Svetska finansijska kriza, Afrika i ja

Jelena Milić RSS / 15.10.2008. u 13:09

  Znate onaj vic kad Muju biciklistu zaustvi policajac i krene da mu piše kazne. Te sto dinara što nema dinamo, te sto što mu ne radi zvonce, te dvesta što nema prednju kočnicu, a Mujo se samo smeje i plaća. Gleda ga policajac u čudu, pa ga pita šta mu je smešno. "Kako šta, eno ga iza Haso on ni nema biciklo!"

Trudim se, majke mi. Čak sam  na netu pogledala i uporedila koliko je para onih 700 milijardi $ koje je Kongres odobravao nedavno u poredjenju sa ovim i onim. Sve u pokušaju da steknem neku predstavu jer priznajem, meni su te sume toliko apstraktneeee. Top shvatanja mi je otprilike cena nekretnina na Dedinju (ne i zašto su toliko, samo koliko su)  pa onda sve globlano u tim jedinicama računam.  Znate ono tipa  mi imamo toliko štediša širom sveta, da se za ruke uhvate, obmotali bi zemlju oko ekvatora 3 puta. Osvežila sam i  svoje znanje o milijardama i bilionima na srpskom i Engleskom, za svaki slučaj. Dakle, Ameri su druknuli cc jednog  BDP Holandije ili jedno tri-četiri budgeta godišnja EU, ne članica zbirno, već EU. Vidim sad da su se Evropljani još više otovrili! Pokušavam i da saznam  kako kriza pogađa Japan i Kinu npr. Vidim Japanci kupili neku poznatu SAD banku bud zašto. Julija Timošenko ne da lovu za izbore, kaže da se čuva za eventualnu intervenciju zbog posledica krize, mada tvrdi da  za sad  Ukrajna  dobro stoji. Na CNN čujem, a ima i nešto u Danasu,  da su neki ruski bogataši dosta pukli, al i da je Rusija uletela i pomogla, NATO članici BTW,  Islandu koji je u žešćoj krizi, pa se sad spekuliše dal je Island tako pukao svoju suverenost ili ne.

U Danasu sam, mislim u ponedeljak, naletela na dobar txt Alfreda Guzenbauera, kancelara Austrije, o EU i svetskoj krizi, sa načelnim sugestijama šta i kako dalje, ali i sa osvrtom na razlike u EU i SAD pristupu državnom intervencionizmu. Svideo mi se i jučerašnji tekst Biljne Stepanović koja primećuje da su se kod nas komercijalni bankari bunili na rigidnu politiku NB al da je izgleda gosn Jelašić, konzervativan u tom delu, bio u pravu. Ruža Ćirković kaže da bi ovakav krah u liberalnoj ekonomiji trebao da, reda bar radi, podstakne LDP kao jedinu zvanično tako deklarisanu stranku u nas, da kaže koju reč na temu. Osim što mi je proletelo kroz glavu da G17 čak ni tu nema odmah prepoznatljiv identitet pa RĆ nije prozvala njih, pade mi napamet da bi LDP odogovor verovatno trebao da bude kako EU tako i mi, i do sad i na dalje. Bar načelno. Ionako verovatno nije isto biti liberalna stranka u zemlji članici EU i van, samim tim što EU ima tako snažne temelje socijlne brige, a i liberalizam u nazivu se odnosi i na socijalne slobode. Gordana Logar piše iz epicentra krize, SAD,  da joj se čini preteranim optimizam Bože Đelića oko eventulanih novih kredita koje ćemo dobiti od WB i IMF emitovan u danima kad svi spominju restrikcije i recesiju na sve strane. Ko bi rekao!

Jesmo li mi uključeni ili ne u globalne svetske tokove? Jesmo li stabilni zato što smo pažljivi, ili smo se sačuvali zato što i nismo bili uključeni, ali  tako što smo bili na periferiji, siromašniji i nerazvijeniji? Pitam  sam se i hoće li se sad  naš antizapadni blok  dodatno naoružati argumentima protiv EU i NATO ( koje više niko i ne spominje) integracija. Dal bih volela da živim u bogatoj zemlji koju je drmnula kriza i koja je ustanju da izdvoji toliku lovu ili u nerazvijenoj koju kriza nije pogodila? Ja znam, a vi?

Al da je frka, jeste. Pa se pitam i kako će ona uticati na spoljne politike EU i SAD pre svih. Da li će novi predsednik SAD  biti mnogo više fokusiran na sanaciju posledica krize nego na Pakistan i Afganistan? Ko će uopšte i sa kog nivoa u administraciji i na drugim mestima gde se SAD spoljna politika formira da razmatra Balkan! Ne neko bitan rekla bih. EU iduće godine ulazi u izbore za komesare, o čemu se kod nas mnogo manje priča, pa nešto ne verujem da ćemo mi tada dobijati kandidaturu sve i da pohapsimo Ratka Mladića a korupcija nam, pravosuđe i ostalo na spisku ostanu kavi jesu. Čini mi se da je to u stvari najgora posledica po Zapadni Balkan koji samu finansijsku krizu možda i progura, to dalje pomeranje fokusa EU i SAD na druge goruće teme. Crnogorci, Makednoci i Hrvati bar znaju gde hoće. A mi, sa već ionako sjebanim kompasom zbog Kosova, i Bosna smo baš u lošoj situaciji. Druga je stvar što mi to ne vidimo pa i dalje  čačakamo mečke, koje su sad još i nervozne zbog krize. (Ovo će BTW biti deo moje teze koju ću izneti u Pragu u ponedeljak na skupu o EU i ZB, koji se organizuje povodom Češkog preuzimanja predsedavanja EU a u koorganizaciji sa češkim ministarstvom spoljnih poslova. Izgleda da analogija  dijete i Kejt Mos bolje prolazi na tim mestima nego kod nekih pro Šojići-Uveoci -primamubodeuleđaiodUjedinjenihArapskiEmiratastojeći- čitalaca ovde:- )

Čitala sam, još i pre izbijanja krize, neke Stratforove uporedne analize spoljne politike predhodnih SAD administracija, predviđanja šta će biti koji fokus u slučaju da jedna ili drugi pobede sada. Primetila sam, pa proverila ponovo,  i nigde u tim analizama nema Afrke, ni kao  teme a kamo li prioriteta. Ni Balkana BTW.

Afrike nama ni u većinji analiza oko implikacija svetske ekonomske krize. Ista ni mene još direktno ne pogađa ni na koji način. Ni kredita ni štednih uloga ni investicija. Ni zvonca ni kočnice. Mnogo sam jaka!



Komentari (83)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maksa83 maksa83 13:13 15.10.2008

znam da voliš

Omen of things to come

The Job

Brooklyn Brooklyn 13:24 15.10.2008

Re: znam da voliš

maksa83
Omen of things to comeThe Job

yes, hilarious.
maksa83 maksa83 13:25 15.10.2008

Re: znam da voliš

yes, hilarious.


Nemoj da misliš da je i meni mnogo smešno. Prozovu i programere.
Brooklyn Brooklyn 13:30 15.10.2008

Re: znam da voliš

Nemoj da misliš da je i meni mnogo smešno. Prozovu i programere.

reci cu samo ovo: dosad su padali vehicles koji su bili asset backed; danas sam videla da su difoltovala 3 koja su bila backed sa loans (dakle sa zajmovima firmi iz "real economy". scarry.
Atomski mrav Atomski mrav 13:21 15.10.2008

Afrika

Kad sam čuo cifru od 2 biliona evra koju će EU da izdvoji kako bi zatrpala finansijsku rupu nastalu krahom sistema šuplje-prazno, pomislio sam koliko bi gladne dece u Africi nahranili ti novci... plus još onih 700 milijardi dolara američkog Kongresa, plus ono što izdvajaju neke druge zemlje (Rusija, Kina, Indija, za njih nisam čuo neke podatke)...

Pošto je nekako ispalo da nas u Srbiji nije ta finansijska oluja toliko pogodila (da li zbog konzervativne i restriktivne politike Narodne Banke, da li zbog nečeg drugog), mislim da ista neće poslužiti kao (loš) politički argument nijednog političara u Srbiji. Imaju oni Kosovo, novi Statut Vojvodine, Crnu Goru i Makedoniju, kud ćeš više.

