Više vredi provesti 5 minuta sa demonstrantima PROTIV DIKTATURE nego 5 sati na blogu i društvenim mrežama.
Više vredi duvati u pištaljke nego i dalje udisati ovaj odvratan zadah manipulacije i masovne kretenizacije.
Više vredi šetati ulicama Kruševca, Kragujevca, Niša, Novog Sada, Beograda... nego stajati u mestu i nemo gledati kako te "na visoko uzdigli se sutereni" pljuju i ponižavaju svakodnevno.
Više vredi proći pored zgrade RTS-a u Takovskoj
Dada Vujasinović je pronađena mrtva u svom stanu 9. aprila 1994. Prema rezultatima istrage koja je tada provedena, tvrdilo se da je izvršila samoubistvo dan ranije, pucnjem iz lovačke puške. Međutim, prema nalazu balističara
I ne samo to! Javnost je tek sada, u medijskim napisima povodom smrti jednog velikog glumca, saznala da je glavnog četničkog koljača, koji je medju više žena
"Kada u „Nikomahovoj etici" raspravlja o čemu čovek može donositi odluke, Aristotel navodi čitav niz primera o kojima nije mogućno odlučivati - od ustrojstva kosmosa, preko pravila geometrije do klimatskih promena.
Zatim veli: „Ali, ni svi ljudski problemi nisu predmet naših odluka. Nijedan Lakedemonjanin, na primer, ne razbija glavu oko toga koje bi državno uređenje najbolje odgovaralo Skitiji, jer mi ne možemo (u takvim slučajevima) uticati ni na koje rešenje.
No,
Dosadna noćna smena bila je tačno na svojoj polovini - sat je pokazivao 2 - kad je mašinovođa instinktivno pogledao na sat istovremeno kočeći da bi ztaustavio kompoziciju na samo nekoliko kilometara pred svojim krajnjim odredištem: kasarnom „Stevica Jovanović" u Pančevu. U pitanju je bila poslednja etapa od železničke stanice „Topčider", na inače redovnim periodičnim turama kad jedinice idu i vraćaju se sa gađanja na Pasunljansim livadama.
Uz škripu točkova po šinama voz se zaustavio. I onda je mašinovođa čuo još jedan neobičan zvuk: posle treska od doskoka na kamenje kraj koloseka kad je poručnik koji je pratio vozila natovarena na teretne vagone iskočio, čuo se još jedan, tup udarac. Mašinovođa izađe iz lokomotive a pred njim mladi oficir nauznak leži kao proštac. U nesvesti.
A na vagonima koji se pružaju nazad u mrak - nema ničega.
Ni kučeta, ni mačeta, ni tenka, ni topa. Ničega.
Piše: Zorica Miladinović, izvor: DANAS, Foto: Ivana Lužanin
Nišvil je nikao devedesetih. Imenu ovog mitskog grada kumovalo ja više ljudi, malo i ja, pa malo i književnik Zoran Čirić (alijas Magični Ćira), koji je ‘94. izdao i knjigu pod tim naslovom. Razlika je u tome što je Magični tada video ulični Nišvil, a ja Nišvil u kojem se finim ljudima nudi lepo življenje. Bilo kako bilo, Nišvil postoji. Sve je veći broj stranaca koji u njega dolaze, i sve je više svetski priznatih imena koji veruju da je to grad, pa često pitaju, ima li Nišvil aerodrom, gde je u Nišvilu železnička stanica, kakvi su u Nišvilu hoteli. Oni znaju za Nišvil, a ne za Niš.
Piše: Rodoljub Šabić
Pre par dana, nakon razgovora sa predsednicom Vlade Srbije, kao poverenik, dam saopštenje za javnost, koje je za predmet imalo dve stvari.
Prvo, zadovoljstvo postignutom saglasnošću o tome da se registri ličnih podataka građana, čije uspostavljanje Vlada planira, moraju uređivati zakonom i da se ne mogu zasnivati na podzakonskim aktima ili sporazumima ministara.
Drugo, nezadovoljstvo povodom činjenice o kojoj me predsednica Vlade u razgovoru obavestila - da joj moje pismo
"U parku " Manjež" biće velelepan spomenik Stefanu Nemanji! Monumentalan, 10 metara visok!"
"Na Savskom trgu biće spomenik Stefanu Nemanji,veličanstven, vidljiv i sa Slavije! Monumentalan, 15 metara visok!"
"Pred ulazom u nekadašnju Glavnu železničku stanicu biće spomenik Stefanu Nemanji! Monumentalan, 28 metara visok!"
Sve citirano su vesti koje su preneli mnogi naši mediji. Prvu u 2015., drugu početkom 2018., treću upravo, u 2019. Izvor je svaki put bio isti čovek, samo u različitim statusima, nekad kao gradski menadžer, nekad kao zamenik gradonačelnika.
"Gondola će biti izgrađena uprkos histeriji agresivne manjine. Beograd će dobiti gondolu koja će povezivati Kalemgdanski park i Ušće, kao što gondolu imaju Jerusalim, Njujork, ..i mnogi drugi gradovi".
Ovo je nedavno izgovorio famozni vice - gradonačelnik Beograda, Vesić. Na sreću on nije lik kom se, bar ne bez krajnje ozbiljnih rezervi, može verovati, npr. za istu gondolu govorio je ne tako davno da će do kraja ove godine prevoziti putnike, što se, naravno pokazalo kao neistina. Nije isključeno ni da je ova izjava svesno bačena "dimna bomba",
Umesto da bude maltene udarna vest, današnji dolazak proleća je skoro nepomenut. Sinoć i jutros sam čak pomislio – Pa, može biti da sam se nešto prekombinovao oko datuma. Jer, vidim, nigde ni glasa o tome. Možda negde i jeste pomenuto, ali u potpuno zanemarljivoj meri, čim se nije dalo opaziti. Onda me zatečena činjenica navela na drugu vrstu razmišljanja. Govori li to o ovdašnjem odnosu prema životu?
Ovaj blog ne dolazi zbog Novakovih najnovijih velikih titula. One su samo aktuelizovale inače permanentnu temu, ko je najbolji.
Dugo nisam pisala, pa nisam ni filtrirala internet titbitse. U poslednje vreme rečenice koje često primećujem prateći online medije i socijalne mreže su, danas internet gori…internet je danas buknuo od besa zbog ........., a tu gde su mi sada tačkice, obično se nađe senzacija dana. U ovom javljanju bih se osvrnula na strane, uglavnom na američke medije i društvene mreže, i ono što saznajem preko njih, jer mi je to sticajem okolnosti od jesenas nekako najfriškije.
Neki koncepti su izgleda dušu dali, i kao da su smišljeni za