Lepo je videti da festival alternativne muzike na jezicima nacionalnih zajednica raste, razvija se i da je evo doživeo svoju treću inkarnaciju. FAMNAZ se kao festival bavi predstavljanjem alternativne autorske produkcije na jezicima nacionalnih zajednica koje žive na području Pančeva. Ovaj festival već treću godinu za redom organizuje i producira Udruženje za razvoj kulture “Elektrika” iz Pančeva, u partnerskoj saradnji sa Domom Omladine Pančevo, a uz finansijsku podršku Grada Pančeva.
Potrebno je organizovati se, jer danas počinju SP u košarci i odbojci!
US Open polako ulazi u 2. (zanimljiviju) nedelju, a dnevni raspored postaje još gušći.
Prijatno subotnje jutro, blaga temperatura i svez vazduh uz svezu kafu fino bude, oblaci lice na spicu iz Simpsonovih. Nazalost vetra na Queensu ima dosta, nekoliko stanica pred teniski centar voz #7 putuje visoko iznad zemlje pa je lako videti zastave i drvece koji se vetru klanjaju.
Oba singls meca koja danas pomno pratimo -- Aleksandra Krunic protiv Petre Kvitove, zatim Novak Djokovic protiv Sem Kverija -- na semaforima ce pokazati zastave koje dosta lice jedne na druge. Ma koliko Srbija, Ceska i Amerika bile razlicite, njihove zastave se sastoje od istih boja plave bele i crvene,
– Znaš, moj prijatelju, kad se čovek probudi,
prvo što treba da uradi nakon podizanja kapaka
i uklanjanja skrame sa očiju jeste da ukine
smrad iz usta pranjem zuba. Tek tad je čovek
budan, tada tek počinje nov dan.
Ovaj se drugi, ako dobro vidim, malčice odmiče
od sagovornika, stavlja ruku ispred usta, ali
samo na trenutak; diže spuštenu glavu i
odvažno prilazi.
– Tebi smrdi iz usta!
Čini
Ne budi toliko probirljiva, snizi kriterijume i prava ljubav će stići kada se najmanje budeš nadala - to je savet koji je Ejmi Veb, kao i većina nas, dobila od svoje bake. Možda ste i gledali Ted prezentaciju „How I hacked online dating" - ukratko, Ejmi Veb se, kao i mnoge tridesetogodišnjakinje a i one malo starije, posle raspada veze pitala šta nije u redu s njom.
Zaboravila je da ponese naočari za vid pa je poslala dve kratke poruke. Čuo sam ih sa terasnog prozora u ćošku , bacio opušak i vratio se u sobu. Previše sam se naduvao posle odrađene smene.
Nisam želeo da joj odgovorim. Smotao sam cigaretu i razmišljao šta da napišem. Uvek mi je bilo lako da rečenice započnem sa negacijom, setio sam se svih njenih pridika u momentu, i ostao sa tom istom slikom nekoliko minuta ne čineći ništa. Natočio sam i eksirao čašu vode, vratio se na dvosed i ponovo gledao u telefon koji mi nije trebao tog momenta. Poželeo sam da
moj fb drug se zezao na fb, pa okačio fotku,
mene malo zanimalo, plašite li se vi boga?
Klince iz naše ulice uvatilo RC ludilo, gaze sve živo, sve držeći obaveznu korona distancu. Moraš da paziš kad izlaziš iz kuće, da te ne pokosi jedan od ovih bolida ili bagija. Čak je i moja ćerka došla sa formulisanim zahtevom da joj se nabavi ovo, da parira dečacima. Ja stvano
Pritisak je počeo već nakon osvojenog Rolan-Garosa, pri čemu ne treba objašnjavati koliko je to veliki poduhvat zbog tradicije i Rafaela Nadala, a onda i nakon Vimbldona, gde je Novak unapred proglašen ubedljivo najvećim favoritom. Kad je reč o AO, on je osvojen već na početku sezone, samo što se tada na ovu temu nije ni razmišljalo, pa nije bilo ni nekih imperativa, pritisaka...