Mene je lično povećanje sene gasa od 60% više pogodilo nego celokupna finansijska kriza u svetu...
Jelena Milić Jelena Milić 13:25 15.10.2008

Re: Afrika

Mene je lično povećanje cene gasa od 60% više pogodilo nego celokupna finansijska kriza u svetu...


to je tek teeemaaaaa


ovo oko tih para i koliko je to moglo spasiti afrikanaca je i meni palo na pamet! opet, pisem neki tekst o EU za jednu citanku, pa citam koliko i eu i sad u odnosu na sve druge izdvajaju za direktnu humanitasrnu pomoc....

Btw, da li si citao ono o imigrantima sto su druge zive u more bacili u vodama italije?! strasno!
Jelena Milić Jelena Milić 14:21 15.10.2008

samo za AM

Prirodni gas za domaćinstva u Srbiji od utorka je skuplji za 60 odsto, dok je gas za toplane skuplji u proseku za nešto više od 30 odsto. U preduzeću „Srbijagas”, ali i Agenciji za energetiku ovakvo poskupljenje pravdaju visokom cenom gasa na svetskom tržištu, kao i poskupljenju tranzita gasa kroz Mađarsku. I pored toga ostaje nejasno zašto će građani Srbije plaćati najskuplji gas u regionu.


imas txt na e novinama danasnjim
drug.clan drug.clan 15:19 15.10.2008

Re: Afrika

Atomski mrav
Kad sam čuo cifru od 2 biliona evra koju će EU da izdvoji kako bi zatrpala finansijsku rupu nastalu krahom sistema šuplje-prazno, pomislio sam koliko bi gladne dece u Africi nahranili ti novci... plus još onih 700 milijardi dolara američkog Kongresa, plus ono što izdvajaju neke druge zemlje (Rusija, Kina, Indija, za njih nisam čuo neke podatke)...
.



Procena UN od pre neku godinu je da se sa 40 milijardi dolara godisnje u sledecih 10 godina moze trajno iskoreniti glad na svetu, a uz jos polovinu od toga i sve zarazne bolesti iskoreniti ili dovesti pod kontrolu. Neka je uz ovu inflaciju sada ta suma i 50% veca.

Sa ovih oko 3 hiljade milijardi dolara poklonjenih vlasnicima banaka, CEO-ovima i drzavnim birokratama moze da se uradi sve to i da nekome jos ostane vise od 2000 milijardi dolara za troskove.

die hard die hard 23:06 15.10.2008

Re: Afrika

Mene je lično povećanje sene gasa od 60% više pogodilo nego celokupna finansijska kriza u svetu...
*novo


I mene, svega mi.Jel to ko onaj vic: Opa drug Nemac, poceli smo da se samaramo!
flipper58 flipper58 13:23 15.10.2008

Neizvesnost i cekanje

kao pred prvi svetski rat kada se nije znalo da ce jedan atentat preliti casu, tako ni sada ne znamo sta moze zadati odlucujuci udarac nekoj ekonomiji.

bankrot svih islandskih banaka je izazvao budzetsku krizu u britaniji, danas odlucuju kako ce da pomognu 106 britanskih opstina koje su svoje pare stavile u islandske banke.

Atomski mrav Atomski mrav 13:25 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Šta im bi da stavljaju pare u ISLANDSKE banke? Kamata?
flipper58 flipper58 13:34 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Atomski mrav
Šta im bi da stavljaju pare u ISLANDSKE banke? Kamata?


Ka Ma Ta

Nisu jedini. Metropolitan Police, Dobrotvorne organizacije i stotine hiljada privatnika je to uradilo. Ali privatnicima vlada Britanije garantuje 50,000 funti.

Sa druge strane islandski biznismeni su kupili engleske firme. tako su u klupku.

Island trazi od Rusiju pozajmicu, ali ne planira da im izda americke vojne baze - koje amerikanci napustaju.
nsarski nsarski 13:36 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Atomski mrav
Šta im bi da stavljaju pare u ISLANDSKE banke? Kamata?


Jelena Milić Jelena Milić 13:36 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

hvala vam na ovim dodatnim info. sve zanimljivije :)
i povezanije

Brooklyn Brooklyn 13:39 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

ISLANDSKE banke?

UK ogranci islandskih banaka. kao onih 20 ili koliko banaka sto rade u srbiji (samo sto su ove bile on-line banke, ali osnovane u UK i regulsane od strane UK)
nsarski nsarski 13:41 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

i povezanije

Odkad je Kipar usao u EU, ostrvska zemlja Island je postala popularna za biznis turizam.
Jelena Milić Jelena Milić 14:05 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

bila pre par godina u SAD, SD nam organizaovao one IVP u mom slucaju grupa komentatora politickih i sefova deskova za EU iz EU i nas dvoje, BH kolega i ja---oko prezentacije spoljne politike SAD u drugom Bus terminu...
elem, odveli nas i u UN NY --Pol Voker, ex chairman US Federal reservs, bio zaduzne za istragu u nafta za hranu, rekao nam je tada da je najveci problem i crna rupa US ekonomije nesto sto sami kreiraju--taks hevens
flipper58 flipper58 14:05 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Brooklyn:
UK ogranci islandskih banaka. kao onih 20 ili koliko banaka sto rade u srbiji (samo sto su ove bile on-line banke, ali osnovane u UK i regulsane od strane UK)


Nisam siguran da su to ogranci UK banaka, ali ti mozda imas bolje informacije. Radi se o Glitnir, Landsbankinn i Kaputhing Bank. Vidi njihove vebsajtove.
nsarski nsarski 14:11 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

kreiraju--taks hevens

Tax havens su ovde Kajmanska ostrva, Bahami...
Medju Srbima su jedno vreme bili omiljeni Sejseli, ako se dobro secam (Kipar, naravno).
Kao sto se mnoge jahte registruju u Panami (i plove pod njihovom zastavom).
Brooklyn Brooklyn 14:19 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

KaupthingEdge, engleska firma Kaupthinga sa Islanda je bio cisto engleska banka, u potpunosti regulisna od FSA, sada je depozite otkupio ING, i dalje primaju i daju depozite.

Icesave je registrovana u UK, i njen UK biznis je regulisan od FSA, ali je donekle drugacije od kaupthiga jer valjda incorporated u Islandu, a nisam siurna po kojoj osnovi prvih 15k garantuje island. u sustini bitno je ko garantuje i ko regulise.

nisam sigurna o glitniru posto njega nismo pratili, ali je i taj poslovao u britaniji, tako da je morao biti regulisan od strane uk.

poenta je u sustini sledeca: ljudi i organizacije u uk su stavljali pare u islandske banke koje su poslovale u UK, a ne tek tako isli u island da stavljaju pare u banke koje nemaju veze sa uk.

Jelena Milić Jelena Milić 14:20 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

da, i jos je tada naveo drugi problem, za koji sad vidim da takodje isplivava na povrsinu

neuskladjenost knjigovodstvenih sistema !
flipper58 flipper58 14:23 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

poenta je u sustini sledeca: ljudi i organizacije u uk su stavljali pare u islandske banke koje su poslovale u UK, a ne tek tako isli u island da stavljaju pare u banke koje nemaju veze sa uk.


Ja mislim na vlasnistvo banaka. Ovo nisu bili off'shore kompanije koje je su osnovali britanci.
U pitanju je globalizacija i slobodan tok novca.
Brooklyn Brooklyn 14:32 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

flipper58
Ja mislim na vlasnistvo banaka. Ovo nisu bili off'shore kompanije koje je su osnovali britanci.U pitanju je globalizacija i slobodan tok novca.


dobro, ja sam stekla utisak da su neki komentatori pomislili da su ljudi bukvalno stavljali pare u islandske banke na islandu, pa reko da razjasnim.

inace, osim sto su islandse banke imale assete vece od islandskog GDP-ja, i UBS i CS imaju assete vece od svajcarskog GDP-ja, Danske Bank ima vece assete od GDP-ja Danske....tako da island nije jedini.
flipper58 flipper58 14:46 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Pa danas i kad kupujes zlato ne dobijas bukvalno zlatne poluge, vec "elektronsko" zlato.
Brooklyn Brooklyn 14:56 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Pa danas i kad kupujes zlato ne dobijas bukvalno zlatne poluge, vec "elektronsko" zlato.

jel se ti pravis malo bleskast ili si bas clueless?

kada otvaras racun u banci, banka od tebe trazi da joj das svoju adresu. samo ako imas prebivaliste u drzavi u kojoj neka banka posluje mozes da otvoris racun. tako da kao rezident uk, a nerezident islanda ne mozes da otvoris racun u islandskoj banci koja posluje na islandu, nego samo u islandskoj banci koja posluje u uk.

dakle, sto se tice deponenata u uk, to su bile uk banke koje su imale parent company na islandu i nema nikakve veze sa tax havens.

flipper58 flipper58 14:58 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

da, i jos je tada naveo drugi problem, za koji sad vidim da takodje isplivava na povrsinu

neuskladjenost knjigovodstvenih sistema !



