Znate onaj vic kad Muju biciklistu zaustvi policajac i krene da mu piše kazne. Te sto dinara što nema dinamo, te sto što mu ne radi zvonce, te dvesta što nema prednju kočnicu, a Mujo se samo smeje i plaća. Gleda ga policajac u čudu, pa ga pita šta mu je smešno. "Kako šta, eno ga iza Haso on ni nema biciklo!"
Trudim se, majke mi. Čak sam na netu pogledala i uporedila koliko je para onih 700 milijardi $ koje je Kongres odobravao nedavno u poredjenju sa ovim i onim. Sve u pokušaju da steknem neku predstavu jer priznajem, meni su te sume toliko apstraktneeee. Top shvatanja mi je otprilike cena nekretnina na Dedinju (ne i zašto su toliko, samo koliko su) pa onda sve globlano u tim jedinicama računam. Znate ono tipa mi imamo toliko štediša širom sveta, da se za ruke uhvate, obmotali bi zemlju oko ekvatora 3 puta. Osvežila sam i svoje znanje o milijardama i bilionima na srpskom i Engleskom, za svaki slučaj. Dakle, Ameri su druknuli cc jednog BDP Holandije ili jedno tri-četiri budgeta godišnja EU, ne članica zbirno, već EU. Vidim sad da su se Evropljani još više otovrili! Pokušavam i da saznam kako kriza pogađa Japan i Kinu npr. Vidim Japanci kupili neku poznatu SAD banku bud zašto. Julija Timošenko ne da lovu za izbore, kaže da se čuva za eventualnu intervenciju zbog posledica krize, mada tvrdi da za sad Ukrajna dobro stoji. Na CNN čujem, a ima i nešto u Danasu, da su neki ruski bogataši dosta pukli, al i da je Rusija uletela i pomogla, NATO članici BTW, Islandu koji je u žešćoj krizi, pa se sad spekuliše dal je Island tako pukao svoju suverenost ili ne.
U Danasu sam, mislim u ponedeljak, naletela na dobar txt Alfreda Guzenbauera, kancelara Austrije, o EU i svetskoj krizi, sa načelnim sugestijama šta i kako dalje, ali i sa osvrtom na razlike u EU i SAD pristupu državnom intervencionizmu. Svideo mi se i jučerašnji tekst Biljne Stepanović koja primećuje da su se kod nas komercijalni bankari bunili na rigidnu politiku NB al da je izgleda gosn Jelašić, konzervativan u tom delu, bio u pravu. Ruža Ćirković kaže da bi ovakav krah u liberalnoj ekonomiji trebao da, reda bar radi, podstakne LDP kao jedinu zvanično tako deklarisanu stranku u nas, da kaže koju reč na temu. Osim što mi je proletelo kroz glavu da G17 čak ni tu nema odmah prepoznatljiv identitet pa RĆ nije prozvala njih, pade mi napamet da bi LDP odogovor verovatno trebao da bude kako EU tako i mi, i do sad i na dalje. Bar načelno. Ionako verovatno nije isto biti liberalna stranka u zemlji članici EU i van, samim tim što EU ima tako snažne temelje socijlne brige, a i liberalizam u nazivu se odnosi i na socijalne slobode. Gordana Logar piše iz epicentra krize, SAD, da joj se čini preteranim optimizam Bože Đelića oko eventulanih novih kredita koje ćemo dobiti od WB i IMF emitovan u danima kad svi spominju restrikcije i recesiju na sve strane. Ko bi rekao!
Jesmo li mi uključeni ili ne u globalne svetske tokove? Jesmo li stabilni zato što smo pažljivi, ili smo se sačuvali zato što i nismo bili uključeni, ali tako što smo bili na periferiji, siromašniji i nerazvijeniji? Pitam sam se i hoće li se sad naš antizapadni blok dodatno naoružati argumentima protiv EU i NATO ( koje više niko i ne spominje) integracija. Dal bih volela da živim u bogatoj zemlji koju je drmnula kriza i koja je ustanju da izdvoji toliku lovu ili u nerazvijenoj koju kriza nije pogodila? Ja znam, a vi?
Al da je frka, jeste. Pa se pitam i kako će ona uticati na spoljne politike EU i SAD pre svih. Da li će novi predsednik SAD biti mnogo više fokusiran na sanaciju posledica krize nego na Pakistan i Afganistan? Ko će uopšte i sa kog nivoa u administraciji i na drugim mestima gde se SAD spoljna politika formira da razmatra Balkan! Ne neko bitan rekla bih. EU iduće godine ulazi u izbore za komesare, o čemu se kod nas mnogo manje priča, pa nešto ne verujem da ćemo mi tada dobijati kandidaturu sve i da pohapsimo Ratka Mladića a korupcija nam, pravosuđe i ostalo na spisku ostanu kavi jesu. Čini mi se da je to u stvari najgora posledica po Zapadni Balkan koji samu finansijsku krizu možda i progura, to dalje pomeranje fokusa EU i SAD na druge goruće teme. Crnogorci, Makednoci i Hrvati bar znaju gde hoće. A mi, sa već ionako sjebanim kompasom zbog Kosova, i Bosna smo baš u lošoj situaciji. Druga je stvar što mi to ne vidimo pa i dalje čačakamo mečke, koje su sad još i nervozne zbog krize. (Ovo će BTW biti deo moje teze koju ću izneti u Pragu u ponedeljak na skupu o EU i ZB, koji se organizuje povodom Češkog preuzimanja predsedavanja EU a u koorganizaciji sa češkim ministarstvom spoljnih poslova. Izgleda da analogija dijete i Kejt Mos bolje prolazi na tim mestima nego kod nekih pro Šojići-Uveoci -primamubodeuleđaiodUjedinjenihArapskiEmiratastojeći- čitalaca ovde:- )
Čitala sam, još i pre izbijanja krize, neke Stratforove uporedne analize spoljne politike predhodnih SAD administracija, predviđanja šta će biti koji fokus u slučaju da jedna ili drugi pobede sada. Primetila sam, pa proverila ponovo, i nigde u tim analizama nema Afrke, ni kao teme a kamo li prioriteta. Ni Balkana BTW.
Afrike nama ni u većinji analiza oko implikacija svetske ekonomske krize. Ista ni mene još direktno ne pogađa ni na koji način. Ni kredita ni štednih uloga ni investicija. Ni zvonca ni kočnice. Mnogo sam jaka!