Ovo je treći (i poslednji) post sa turneje avgust-septembar 2013.
1. tekst: "Zabranjeno ometanje pilota i uličnih svirača"
2. tekst: "Nebeski noktić"
* * *
14.09.2013.
"Jel' to ti sviraš ili radio?" - pita me žena, nakon što mi je iz svih uglova razgledala pojačalo. Ja, umesto odgovora, podignem ruke sa gitare na 2-3 sekunde (i, naravno, muzika stane), pa nastavim da sviram...
Subota, 21. jun
Vrlo umiljato kučence. Mahalo je repićem i prišlo mi da ga pomazim. Pa je trčkaralo naokolo, pa mi se ponovo vraćalo.
Ja sam bio na radnom mestu, svirao sam.
Na kraju je kučence leglo ispod mene, ispred mojih nogu.
Ja sam stari "mačkar" i nikada nisam imao psa, međutim ovo je bila ljubav na prvi pogled, tako da sam svirao i kovao planove kako da malog transportujem do kuće.
Prekinuo sam svirku (žrtvovao sam poslednjih 2 sata posla), malo sam ga mazio, pa sakupio stvari. Pošto je na putu do kombija trebalo
Te 1995. godine, SR Jugoslavija, kako se tada zvala zajednica Srbije i Crne Gore, bila je pod sankcijama, koje joj je zbog Miloševića i njegove bagre uvela međunarodna zajednica, tj. UN. Sankcije su obuhvatale i sport, pa je postojala zabrana nastupa svih ekipa na međunarodnim takmičenjima. To je trajalo od 1992 (sećamo se kako je YU vraćena sa EP u fudbalu, pa upala Danska i osvojila ga), a u proleće 1995. nekoliko meseci pre potpisivanja Dejtonskog sporazuma i njihovog potpunog ukidanja, skinute su nam najpre sankcije sa sporta.
Bora Stanković, koji je tada bio
U narednim postovima osvrnuću se na svoje muzičke početke: prvi gramofon, prva gitara, prvi bend, prvi javni nastupi...
Koristiću prava imena nekih osoba, tako da će moji Leskovčani biti u prednosti u odnosu na ostatak čovečanstva... ;)
A ako neko, od onih koje ću spomenuti, 'oće da me tuži zato što ga povlačim po internetu, samo neka izvoli! Vidimo se na sudu... :)
10.10.2013.
Neee...!
Sa obližnjeg trga dopiru zvuci tonske probe."Opet neki politički skup", pomislio sam. U ovom gradu mi nešto mnogo mitinguju, ovo im uopšte nije prvi put. Ili sam ja baksuz, pa 'natrčim' ovde uvek kad ne treba... Ali kad sam već počeo da sviram, mrzi me da se premeštam. To premeštanje mi je uvek mnogo mrska rabota.
I baš kada su ptice iz parka počele nešto da se za**bavaju, da grupno lete u krug i 'deru' se, počela je i "čavka" sa trga da se dere u mikrofon... Pošto je izgleda to ipak bio neki koncert, a ne politički skup (nikako da krene neki govor), i bilo je veoma bučno, morao sam da se preselim na drugo mesto, koje, ispostavilo se kasnije, i nije tako loše. Naprotiv!