Jelena,
Nema brige!

Gordon Brown predlaze da se IMF pretvori u centralnu svetsku banku, koja ce uskladiti i regulisati privatne i nacionalne banke. A posto su Ameri i Englezi nacionalizovali svoje najvece banke, njihove vlade ce opet biti "on top".

Posto sad "svi" uvidjaju da Superhero Gordon Brown vodi pravim putem, uskoro ce mu se pridruziti i Barak Obama.

Ishod eksperimenta se ocekuje tek 2011-12. Toliko su nam vremena kupili svojim trilionima. U medjuvremenu preporuka iz Amerike je "pray hard, please pray hard"
flipper58 flipper58 15:07 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

nema nikakve veze sa tax havens


To i ja kazem.

dakle, sto se tice deponenata u uk, to su bile uk banke koje su imale parent company na islandu i nema nikakve veze sa tax havens.


Upravo zato UK garantuje deponentima 50,000. Ali to jesu islandske banke i svako ih tako tretira.


Pogledaj:
http://www.landsbanki.co.uk/
Jelena Milić Jelena Milić 15:13 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

nema nikakve veze sa tax havens


ja nisam ni rekla u tom kontekstu ovo,
samo sam spomenula jos dve velike pretnje stabilnosti ekonomija zapadnog sveta koje sam cula od pola vokera
flipper58 flipper58 15:17 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

tako da kao rezident uk, a nerezident islanda ne mozes da otvoris racun u islandskoj banci koja posluje na islandu, nego samo u islandskoj banci koja posluje u uk.


Jedna engleska opstina sigurno ne moze biti rezident islanda. Ali islandska banka moze da bude "rezident" engleske. To razumemo. A ko raspolaze sa parama. Roditelji ili deca?
Kazezoze Kazezoze 15:18 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Upravo zato UK garantuje deponentima 50,000. Ali to jesu islandske banke i svako ih tako tretira.

mozhda su postale islandske tek kad su bankrotirale )))
inache zashto bi island trazhio pomoc od rusa ako su to britanske banke... logichno je da britanci spashavaju svoje banke (mada u lopovluku nema logike)
Milan Novković Milan Novković 15:21 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

poenta je u sustini sledeca: ljudi i organizacije u uk su stavljali pare u islandske banke koje su poslovale u UK, a ne tek tako isli u island da stavljaju pare u banke koje nemaju veze sa uk.


Ljudi imaju opravdanje zašto su pošli za većim kamatama, ali organizacije ne baš.

Pravi način je bio da se ode u top-tier banku, za koju "znaš" da je top-tier, npr Barclays, pa ti oni za 0.5% pokrivaju rupe u znanju, bez obzira na corporate structure issues (otvaraju ti i račune u drugim banakam, po naređennju, zatvaraju, prebacuju novac itd)

Oni, pored S&P i Moodyja, na primer, imaju i svoj interni rating (i dosta drugog materijala od Barclays Capital-a) i primer najbanalnije stvari koju dobijes da ti skreću pažnju kad neke lower-tier banke drže prevelike kamate predugo (indikacija ozbiljne long-term potrebe za kešom)

Znači, iako financial offices po raznim municipalities, policijama i ostalim peru ruke kako su radili "najobičniju" stvar na svetu nisu se pokazali nešto prepamenti na poslu, mnogi od njih, radili su što može i average tinejdžer.

A ako su znali šta rade, nego nisu hteli da plate 0.5%, onda moraju da prihvate da su se kockali i da ih je stigla verovatnoća koju su, očigledno, loše izračunali.
Brooklyn Brooklyn 15:22 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Jedna engleska opstina sigurno ne moze biti rezident islanda. Ali islandska banka moze da bude "rezident" engleske. To razumemo. A ko raspolaze sa parama. Roditelji ili deca?

pa s obzirom da je uk ministarstvo finansija prodalo kaupthigove uk depozite ING-ju, mislim da je odgovor tu "deca".

kod ICESave je kanda nesto drugacije, posto je firma incorporated na islandu, a posluje u uk, tako da je to sada predmet spora koliko vidim.
flipper58 flipper58 15:29 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Brooklyn
Jedna engleska opstina sigurno ne moze biti rezident islanda. Ali islandska banka moze da bude "rezident" engleske. To razumemo. A ko raspolaze sa parama. Roditelji ili deca?

pa s obzirom da je uk ministarstvo finansija prodalo kaupthigove uk depozite ING-ju, mislim da je odgovor tu "deca".

kod ICESave je kanda nesto drugacije, posto je firma incorporated na islandu, a posluje u uk, tako da je to sada predmet spora koliko vidim.


znaci nisu samo deca u pitanju.
hvala na raznasnjenju
blesav i clueless najgora sorta


Obrati paznju na termin "Icelandic banks". Barclays uvek ostaje British iako je international. Mislim da si pomutila diskusiju.


Global thinking would have helped Icelandic banks

Published: FT, October 15 2008 03:00 | Last updated: October 15 2008 03:00

From Dr Sverrir Olafsson.

Sir, The three Icelandic banks, Glitnir, Landsbanki and Kaupthing, are international banks that in recent years have helped companies and entrepreneurs finance their businesses worldwide. Months before they were put under the control of the financial authorities in Iceland, their joint asset value was nine times the gross domestic product of Iceland. The Icelandic government alone did not stand a chance to rescue these large financial houses. Had the Icelandic banks received proportionally the same support as the UK or US banks are receiving they would still be operating, and Icelandic and British savers alike would be much better off.

Not helping the banks does not demonstrate a lack of altruistic behaviour; no one expects that today. But it demonstrates a serious lack of understanding of the real nature of this international financial crisis. In the UK, that incompetence was then supplemented with the application of anti-terrorism powers to freeze £4bn of bank assets.* That action has been criticised by legal experts as a distortion of the law's intent and, according to the Icelandic prime minister, finally broke Kaupthing.

The failure of the Icelandic banks reflects the failure of the European governments to provide a liquidity boost to international banks in trouble. Local patriotic measures alone are not useful to anyone. Here, global thinking and responsible actions would have helped all*, most importantly those with deposits in the Icelandic banks.

Sverrir Olafsson,
Professor,
University of Reykjavik,
Reykjavik, Iceland

http://www.ft.com/cms/s/0/93814666-9a51-11dd-bfe2-000077b07658.html

*posebne teme.
flipper58 flipper58 16:34 15.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Kazezoze:

mozhda su postale islandske tek kad su bankrotirale )))
inache zashto bi island trazhio pomoc od rusa ako su to britanske banke... logichno je da britanci spashavaju svoje banke (mada u lopovluku nema logike)


Poslednja vest:

Amerika se brine sto Pakistan trazi pomoc od 1.8 milijardi od Kine. Veoma polako stvari postaju jako zanimljive. Mozda treba pozureti sa stvaranjem Centralne svetske banke. Problem je sto UK i USA nisu u stanju da spasavaju i svoju i tudje ekonomije.
medjutim92 medjutim92 07:48 16.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Mozda treba pozureti sa stvaranjem Centralne svetske banke.


A od koga ce ona da se zajmi u kriznim trenucima? :)
boskonet boskonet 20:23 16.10.2008

Re: Neizvesnost i cekanje

Kod nas na Islandu se prica da ce sledece na udaru ekonomske krize biti Madjarska i Srbija...
Inace na Islandu se situacija polako stabilizuje otvorena je i berza, a i kurs krune se stabilizovao na 150isk/evro (pre nove godine je bio 85isk/evro, u septembru 120isk/evro, dok je 08.10.08 jedan evro vredeo 265kruna).
Rusi jos nisu dali kredit, a kad ce niko ne zna, posto su tek u utorak poceli pregovori u Moskvi. Najnovija vest je da ce EU i Norveska dati kredit Islandu tako da mozda nista ni ne bude od Rusa...
AlexDunja AlexDunja 14:10 15.10.2008

:))

Ni zvonca ni kočnice. Mnogo sam jaka!

de me nadje:))

btw. ne gledam tv, i nemam pojma sta se desava.
volim kad mi ti ovako lepo obradis podatke,
i ostali dodaju sta treba...
dobijem sve na gotovo...a sve vreme slusala muziku....
tnx:)
Jelena Milić Jelena Milić 14:53 15.10.2008

Re: :))

e ti ces AD daleko dogurati ako ti ja budem tumacila ekonomiju!

