Treći put po redu, u okviru Beogradskog festivala igre, dodeljuje se nagrada Vip poziva. Neki su čuli za nju...mnogi ne...ali ta nagrada u svetu umetničke igre polako postaje poznata. O čemu se zapravo radi? U zemlji u kojoj sponzori nemaju ama baš nikakav benefit od ulaganja u kulturu, do samog zadovoljenja životnih i estetskih vrednosti i odgovornosti, razmišljali smo kako da dobru saradnju sa kompanijom Vip mobile učinimo zanimljivijom i jačom. To je kompanija koja je već niz godina uz Festival, i trebalo je uraditi nešto novo, drugačije....
Cedila je pomorandžu čitavo popodne
te mrtve srede.
Ležao sam na podu i posmatrao kako
drži nož
i kasni na posao.
Lagano koračamo osvetljenim bulevarom, naši koraci stapaju se sa bljuzgavim trotoarom, i svi se za nama okreću. Bilo bi blesavo kada bih rekao da plenimo nekom neodoljivom lepotom, da smo najlepši par na celom svetu (ili barem na ovom bulevaru), ali usudiću se da kažem da izgledamo vrlo fino: ona, odevena u belu perjanu jaknu sa nekim crnim tufnama, navukla je kapuljaču ali joj pramenovi kose padaju ka grudima, lice joj se jedva vidi, ali ja znam da su njene oči lepe, dok pažljivo odmeravaju svaki izlog pored kojeg prođemo, a njena guzica, uvučena u farmerice, igra u ritmu koraka.
Boris je učitelj vožnje. Jednog, sparnog, avgustovskog dana pre trinaest godina stajao je naslonjen na crveni Golf 2 u hladu lipe. Čekao je da se pojavim. Sed, sitan, pogrbljen, u starim pantalonama, ofucanoj ali ispeglanoj košulji i iznošenim cipelama nije mi ulivao poverenje. Dok sam mu prilazila, bez osmeha na licu po ko zna koji put sam pomislila: "Baš lepo što mogu da biram ucitelja!"
„Vi vozite, sedite na vozačko mesto", rekao je blagim ali odlučnim tonom odmah nakon upoznavanja. Na moju opasku: „Ideja Vam uopšte nije dobra" ,
Upada Imre jednog jutra u naše dopisništvo ljut kao ris. I kaže mi: "Ovaj, kako se zove, Kokane, ovaj televizija samo laže. Oni su bre samo budala i džukela. Zbog njih mi Vida jebalo mater i rekla da sam kreten.
Bavanište je jedno od najvećih sela u Banatu. Ne tako daleko od Beograda ali ipak po malo skrajnuto sa glavnih tokova kulture.Tu sam proveo detinjstvo i deo mladosti i zauvek ostao vezan za ljude koji tu žive.
Da li se plašim fašizma? Plašim ga se i užasavam.
Da li se pribojavam svog užasa iz 20 veka?
Pribojavam se i užasavam.
Sa sinom Aljošom, a kasnije nam pridužila i mala kcer Tara, proveo sam za vikend u parku, sakupljajući opalo lišće i praveći veliku gomilu.
Radnja, naizgled banalna i beskorisna, jer vetar će to razvejati ubrzo posle našeg odlaska...
Međutim,
Svaki put kad treba da objavim knjigu, ja dozivim speciifcni nervni slom. Dok nisam znala da se to zove strepnja od autorstva nisam bila ni svesna da sam u nervnom slomu. S godinama i knjigama i ostalim remek ne delima to osecanje nelagodnosti se povecava...znam mu ime znam mu poreklo, o tome su pisale knjige feministicke esejistkinje, od toga
Ja (mi, Feministicka 94) radimo to vec godinama jer freedom is just another word for nothing left to lose...
Last week it was reported by Associated Press reporter Veronika
Oleksyn that Austrian writer and 2004 Nobel prize winner Elfriede
Jelinek is currently posting on her website chapters (as she writes
them) of a new book entitled
Anom Politikovskajom i Aung San Su Ći
Podsećamo, pre godinu dana, ispred ulaza zgrade u kojoj je živela, u centru Moskve ubijena je jedna od vodećih ruskih novinarki Ana Politikovskaja. Velika i oštra kritičarka represivnog državnog aparata predsednika Vladimira Putina i njegovog rata u Čečeniji koji je predstavljen kao uspostavljanje ustavnog poretka u Čečeniji. Bio je to rat protiv civila, tvrdila je Ana. Do dan danas, ubice nisu pronađene, iako je svima sasvim jasno da je ona pala kao žrtva državnog terora Putinove državne mašinerije smrti. Snage bezbednosti,
Govor Žanke Stojanović
Dragi prijatelji!
Hvala Vam što ste i danas sa nama tu, pred ovim zidom plača, gde su pre punih devet godina, presudom srpske vlasti, vlade socijalista i radikala, naši najmiliji izgubili živote.
Na osnovu dokaza o zločinu koje su morale da prikupe same porodice žrtava (jer to niko drugi u Srbiji nije želeo da učini), 2002. osuđen je Dragoljub Milanović, direktor Miloševićeve Televizije Srbije.
Kao što su na početku svoje istrage porodice uspele da pronađu dokaze o krivici
Ja sam Toske – prvi beskucnik u Srbiji koji ima sajt na internetu
preuzeto sa PROCEDURA
FUNKCIONALNOST. PARADOKS. SMRT.