji u priči.
Ako niste još čuli AfPak je novi geografski pojam, (verovatno bi transkripcija na srpski bila AvPak, ali ja ću se držati originala). Pojam koji "briše", od velikog broja ljudi koji žive tamo ionako nepriznatu, Durantovu liniju – preko 2,5 hiljade km dugačku granicu koja razdvaja Avganistan i Pakistan. Ovim novim izrazom se konflikti (eufemizam za ubijanje) u ove dve zemlje stapaju u jedan.