AlexDunja AlexDunja 15:23 15.10.2008

Re: :))

e ti ces AD daleko dogurati ako ti ja budem tumacila ekonomiju!

:))
daleko sam i namerila!:)
ma nema veze, ovako mi je bar nesto jasno.
kad brook raspali, kao da na kineskom prica:))
drug.clan drug.clan 15:23 15.10.2008

poslednje utociste

Primetila sam, pa proverila ponovo,  i nigde u tim analizama nema Afrke, ni kao  teme a kamo li prioriteta. Ni Balkana BTW.

Afrike nama ni u većinji analiza oko implikacija svetske ekonomske krize. Ista ni mene još direktno ne pogađa ni na koji način. Ni kredita ni štednih uloga ni investicija. Ni zvonca ni kočnice. Mnogo sam jaka!



Afriku su bogati zapadnjaci ostavili za poslednje utociste dok istovremeno sidom, malarijom, gladju istrebljuju urodjenike. Afrika treba da odigra istu onu ulogu koju je odigrala amerika u 17. i 18. veku tj. da postane izbaviliste za bogate u teskim vremenima.
sentinel26 sentinel26 15:26 15.10.2008

Ko je sje..o taj kompas ?

. Crnogorci, Makednoci i Hrvati bar znaju gde hoće. A mi, sa već ionako sjebanim kompasom zbog Kosova, i Bosna smo baš u lošoj situaciji.
Gospodjo Milić, čini mi se da ljudi na odgovornim položajima ( neodgovorni ljudi ) u Srbiji odavno nemaju kompasa i ne zna se kada su ga izgubili.
Tumaranje u mraku traje skoro 100 godina.

Ovi su i bicikle pogubili, nije Haso izuzetak.
Kosovo je smetnja da uzmu kompas u ruke. Osim ako taj novi kompas nijesu one izjave munistra obrane o skretanju ka Rusiji, Bjelorusiji i J.Osetiji.

Samo me zanima kome će da se objese o vrat kada istekne mandat Oli Renu.

Očekivao sam kada pominjete svijetsku ekonomsku krizu da ćete pomenuti i američkog ekonomistu Pol Robin Krugmen-a koji je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju.


dali76 dali76 15:59 15.10.2008

liberalizam i socijalne slobode

Zaista moram da vam odam priznanje na izuzetnoj kreativnosti I “super analogiji” s spomenutim vicom o “Muji I biciklu”. No medjutim ono sto mene buni jeste vasa izjava da se “ Liberalizam odnosi I na socijalne slobode”?
Liberalizam postoji odvojen u ddve razlicite sfere onaj politicki I onaj ekonomski.
Ovo se reflektuje na svaku politicku partiju kako u Americi tako I u Evropi.
U ekonomskoj sferi Republikanska partija je najveca liberalna stranka ciji je ideolog I filozof gospon Smith I njegova teorija iznesena u “wealth of nations”. Za njih liberalizam ne postoji u socijalnim programima vec idi pa nadji posao.
U politickoj sferi Republikanci I nisu bas liberali pogotovo sto se tice nekih manjinskih prava I tu je regulacija I te kako potrebna da zastiti kako oni zovu “ vrednost tradicionalnog drustva. Znaci liberalizam u tom polju je I te kako pod restrikcijom.
S druge strane Demokrate s svojom tezom da socijalni program jeste obaveza a ne dobrociniteljstvo svake vlade nisu ni blizu liberala. Regulacija je I te kako neophodna za dobrobit drustva. S druge strene Demokrati u svojoj politickoj sferi su I te kakvi liberali ako se izadje van “ekonomskih voda” gdje je rijec regulacija nepotrebna.Naravno nisu liberalni do granica anarhizma.
Evropski pandam Demokratama jeste evropska ljevica ili social demokratske stranke (jedan od pandama).
Kod njih je isto u ekonomskoj sferi liberalizam u svom svom sjaju ne bas pozeljan vec I stetan jer regulacija I socijalni programi su I te kako bitni . S druge strane I te kako su liberalni sto se tice gradjanskih prava.
Pandam Republikanaca u Evropi sto se ekonomske politike tice su naravno desno orijentisane ili hriscanske stranke I stranke koje u svom nazivu imaju rijec “liberalno”
Znaci Sto je evropi: social demokrate VS Liberali Americi je : Demokrate vs Republikanci !!!
Takve stranke u sferi ekonomije su I te kako restriktivne (citaj conzervativne) I socijalni programi su na samom dnu liste prioriteta. Slobodno trziste s malo regulacija stvara poslove a ti ih nadji .
Ja se slazem s vasom konstatacijom da je kod nas jedina liberalna stranka bar deklerativno LDP I da je ovo prostor da se oni izjasne o situaciji gdje sve gore navedeno je palo u vodu ali reci da se u ovom kontekstu “ liberalizam odnosi I na socijalne slobode je u najmanju ruku netacno.Sta ustvari znaci termin “socijalne slobode”?
Ja se izvinjavam na ovom poduzem komentaru.
subwire subwire 17:54 15.10.2008

Re: liberalizam i socijalne slobode

Adam Smit se smatra ocem tržišne ekonomije i prvi je predložio laissez-fair principa, slobodu trgovanja bez državnog intervencionalizma i koncept totalno drugačiji od do tada tradicinalno merkantijalističkog. Iako su se Bendžamin Frenklin (kreator deklaracije o nezavisnosti) i Adam Smit družili za vreme svog boravka u Francuskoj i obojica bili zastupnici laissez-fair principa, nisu se u potpunosti razumeli po pitanju ekonimije. Republikanci u Americi svoje političke i ekonomske stavove vezuju za Bendžamina Frenklina i njegovo vidjenje ekonomije, a ne Adama Smita.
Inace kod liberala, kao i kod liberalnih ekonomista zastupljen je laissez-fair princip, tj. što se država manje meša u privredu to bolje za sve.

Upumpavanjem onih silnih milijardi, Gordon Braun je sledio Kinsov ekonomski model, koji je prvi došao do zaključka da najbolji izlaz iz recesije, jeste da se počne sa državnim trošenjem novca, inače i sam Kins je izgubio preko 3/4 svog portfoila posle pada berze 1929. godine. Kins je prvi uvideo da štednja i nezainteresovanost (nesigurnost) finansijskih institucija da investiraju dovodi do smanjenja novca u opticaju, a samim tim i do recesije. Jasno je da se Kins zalaže za državni intervencionalizam, a samim tim je mnogo bliži Marksu nego Smitu.

Mislim da se termin "socijalne slobode" više odnosi na gradjansko-pravne slobode nego na privredno-pravne slobode.
Inner Party Inner Party 17:01 15.10.2008

Prednosti nase zaostalosti ...

Gordana Logar piše iz epicentra krize, SAD, da joj se čini preteranim optimizam Bože Đelića oko eventulanih novih kredita koje ćemo dobiti od WB i IMF emitovan u danima kad svi spominju restrikcije i recesiju na sve strane.


Cinejnica je da je Srbija jos uvek ekonomski previse zaostala i neukljucena u svetske tokove.
Dakle, ova svetska kriza na nas ne utice skoro nikako.


PS

Mozda utice psiholoski ("... kako EU tako i mi, i do sad i na dalje" !!!

Jelena Milić Jelena Milić 08:36 16.10.2008

to inner

Gordana Logar piše iz epicentra krize, SAD, da joj se čini preteranim optimizam Bože Đelića oko eventulanih novih kredita koje ćemo dobiti od WB i IMF emitovan u danima kad svi spominju restrikcije i recesiju na sve strane.

