Ovih dana idem cesce taksijem. Zbog snega, a i da mi se Lale ne prehladi. Pa, ukoliko je svaki nas drugi sugradjanin, kako rece Unfak - revolucionar, bile su sve sanse da naletim na jednog i u taksiju. I mislim da jesam. Pre pola sata - najvise 45 minuta. Evo, procenite, ako hocete :
- Moze, brate sa kucetom, udji ! - kaze mi taksista.
- E, hvala - udjem veselo u taksi i kazem adresu gde da me vozi.
- Ma, i moje komsije imaju takvog psa. Dzek Rasel, a ?
- Jeste ! - iznenadim se veselo.
- Pametni su stvarno, ali, bre to je sad neka moda, sta ? Ti mali psi ?
- Mozda, pojma nemam. Ovog sam usvojio jer mu je gazda umro. - pokusavam da se opravdam. Lale cuti.
- Ma, jeste, bre, znam. Vidi, moja zena ima taj stan na Dedinju, znas, gde mi zivimo sa decom. Nasledila ga je od roditelja. I tamo zive sve ovi budzovani u komsiluku, znas. Ovi stari i novi sto su na vlasti.... - nabraja seriju "zvucnih" imena.
Osecam da ce mi reci nesto veoma vazno i veselo to ocekujem. I Lale ga gleda.
- Moja zena, znas, sprema mnogo lepe kolacice i sva deca vole da dodju kod nje i da probaju kolacice i samo otvore vrata i udju unutra. Ponasaju se slobodno i sve. Vole moju zenu i decu. I cesto nas pozovu kod njih, ali tamo se pije samo viski. I znas sta, ne ostave ti flasu na stolu ispred tebe. Samo malo sipaju i odnesu flasu. Ja zato uvek trazim rakiju. I zena mi kaze da sam seljak i da brukam i nju i nasu decu jer ne trazim viski. Ali, brale moj - NIKADA, ali NIKADA nece mene ovi nasi lopovi sto govore o milionima evra kao ti i ja sto govorimo o 10 ili 15 evra navuci na viski. NIKADA. I jos nesto da ti kazem. Ima tu jedan ambasador (precutacu iz koje zemlje) koji cesto seta pijan po dvoristu i ljudi ga ogovaraju, i sve to. A, on je jedini covek sa dusom heroja i pravog revolucionara. Kao i ja. Razumes. E, o tome se radi.
Eto, to je bilo to.