Postoje li više UNS i NUNS?! Mada, mislim da bi - sa ovakvom medijskom scenom - bilo bolje da ni ne postoje. Beskorisni su!!!
Zaista mi je muka od opšteg haosa koji imamo u medijima. Ima li više novina koje nisu tabloidi? Ima li televizije ili radija koji neće sve dati za rejting? Ima li medija koji će PRVO tražiti da imaju kulturne i odmerene ljude a tek posle novinare, kolumniste, analitičare?!
27. Mart – U Petrovaradinu nije bilo demonstracija, ali su petrovaradinci učestvovali zajedno sa novosađanima u Novim Sadu.
29. Mart – Otpočela je u Petrovaradinu sa radom „zaštita“. Straže od omladinaca i odraslih postavljene su u Zemljoradničkoj zadruzi u Preradovićevoj ulici, na tornju crkve sv. Križa,
radulovica razvlace po kuriru. onako bas kurirski. ni decu ne stede. on mesijanski najavljuje katastrofu koju ce samo pokajnici preziveti. ako ne postanes sledbenik bices junak igrice ili ce ti neko provaliti u mejlove. pa se ti pazi. sindikalci bi da ucestvuju u javnoj raspravi ali malo da je prekinu pre toga. poslodavci bi da javne rasprave bude ali da sve ostane bas onako kako su napisali. simuliramo par sastanaka, oko nove godine da svi mogu da se posvete izmedju cece i sarme, kazemo da su svi pitani a ono sto smo lobirali i lepo katastroficno najavili da mora inace propadosmo u ustav da udje. svi se busaju u grudi da su oni, bas oni i niko drugi jedini legitimni i pravi zastupnici nezaposlenih. a rat se vodi izmedju privatnih poslodavaca i sindikalaca koji postoje samo u javnom sektoru. stotine hiljada zaposlenih u privatnom cute. ne smeju ni da progovore. njima je dovoljno sto zivi su, pa makar jos neki mesec samo.
Robbie Robinson
Razmišljao sam se između dvije verzije ovog bloga. Prve, minimalističke, sažete u formi sportske vijesti, i druge, nešto opsežnije, analitičko banalitički koncipirane. Na kraju sam se odlučio da ih obje integrišem u jedan tekst, tako što ću prvu verziju iskoristiti kao uvod.
Био конкурс за блок 18 у Новом Београду. Јавни урбанистички конкурс је сјајна институција, не само као начин да се сагледају све идеје и изабере најбоље решење, већ и као један сјајан запис/пресек о стању друштва. У архитектури, наиме, не важи оно правило да се памте само победници, напротив, често се дуже памте предложена од изведених решења. Нека квалитетна а ненаграђена решења која се памте, нису награђена је су можда била превише скупа, технички презахтевна, превише испред свог времена, а богами уме то да буде и јер никад нису ни рађена да би победила, већ да би отворила важан дијалог о важним стварима, провоцирала или протестовала, оставила утисак и траг.
Političke elite i medjunarodna zajednica zapali su u glib iz kog nema izlaza. Beskonačna privremenost proizvela je strahove i mržnju koji se sve teže kontrolišu, sistem koji ne proizvodi ništa osim ličnog bogaćenja vlastele uzeo je danas svoju prvu žrtvu.
Radio Široki Brijeg potvrdio je maločas ono o čemu su mediji satima špekulisali. Jedan navijač Sarajeva poginuo je u pravoj drami koja se danas popodne odvijala u ovom gradu, uoči odigravanja meča između tamošnjeg nogometnog kluba i gostujuće ekipe Sarajeva. Veći dio navijačke grupe
Dragi blogeri,
Uz dopustenje autora, naseg kolege blogera Sase Radulovica, ponavljam njegov tekst ovde kako bi oni koji su zainteresovani mogli da komentarisu, jer je ta mogucnost ukinuta na njegovom blogu, iz prostog razloga sto covek nema vremena da odgovara i moderise, sto znaci, da nema nikakve konspiracije iza takve njegove odluke.
Hvala na razumevanju!
Dok u Srbiji traje katastrofa, desničari i ultranacionalisti skupljaju političke poene. Videli od vlasti, pa i oni digli nogu. Kao što to obično biva, najbolje je naći izdajnike i na njih skrenuti gnev naroda, koji i te kako postoji ovih dana. Pored Končite Vurst, gej parade, na tapet je došla i Nataša Kandić. Ovih dana se masovno šeruje satirična vest iz 2013. godine u kojoj Nataša Kandić i Fond za humanitarno pravo osuđuju humanitarnu akciju Novaka Đokovića. Zli um je uspeo da iskopa taj tekst i ponovo ga objavi, ali kao svežu i istinitu vest. Naravno, predrasude o Nataši Kandić doprinele su da svi vest shvate kao istinitu i da poveruju u rečenice kao što su:
" ...kaže se da je ovaj svetski poznati teniser zloupotrebio svoj položaj da pred celim svetom obrne ulogu dželata i žrtve i prikaže decu Srbije kao ugroženu, dok albanska deca na Kosovu zbog višedecenijske torture srpskih vlasti i dalje tavore u siromaštvu i bedi..."
Politička borba nikada ne prestaje, ali zabrinjava činjenica da nečiji mozak u ovom trenutku ode u smeru kako napakostiti Nataši Kandić... E to je pokvarenost i zloba! Apelujem na medije, ako se ne kosi s njihovom uređivačkom politikom, da ukažu na ovu masovnu manipulaciju koja se širi Facebookom.
Već mesecima se spominju neki stranački botovi i internet timovi stranaka, pre svega SNS i niko ne krije da oni zaista postoje. Istraživanje Radija 021 je pokazalo da političke stranke u Srbiji koriste softver za menjanje i umnožavanje IP adresa, čime zatrpavaju informativne portale komentarima i obesmišljavaju diskusiju na njima.
Ali, sve ima svoje granice, jer kada u nečemu preterate ono postaje vidljivo, ogoljeno i providno. Tako je i sa botovima i došlo se do tog nivoa da kada vidimo odnos plusića i minusića u komentarima koji je protivan zdravom razumu, prvo što uradimo pomislimo "Evo opet botovi manipulišu"... Na temama kao što su lažni doktorati i Zakon o radu to je bilo tako providno. Botovi su ušli u javni diskurs, znamo za njihovo postojanje i sada, svaki put kada vidimo odnos plus/minus koji nam je sumnjim, pomislićemo na botove, pa makar oni nemali udela u tome.
Ono što hoću da kažem jeste da su stranački botovi postali kontraproduktivni i napravili su više štete no koristi strankama za koje rade, jer mi građani smo možda sisali vesla, ali toliko baš i nismo!