Cinejnica je da je Srbija jos uvek ekonomski previse zaostala i neukljucena u svetske tokove.
Dakle, ova svetska kriza na nas ne utice skoro nikako.


tice nas se viseznacno. dakle, dovodi se u pitanje djelicev optimizam, zato sto ta odluka ne zavisi samo od njega vec i od IMF i WB

nadalje i ova ocena da smo neukljuiceni pa time zasticeni nije skroz tacna, u srbiji operise toliko stranih banaka ( njihovih filijala) da je skoro nemoguce da ostanemo netaknuti

dalje, srbija zavisi dosta od trgovine sa eu, od eu fondova etc, pa imajuci u vidu koliko sve pogadja EU, tesko da nas moze da zaobidje
subwire subwire 11:45 16.10.2008

Re: to inner

nadalje i ova ocena da smo neukljuiceni pa time zasticeni nije skroz tacna, u srbiji operise toliko stranih banaka ( njihovih filijala) da je skoro nemoguce da ostanemo netaknuti

Strane banke koje operišu u Srbiji se nisu pokazale kao veliki investitori u srpsku privredu, čak šta više uspeli su poprilično lepo da zarade. Kako nisu investirali nešto mnogo u Srbiji ne može se očekivati ni neki veliki pad investicija "stranih" banaka. Samim tim vaša teza da će pogoditi Srbiju ne stoji na mestu. Najgora stvar koja meže da se desi jeste stagnacija srpske privrede i/ili usporeni rast.
dalje, srbija zavisi dosta od trgovine sa eu, od eu fondova etc, pa imajuci u vidu koliko sve pogadja EU, tesko da nas moze da zaobidje

Srbija uglavnom uvozi iz zemalja EU, fondovi se nisu pokazali veoma efikasnim i preterano uticajnim za srpsku privredu - samim tim neće preterano uticati na istu.
Ono što utiče na srpsku privredu su mraz (klimatske promene), energenti (kao i na čitav svet), fiskalna politika države. Veliki deo srpske privrede je monopolizovan, tako na primer sa ukidanjem monopola na internet od pre neki dan se očekuje pad cene interneta u iznosu od 30%, ali zato smo dobili poskupljenje fiksne telefonije (monopolista) od 100%.
Svetski finansijski problemi ne mogu da utiču na srpsko tržište, jer Srbija nema slobodno tržište, niti preterano izvozničku ekonomiju poput Japana ili Kine. Može da utiče psihološki u smislu da utiče na štednju i opticaj novca u kom slučaju bi opet razultat bio usporen rast ili stagnacija.
Jelena Milić Jelena Milić 11:55 16.10.2008

Re: to inner

Najgora stvar koja meže da se desi jeste stagnacija srpske privrede i/ili usporeni rast


ne cini li vam se upravo ovo dovoljno losim?

ako imate u vidu apele guvernera jos od pre godinu dve da se gradjanstvo ne prezaduzuje, zamislite efekte koje na ovako slabu srbiju moze da ima i prestanak servisiranja, ili smanjenje obima, kreditiranja gradjana?

inace, u samom tekstu sam rekla da je najveca opasnost za ZB cinjenica da ce se sveukupni fokus zapadne medjunarodne zajednice dodatno pomeriti na drugu stranu. a ja ga i dalje smatram nuznim za proces stabilizacije i demokratizacije ZB, jer ne verujem da su zemlje regiona same i pojedinacno sposobne za to.
subwire subwire 12:38 16.10.2008

Re: to inner

inace, u samom tekstu sam rekla da je najveca opasnost za ZB cinjenica da ce se sveukupni fokus zapadne medjunarodne zajednice dodatno pomeriti na drugu stranu. a ja ga i dalje smatram nuznim za proces stabilizacije i demokratizacije ZB, jer ne verujem da su zemlje regiona same i pojedinacno sposobne za to.

Da, upravu ste. Na žalost politika ima mnogo jači uticaj na ekonomiju Srbije i zemlje regiona, nego ostali ekonomski indikatori. Zato i jeste potrebno jače se zalagati za laissez-fair princip i što manje mešanje države u privredu. Što nas zapravo dovodi do stare teze da najveći uticaj na privredu Srbije ima politika, a ovo je najbolji primer koliko pogubno za Srbiju to može biti.
loader loader 17:27 15.10.2008

U nas vera u carstvo, a ne nepoverenje u..

Za skoro 8-godišnje vladavine sporokretajućeg, konzervativnog i slabogovorećeg V.Koštunice Srbija se toliko povukla u sebe, i toliko utonula u nacionalnu kontemplaciju i pravedničku smirenost, da ovaj globalni finansijski šok, ovaj "pre svega psihološki efekat" velike finansijske krize nije mogao da naruši našu duboku letargiju i baci nas u panično podizanje uloga iz banaka.

Naša vera nije se mogla tek tako okrenuti u nepoverenje!!

Sa druge strane, frustrirani zapadni čovek, odrastao na treptećim akcionim filmovima i hranjen brzim sendvičima od mesa nasilno umorenih životinja, reagovao je baš poput razmaženog histerika koji se obreo u velikoj opasnosti. Za tili čas, ulozi su povučeni, banke su drusnule.., a njihova država počela da uvodi svoju prvu petoljetku (valjda prvu u budućem nizu) i da interveniše u ekonomiji.

flipper58 flipper58 17:59 15.10.2008

Re: U nas vera u carstvo, a ne nepoverenje

loader:

Za tili čas, ulozi su povučeni, banke su drusnule.., a njihova država počela da uvodi svoju prvu petoljetku (valjda prvu u budućem nizu) i da interveniše u ekonomiji.


Nisi u pravu, kriza je pocela avgusta 2007 ali tek je pet nedelja proslo otkako su priznali dubinu krizu. Neki ljudi su predvideli sta ce se desiti. Niko nije hteo da dize paniku dok nije morao.

Srbija je mala i beznacajna i njena sudbina ne zavisi od nje same.
subwire subwire 18:13 15.10.2008

Re: U nas vera u carstvo, a ne nepoverenje

apslolutno tako.

Srbija mora da izvrši liberalizaciju tržišta, tj. da ukine raznorazne monopole koje određene kompanije imaju, da smanji carine, ne bi bilo loše da smanji i poreze na kapitalnu dobit, koji dugo nije ni postojao u Hrvatskoj. Zato hrvatska ima stotinak investicionih fondova a Srbija jedva desetak. I naravno da mešanje države u privredu svede na minimum.
loader loader 18:14 15.10.2008

Re: U nas vera u carstvo, a ne nepoverenje

Tako ste ozbiljni... flipper-u .. Srbija triput ratovala, a vi kažete "mala"! Hm..!
drug.clan drug.clan 21:07 15.10.2008

Re: U nas vera u carstvo, a ne nepoverenje

loader


Sa druge strane, frustrirani zapadni čovek, odrastao na treptećim akcionim filmovima i hranjen brzim sendvičima od mesa nasilno umorenih životinja, reagovao je baš poput razmaženog histerika koji se obreo u velikoj opasnosti. Za tili čas, ulozi su povučeni, banke su drusnule.., a njihova država počela da uvodi svoju prvu petoljetku (valjda prvu u budućem nizu) i da interveniše u ekonomiji.



Mislite da je kriza samo psiholoska? Mislite da stvarno nije doslo do gubitaka od nekoliko hiljada milijardi dolara tako sto su banke davale kredite i onima koji ih nisu mogli vratiti. Ovo jeste prava kriza a ne psiholoska i ne moze se umiriti psiholoskim delovanjem na ljude vec neko mora da pokrije taj ogromni dug. Poreski obveznic naravno su ti koji placaju svaki ceh pa i ovaj. Posto je suma malo veca trebace obvezncima malo vise vremena da to isplate
loader loader 01:43 16.10.2008

Re: U nas vera u carstvo, a ne nepoverenje

Ne mislim da je kriza samo psihološka. Otkud vam nešto što nisam rekao? No, ako vam treba neki okidač da biste iznosili svoja gledišta, nema problema, samo šarajte, polemišite... :)
dragoljub92 dragoljub92 16:49 16.10.2008

Re: U nas vera u carstvo, a ne nepoverenje

da ukine raznorazne monopole

el ste čuli pre neki dan kad onaj radikal čitao kolko oni kradovi od direktora i ostali manijaci primaju kao plate u odborima i ostalo .pa kad će oni da dozvole da se u srbiji bilo šta promeni. ima da muzu i mrtvu srbiju ,ako već nije umrla a mi neznamo.
Jelena Milić Jelena Milić 19:06 15.10.2008

o posledicama krize

Svet
Finansijska kriza pogodila i najbogatije ljude sveta
Tajkuni izgubili milijarde za mesec dana
Autor: T. T. | 15.10.2008. - 05:00


Silvio Berluskoni, italijanski premijer, obećao je građanima svoje zemlje da im finansijska kriza neće odneti “ni jedan jedini evro” sa bankarskih računa. Ali on sam, koji je prema časopisu “Forbs” najbogatiji šef vlade u svetu, izgubio je zbog potresa na svetskim berzama već 1,7 milijardi evra, ili 2,3 milijarde dolara privatne imovine.

