Upada Imre jednog jutra u naše dopisništvo ljut kao ris. I kaže mi: "Ovaj, kako se zove, Kokane, ovaj televizija samo laže. Oni su bre samo budala i džukela. Zbog njih mi Vida jebalo mater i rekla da sam kreten.
Pošto od cele priče nisam ništa razumeo, odem po kafu i zamolim ga da mi smireno ispriča od početka. I tako ovaj počne svoju priču. "Ovaj kako se zove (to mu je bila uzrečica kad se iznervira). Gledala sam sinoć beogradsku hroniku i jedno spikerko reklo kako može da se uštedi struja. Kaže ako u špajzu imate zamrzivač a napolju je dovoljno hladno, izvadite iz zamrzivača čvarke, kobasice i ostale sušene stvari. Otvorite mali prozor koji je najviši u špajzu i tu ih stavite jer ne mogu da se pokvare, a zamrzivač troši manje struje.
Sve sam ja tako uradila stavila na tanjir čvarke, na drugi tanjir kolbase a na treći suvo meso. Otvorila sam širom gornji prozor i sve to stavila tamo. Kad sam ujutro došla zamalo da me strefi šlog. Nema suvo meso,nema kolbase a tek po neki čvarak leži na trotoaru. Mom Vidi sam rekla da su izgleda kod nas bili lopovi.
U stvari ,Imretov špajz sa zamrzivačem je bio u podrumu a najviši prozor u ravni sa trotoarom. Tako su se kroz širom otvoren prozor cele noći gostili komšiski psi i mačke.
Od tada Imre nije slušao televizijske savete,držao se isklučivo svoje intuicije. Nova uzrečica mu je bila: "Meni moj seljačka pamet kaže kako da ovo uradim". I naravno, uvek je zeznuo stvar.
Moj dobri Imre je od onih ljudi poput Kolumba,Aleksandra Makedonskog, Dekarta, Van Goga, Tesle, uvek spremnih da problem reše na svoj način,protiveći se logici, iskustvu, činjenicama.
Svi putevi vode negde,a to znači da su tuda neki ljudi već prošli.Nalaženje novih puteva je teško,ali donosi više radosti.