Još pre Vimbldona, naročito posle skoro rutinske pobede na istom, formirala se nova, velika tema, veliki zadatak, i to realno ostvariv zadatak na osnovu Novakovih igara i neprikosnovenosti na vrhu teniske liste i neprikosnovenosti tokom desetak godina: Zlatni slem. Sva četiri GS i zlatna olimpijska medalja u jednoj kalendarskoj godini. Većina domaće i inostrane javnosti ga je maltene već proglasila. Brujalo je to sa svih strana. Presija divovska. Ako su tačne neke vesti iz Novakovog štaba, njemu je savetovano da ne igra na Olimpijadi. I sam je isprva rekao da se premišlja, da mu se ne igra jer neće biti publike... Onda je ipak odlučio da igra. Ne samo da igra, nego da igra i dubl. Po neverovatno lošim vremenskim uslovima i ogromnim pritiskom desilo je ono što je moralo da se desi, ili makar nije nelogično što se baš tako desilo, a desilo se i u singlu i u dublu, koga je u borbi za bronzu otkazao zbog iznurenosti !
Pančevci zaista imaju na šta da budu ponosni, jer u toku ovih pet dana filmskog festivala, malo toga je ukazivalo na činjenicu da je ovo tek prva godina festivala. Da, Pančevo je ove godine imalo svoj međunarodni filmski festival, i na njemu je sve bilo na više nego pristojnom nivou. Publika je mogla da pogleda pedesetak filmova iz svih krajeva sveta, pedesetak ostvarenja koja možemo uključiti u više kategorija - od onih kratkometražnih, onih iz pera mladih autora, preko animiranih i dokumentarnih, pa sve do onih celovečernjih, sa ozbiljnom i relativno bogatom produkcijom.
Čini mi se da se nalazimo u fazi demokratskog razvoja naše zemlje koja se odlikuje pojavama vezanim za delovanje političkih stranaka takvog kvaliteta da stvar ide ka opasnom obesmišljavanju same ideje demokratskog, tj.građanskog društva koje mnogi, pogrešno, nazivaju civilnim.
Trebalo mi je vazduha da bih viknuo da se gušim ali nisam, niko to ne bi čuo. Otvorio sam prozor i napravio jedan duboki udisaj. Bio je isprekidan bolom širenja grudnog koša. Sve stvari kada trule imaju tendenciju da se skupljaju. Napolju je padala kiša i smrdela je trulež sa ulice. Možda su mačke udavile pacova i ostavile ga pored đubreta ili su psi udavili mačku i ostavili je pored pacova. Ne znam više ni sam, zaudaralo je pa sam odmah zatvorio prozor. Natrag u sobu iz koje nisam izašao ceo dan. Kretanje po zamišljenoj liniji, kuhinja - fiziološka potreba, soba - fiziološka potreba, kupatilo - fiziološka potreba. Fiziologija sporog umiranja ista je kao i fiziologija brzog življenja, moraš jesti, moraš spavati, moraš ići u WC. Ne moraš raditi. Tu počinje patofiziologija. Ne znam kako ne mogu da dišem kada već ništa ne radim. Da li je do zatvorenog prostora? Nije. Vazduh mi nedostaje i kada sam na vazduhu. Retko izlazim ovih nedelja. Deprimira me svakodnevnica, kako ona suncem osvetljena tako i ona neonska. Sve teže dišem vani. Dobijam napade i ne mogu da se odbranim.
Ne znam kako vi, ali ja svakog dana prelistam sve novine. Nije to ni jeftina, ni prijatna aktivnost. No računam, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se, ne marim za izlaske, ne kockam se...ovo svakodnevno jutarnje unošenje štamparskog olova u organizam jedini mi je porok. Šta me tera u njega? Mislim, osim želje da u tom mozaiku uticaja i interferiranja saznam ko koga, ko kome i ko s kim. Pa najviše tzv «istraživačko čitalaštvo». Ono se od istraživačkog novinarstva razlikuje u tome što je fokusirano na potragu za inteligentnom formom života u srpskoj javnosti.
Zaprepastio sam se kada sam video da šanker pravi sebi ekstrazaradu tako što rinfuzna nepopijena piva koja su gosti ostavili na stolu presipa u čašu i služi kao tek natočena. Bio sam zgađen, ali sam ubrzo osetio i olakšanje, jer smo moje društvance i ja pili belo vino iz malih flašica koje smo sami otvarali