Berluskoni, koji je početkom godine imao 9,4 milijarde dolara, ostao je bez četvrtine bogatstva jer su akcije njegovih kompanija na berzi zabeležile pad od 38 odsto.
Rekorder među gubitašima je Lakšmi Mital, britanski milijarder indijskog porekla. On je u globalnoj kreditnoj krizi izgubio 34 milijarde dolara (20 milijardi funti). Kako su izračunali britanski mediji, najbogatiji Britanac je gubio 11,9 miliona dolara (sedam miliona funti) na sat u poslednja četiri meseca.
Ništa bolje nisu prošli ni ruski oligarsi, ranije visokoplasirani na listi “Forbsa” - od Olega Deripaske, ruskog kralja aluminijuma, do Romana Abramoviča, vlasnika Fudbalskog kluba Čelsi.
Najbogatiji Rusi, njih 25, izgubili su, zbirno gledano, od 19. maja do danas 230 milijardi dolara, ili 62 odsto bogatstva.
Deripaskina kompanija “Rusal” zabeležila je gubitak od 16 milijardi dolara, dok je Abramovič, vlasnik akcija u “Evraz grupi”, ostao kraći za 20 milijardi dolara.

Bafet zaradio na krizi
Investicioni magnat Voren Bafet, predsednik i većinski deoničar holdinga “Berkšir hatavej”, izbegao je sudbinu ostalih bogataša i mudro uspeo da uveća svoje bogatstvo za 33 dana, od 29. avgusta do 1. oktobra, za osam milijardi dolara, pa sada ima 68 milijardi. Potpuni proračun za sve milijardere sa spiska “Forbs


subwire subwire 19:24 15.10.2008

Re: o posledicama krize

Bafet zaradio na krizi
Investicioni magnat Voren Bafet, predsednik i većinski deoničar holdinga “Berkšir hatavej”, izbegao je sudbinu ostalih bogataša i mudro uspeo da uveća svoje bogatstvo za 33 dana, od 29. avgusta do 1. oktobra, za osam milijardi dolara, pa sada ima 68 milijardi.


Naravno, trgovanjem opcijama i fjučersima... Uvek se lepo zaradi... A pogotovu ako si Bafet... i ako si znao da se sprema recesija dve godine unapred.
drug.clan drug.clan 19:34 15.10.2008

Re: o posledicama krize

Jelena Milić
Svet
Finansijska kriza pogodila i najbogatije ljude sveta
Tajkuni izgubili milijarde za mesec dana
Autor: T. T. | 15.10.2008. - 05:00


Silvio Berluskoni, italijanski premijer, obećao je građanima svoje zemlje da im finansijska kriza neće odneti “ni jedan jedini evro” sa bankarskih računa. Ali on sam, koji je prema časopisu “Forbs” najbogatiji šef vlade u svetu, izgubio je zbog potresa na svetskim berzama već 1,7 milijardi evra, ili 2,3 milijarde dolara privatne imovine.

Berluskoni, koji je početkom godine imao 9,4 milijarde dolara, ostao je bez četvrtine bogatstva jer su akcije njegovih kompanija na berzi zabeležile pad od 38 odsto.
Rekorder među gubitašima je Lakšmi Mital, britanski milijarder indijskog porekla. On je u globalnoj kreditnoj krizi izgubio 34 milijarde dolara (20 milijardi funti). Kako su izračunali britanski mediji, najbogatiji Britanac je gubio 11,9 miliona dolara (sedam miliona funti) na sat u poslednja četiri meseca.
Ništa bolje nisu prošli ni ruski oligarsi, ranije visokoplasirani na listi “Forbsa” - od Olega Deripaske, ruskog kralja aluminijuma, do Romana Abramoviča, vlasnika Fudbalskog kluba Čelsi.
Najbogatiji Rusi, njih 25, izgubili su, zbirno gledano, od 19. maja do danas 230 milijardi dolara, ili 62 odsto bogatstva.
Deripaskina kompanija “Rusal” zabeležila je gubitak od 16 milijardi dolara, dok je Abramovič, vlasnik akcija u “Evraz grupi”, ostao kraći za 20 milijardi dolara.

Bafet zaradio na krizi
Investicioni magnat Voren Bafet, predsednik i većinski deoničar holdinga “Berkšir hatavej”, izbegao je sudbinu ostalih bogataša i mudro uspeo da uveća svoje bogatstvo za 33 dana, od 29. avgusta do 1. oktobra, za osam milijardi dolara, pa sada ima 68 milijardi. Potpuni proračun za sve milijardere sa spiska “Forbs





Ma nisu oni to ni zaradili pa ih nije briga ni sto su izgubili! To su ionako samo neke cifre na tamo nekom serveru ko zna gde.
maksa83 maksa83 19:37 15.10.2008

Re: o posledicama krize

Naravno, trgovanjem opcijama i fjučersima... Uvek se lepo zaradi... A pogotovu ako si Bafet... i ako si znao da se sprema recesija dve godine unapred.


Znam tipa koji nije Bafet, i sigurno ne zna za recesiju dve godine unapred, ali su njegova dva hedž fonda u ovom galimatijasu napravili 7% i 13% plusa. Bafet se devedesetih nije zajebavao sa dotKomama kao što sada nije ni sa CDO-ovima. Kao ni ovaj tip kog znam.
Brooklyn Brooklyn 19:43 15.10.2008

Re: o posledicama krize

Kao ni ovaj tip kog znam.

a s cime se tip zajebava?
maksa83 maksa83 19:56 15.10.2008

Re: o posledicama krize

a s cime se tip zajebava?

Menidžd fjučeri - soft komoditiz, tozla ... i verovatno još ponešto, ali kada bih to tačno znao bio bih ja težak 200 milki , a kada bih znao i rekao ti - morao bih i da te ubijem. )

Znaš uostalom da hedž fond nema obavezu da išta ikom kaže o bilo čemu. Uglavnom.
subwire subwire 21:25 15.10.2008

Re: o posledicama krize

Znam tipa koji nije Bafet, i sigurno ne zna za recesiju dve godine unapred, ali su njegova dva hedž fonda u ovom galimatijasu napravili 7% i 13% plusa.

Znam i ja lika koji je imao fenomenalne opcije za zlato i koji sada plače ko dete, jer je morao da ih proda. Ćerka mu napravila neku glupost pa je morao da je "vadi". Sada plače, a zlato raste... i raste... i raste...
maksa83 maksa83 21:28 15.10.2008

Re: o posledicama krize

Znam i ja lika koji je imao fenomenalne opcije za zlato i koji sada plače ko dete, jer je morao da ih proda. Ćerka mu napravila neku glupost pa je morao da je "vadi". Sada plače, a zlato raste... i raste... i raste...


Ovaj tip kog ja znam nema ćerku da napravi glupost, nego dva sina, mora da je u tome fora.
subwire subwire 21:52 15.10.2008

Re: o posledicama krize

hahah... Naravno... samo statistički nose veći rizik....
die hard die hard 23:23 15.10.2008

Re: o posledicama krize

Investicioni magnat Voren Bafet, predsednik i većinski deoničar holdinga “Berkšir hatavej”, izbegao je sudbinu ostalih bogataša i mudro uspeo da uveća svoje bogatstvo za 33 dana, od 29. avgusta do 1. oktobra, za osam milijardi dolara, pa sada ima 68 milijardi. Potpuni proračun za sve milijardere sa spiska


i ja Danas isto procitao, pa nek pitaju Vorena Bafeta kako se to radi :))
maksa83 maksa83 05:56 16.10.2008

Re: o posledicama krize

i ja Danas isto procitao, pa nek pitaju Vorena Bafeta kako se to radi :))


Ne znam koliko je poznato, ali Bafet je čovek siroma' ) - on je zadržao samo 15% svojih fondova, a ostalo je unapred razdelio dobrotvornim organizacijama i fondacijama za borbu protiv zemaljskih zala, od toga najveći deo Bill & Melinda Gates Fondaciji (dečija paraliza, malarija, tuberkuloza, AIDS, itd. - bolesti koje nas uglavnom ne dotiču ali razvaljuju zemlje Trećeg Sveta). Bil Gejts je u istom fazonu, on kaže: "ja sam samo trenutni administrator mog bogatstva, sve će to biti vraćeno raji." Meni to govori da neki prebogati ljudi ipak kapiraju besmisao gomilanja ogromne količine para preko neke tačke. Ne postoji način da sebi i potomstvu učiniš život udobnim sa 60 miiljardi a da to ne možeš da uradiš i sa milijardu-dve.
Jelena Milić Jelena Milić 20:56 15.10.2008

Pol Robin Krugmen

Ličnost Danas: Pol Robin Krugmen
Autor: Marija Kojčić

Pol Robin Krugmen, američki ekonomista, kolumnista i autor brojnih knjiga, dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju. U saopštenju Nobelovog komiteta navodi se da je Krugmen postavio novu teoriju u ekonomiji koja pruža odgovore na pitanje koji su efekti slobodne trgovine i globalizacije, kao i šta je pokretačka snaga urbanizacije u svetu. Američkom ekonomisti biće uručena nagrada u vrednosti od 1,4 miliona dolara.


Krugmen je rođen 28. februara 1953. Diplomirao je ekonomiju 1974. na Univerzitetu Jejl, a tri godine kasnije odbranio je doktorsku disertaciju na Tehnološkom institutu u Masačusetsu (MIT). Od 1982. do 1983. radi u administraciji Ronalda Regana kao član Veća ekonomskih savetnika. Predavao je na Univerzitetu Jejl, MIT, Berkliju, u Londonskoj ekonomskoj školi, kao i na Univerzitetu Stenford, a od 2000. je profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Prinston. Američko ekonomsko udruženje mu je 1991. dodelilo medalju Džon Bejts Klark. Ubrajaju ga među 50 najuticajnijih naučnika na svetu.

Kada je 1993. Bil Klinton stupio na predsedničku funkciju, nova administracija nije ponudila Krugmenu posao. Kao razlog za to navedena je preterana otvorenost američkog naučnika.“Moj temperament me čini neprikladnim za tu ulogu. Da biste bili na funkciji, morate da posedujete izvesne veštine, pa tako da se ugrizete za jezik kada ljudi govore gluposti“, priznao je i sam Krugmen.

Ovaj američki ekonomista smatra se političkim liberalom koji je poznat i kao oštri kritičar administracije Džordža Buša i Republikanske stranke. Ne usteže se ni da uputi kritiku na račun republikanske predsedničke nade Džona Mekejna za koga je rekao da je „sada više uplašen nego što je bio pre nekoliko sedmica“.

Krugmen je, takođe, kolumnista najpoznatijeg američkog časopisa Njujork tajmsa, a njegove tekstove čita više miliona ljudi. Osim toga, saradnik je više stručnih ekonomskih magazina. Kada je rečo aktuelnoj finansijskoj krizi, zagovara spasilački plan britanskog premijera Gordona Brauna koji obezbeđuje vladi vlasničke udele u potpomognutim finansijskim institucijama.

Dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju autor je preko 200 naučnih radova i 20 knjiga i udžbenika.



subwire subwire 21:38 15.10.2008

Re: Pol Robin Krugmen

Hahah... nigde ne piše da je radio kao savetnik u Enronu...dobro jeste ga kritikovao posle... ali očigledno ne voli da to spominje u svojoj biografiji.
ivana23 ivana23 21:37 15.10.2008

CNN


updated 4:24 p.m. EDT, Wed October 15, 2008

Link
ivana23 ivana23 21:54 15.10.2008

Re: CNN


updated 4:46 p.m. EDT, Wed October 15, 2008
dusanj92 dusanj92 01:01 16.10.2008

Sto bre Amerika

Vidim svi postali strucnjaci za Americku krizu. Hm....
Da li slusate radio vesti i gledate dnevnik, jer nije samo Amerika nego je pljacka na svetskom nivou. Iste fore prodali su narodu u Engleskoj, Australiji, Nemackoj a slede i ostale zemlje.
Amerika je najavila 700 milijardi dolara, OK.
Engleska koja ima 5 puta manje stanovnika odobrila prosle nedelje za isti plan pomoci svojim bankama 500 milijardi funti sto je vise od americke sume. To je bar 5 puta vise po glavi stanovnika nego u USA.
Ostale zemlje slede.
Srbija, Makedonija, Bugarska, Albanija nemaju sta da daju njima su dafina, Jezda i slicni odavno sve uzeli.
Jelena Milić Jelena Milić 08:33 16.10.2008

Re: Sto bre Amerika

fore prodali su narodu u Engleskoj, Australiji, Nemackoj a slede i ostale zemlje.
Amerika je najavila 700 milijardi dolara, OK.


pa i da ste tekst procitali malo pazljivije i kometare videli bi ste da se prica o svim uglovima sveta o kojima nesto znamo glede ove krize ne samo o americi

flipper58 flipper58 03:00 16.10.2008

Crisis Spreads to Ukraine, Hungary, Serbia

Ukraine, Hungary, and Serbia are all in emergency talks with the International Monetary Fund, raising fears that an exodus of foreign investors will set off a systemic crisis across Eastern Europe.

http://www.telegraph.co.uk/finance/comment/ambroseevans_pritchard/3204874/Crisis-spreads-to-Eastern-Europe-as-Ukraine-Hungary-and-Serbia-call-IMF.html



Ova vest je istovremeno objavljena na BBC2 programu NEWSNIGHT, Srbija je bila imenovana.


By Ambrose Evans-Pritchard
Last Updated: 10:16PM BST 15 Oct 2008


A team of IMF trouble-shooters rushed to Kiev on Wednesay to draw up a possible standby loan to help Ukraine stabilize its bank after a panic run on deposits this month.

The outlook has darkened since President Viktor Yushchenko dissolved parliament in a dispute that threatens to anger the country’s Russian minority. Kiev and Moscow are at loggerheads over the Sevastopol base used by Russia’s Black Sea fleet.

Foreign investment has largely dried up, leaving it unclear whether banks with large debts in dollars and euros will be able to roll over short-term loans. The government has already seized Prominvestbank, suspending payments to creditors. The authorities have frozen all time deposits.

The plunge in steel and grain prices over recent weeks has made matters worse, hitting two of the country’s key exports. Zaporizhtal, MML Steel, and Donsetsk Steel are all slashing output.

"The global credit crisis is spreading to the most leveraged economies in the world," said Danske Bank.

"Iceland was the canary. It was the first to need a helping hand from the IMF, but all countries that have had asset bubbles and rely on foreign funding are vulnerable," said Lars Christensen, the bank’s East Europe expert.

The credit default swaps (CDS) for Argentina, Pakistan, and Ecuador are flashing warnings of insolvency, while the Baltic States, Romania, Bulgaria, and Turkey are at risk as it becomes harder to finance current account deficits.

"This is turning serious," said Hans Redeker, currency chief at BNP Paribas.

"Countries in Eastern Europe have been living beyond means for years and now they face a full-blown credit crunch. They are going to have to cut back on imports and that will push the eurozone deeper into recession," he said.

"We think the next phase will be an attack on the currency pegs in the Baltics and Bulgaria," he said.

Hungary may soon become the first EU state to need an IMF bail-out since Britain’s loan in 1976. Premier Ferenc Gyurcsany said he was in close talks with the fund but viewed financial aid as a "last resort."

The forint plummeted 5pc yesterday as panic swept the Budapest markets, inflicting more pain on those with large debts in Swiss francs and euros.

More than 80pc of mortgages issued over the last two years have been in foreign curencies. Borrowers have been lured by low rates, ignoring the exchange risk.

Raiffeisen Bank, Volksbank, and Bayerische Landesbank, have all ordered their Hungarian subsidiaries to stop lending in foreign currencies in recent days.

Ukraine’s currency fell to a record low last week, forcing the central bank to intervene. Fitch Ratings said Ukraine’s red-hot credit growth of 74pc last year had led to overheating, leaving the banks vulnerable as the boom deflates. The cuurent account deficit is expected to reach 7pc of GDP next year.

Commerzbank said the escalating political crisis in Ukraine was manageable in the boom years when foreign funds were pouring in. "Those days are long gone," it said.






KOMENATAR:

CIni mi se da ova vest moze biti patka sto se tice Srbije. Primetete da se u tekstu ne pojavljuju podaci o srpskom "problemu". Mislim da treba pitati vladu da li je u vanrednim pregovorima sa IMF-om. Ali sasvim je moguce je da je problem u stvari sa stranim-domacim bankama. Nismo cekali dugo.

Da li cemo traziti pomoc kao Island (od Rusije) ili kao Pakistan (od Kine)? Kojem cemo se carstvu privoleti?
Bolje rat nego pakt?
ivana23 ivana23 07:53 16.10.2008

Re: Crisis Spreads to Ukraine, Hungary, Serbia

flipper58
KOMENATAR:CIni mi se da ova vest moze biti patka sto se tice Srbije. Primetete da se u tekstu ne pojavljuju podaci o srpskom "problemu". Mislim da treba pitati vladu da li je u vanrednim pregovorima sa IMF-om. Ali sasvim je moguce je da je problem u stvari sa stranim-domacim bankama. Nismo cekali dugo.Da li cemo traziti pomoc kao Island (od Rusije) ili kao Pakistan (od Kine)? Kojem cemo se carstvu privoleti?Bolje rat nego pakt?


Pomoć MMF-a ipak neophodna

Da je svetska finansijska kriza prešla i naš prag postali smo svesni pre desetak dana, od momenta kada su svi srpski bankari, predvođeni guvernerom Jelašićem, počeli da nas uveravaju da je naš novac u bankama siguran, a da kamate ne kredite neće rasti. Da problem prevazilazi bankarski sektor, međutim, ukapirali smo na dan kada je obeleženo 100 dana vlade. Istovremeno dok je premijer Cvetković u ekran izjavljivao da vlada zaslužuje peticu čistu ko suza, priznao je naciji da će domaći eksperti u pravljenju budžeta za 2009. godinu u pomoć pozvati MMF.

Cela vest - B92
flipper58 flipper58 13:51 16.10.2008

Re: Crisis Spreads to Ukraine, Hungary, Se

Vidim da naš veliki vođa u intervjuu za Novosti ne spominje ništa. Sve je cool.

Jedan način da se napravi dobra zarada na pijaci je klađenjem da će neko da bankrotira. U tom slučaju lažne vesti igraju ulogu. Pa sam pomislio da neki insajder želi da zaradi na Srbiji. Moja protekcionistička paranoja ; )
flipper58 flipper58 03:34 16.10.2008

The Fall of King Dollar

Reformski samit G8
BBCSerbian.com

Pad vrednosti deonica na berzi u Seulu
Strah od globalne recesije razlog za pad vrednosti akcija na skoro svim svetskim tržištima; u Njujorku indeks Dau Džons zabeležio najveći pad u jednom danu za više od dvadeset godina
Lideri Grupe osam industrijski najrazvijenijih zemalja sveta saglasili su se da sa predstavnicima drugih bitnih država uskoro održe sastanak na vrhu na kojem bi se razgovaralo o reformi međunarodnog finansijskog sistema.

Lideri G8 su saopštili i da je postignuta saglasnost o ponovnom pokretanju pregovora o svetskoj trgovini koji su početkom godine doživeli slom.

Najava samita G8 usledila je tokom samita Evropske unije u Briselu na kojem su predstavnici zemalja članica razmatrali plan za spasavanje finansijskim nevoljama ophrvanih banaka.

Francuski predsednik Nikola Sarkozi, čija zemlja trenutno predsedava Evropskom unijom, kaže da su predložene mere naišle na opštu podšrku članica Unije ali uz jedan broj rezervi koje, po rečima Sarkozija, tek treba da budu prevaziđene.

Vrednost deonica na svetskim berzama je u međuvremenu zabeležila nagli pad zbog straha investitora od globalne recesije i rasta nezaposlenosti. [url=http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2008/10/081015_g8_stocks.shtml][/url]



KOMENTAR: Ovo je prvi put u poslednjih pet nedelja, otkako je zapad priznao velicinu svetske krize, da se ne spominje samo G7. Znaci konacno priznaju da ne mogu bez Rusije, Kine, Indije, arapskog sveta, i drugih da spasu svetsku ekonomju. Ovo oznacava da je kralj dolar svrgnut.

Zasto je ovo neminovno? "Finansijski nadrealizam" koji je sprovodjen u anglo-saksonskom sistemu, u kojem je dozvoljeno sve sto nije zabranjeno, je stvorio neregulisanu pijacu (market) osiguravajucih ugovora (insurance contracts=credit default swaps) tzv. credit derivatives market, koja vredi 63 triliona dolara, sto je polovina svetskog bruto domaceg proizvoda. Ovo je samo vrh ledenog brega.

Na primer: britanske banke, RBS i Barclays, ucestvuju u ovoj igri sa po 2.4 triliona funti svaka.

Pitanje, kako verovati ljudima koji su de fakto hazarderi, dok je trenutno 900 miliona ljudi pred gladovanjem zbog visokih cena hrane?
Jelena Milić Jelena Milić 08:52 16.10.2008

evo ga :) antonic

UČINAK NEUČINJENOG
Ako u oktobru 2009. beogradske ulice budu prepune očajnih štediša i otpuštenih bankarskih službenika, baš to što, od jula do oktobra 2008. godine, vlada nije uradila ništa biće možda i glavna stvar po kojoj će se ona pominjati
Sto dana vlade poklopilo se sa ubrzanim osvešćenjem domaćeg javnog mnjenja da smo na pragu ekonomske recesije. Vlada je dobila veoma dobre ocene za svoj dosadašnji rad. To je posledica činjenice da nije uhvaćena u većoj grešci, ali i činjenice da mediji ovu vladu nisu ni lovili u greškama (kao one pre nje). Svejedno, novinari nisu mogli a da, tokom različitih obeležavanja prvih sto dana, zabrinuto ne pitaju šta vlada namerava da preduzme povodom krize koja nam dolazi. Dobijali su veoma umirujuće i optimističke odgovore, koje su onda i sami optimistički i umirujuće prosleđivali publici.

Naravno da vlada treba da umiruje javnost. Ako stanovništvo zahvati panika, ekonomska kriza brzo se pretvara u katastrofu. Ipak, jedna stvar je umirivati građanstvo, a druga je preduzimati stvarne korake da se kriza umanji. Nevolja je u tome što je ova kriza takva da zahteva drugačije ideje od onih na koje je naša elita navikla. Ali, pošto tih ideja izgleda da nema, elita ne radi ništa drugo nego što ponavlja nekoliko uopštenih, umirujućih rečenica.

Međutim, već je uočeno da je ovaj ekonomski bankrot, koji se odigrava u SAD, istovremeno i bankrot nekih vladajućih ideja. Najozbiljnije je potkopana neoliberalna dogma da sve treba samo prepustiti bankarima i preduzetnicima, sniziti poreze i ukinuti carine, pa će celo društvo brzo stići u potrošački raj. Zahvaljujući toj dogmi špekulantski kapital osvojio je samo srce sistema. Sada država treba da izvrši operaciju na otvorenom srcu, kako sistem ne bi izdahnuo. U pomoć se pozivaju znanja iz 1929, a autori kao što su Kejns i Šumpeter odjednom postaju aktuelni. Ponovo se može čuti da država ipak mora da brine o tržištu i da nije sve u kapitalu, već da ima nešto i u radu.

Osim ove opšte pouke o pogrešnosti jedne dogme, Srbija bi trebalo da izvuče i dva posebna naravoučenija. Prvo se tiče recepata koji nam neprestano stižu upravo sa mesta gde je danas središte krize. Oni koji su drugome, arogantno i u detalje, propisivali šta i kako mora da radi pokazali su se kao neznalice i nesolidni ljudi u svojoj sopstvenoj stvari. Čitava jedna sekcija ovdašnjeg neoliberalnog i evroreformskog lobija nije radila ništa drugo do što nam je u beskraj ponavljala sledeću rečenicu: „Sve je već odavno smišljeno, sve je već odavno poznato, nema mi šta da mislimo, nema šta da se pitamo, samo treba disciplinovano da sledimo uputstva koja nam daju razvijeniji i pametniji”. E pa sada ti pametniji u jednom danu moraju da potroše 700 milijardi dolara – što je 70 godišnjih budžeta cele države Srbije – samo da bi, dok nešto bolje ne smisle, zaustavili finansijski kolaps.

Druga pouka tiče se EU. Odgovor Brisela na krizu još nije usklađen, pa evro sada pada brže nego dolar (iza koga je ipak stala centralizovana država). Dok se ne postigne dogovor, pojedine evropske zemlje počele su da se spasavaju kako znaju i umeju. Verovatno da će na kraju biti ugovorena zajednička politika EU u odnosu na ekonomsku krizu. Ipak, sve prognoze vele da EU u 2009. pre očekuje recesija, nego sadašnja stopa rasta. To ne znači da će se EU u 2009. raspasti. To samo znači da će u EU porasti opšta nervoza i da će se smanjiti ionako već posustali entuzijazam za dalje proširenje.

Već nekoliko puta sam pisao o tome da je loše ako je EU za nas jedina alternativa, odnosno da svaka zrela elita mora da ima i plan „Be”. Pogotovo je to nužno u zemlji čiji su odnosi sa EU dodatno opterećeni time što su otcepljenje Kosova podržale pojedine zemlje EU. U okolnostima kada su svi zaokupljeni vlastitim spasavanjem i kada brzo nestaje želje za širenjem, čitav EU projekat u Srbiji lako može doći u pitanje. Ne videti to i ne misliti o rezervnim izlazima može samo onaj ko nije u stanju da razlikuje želje i stvarnost.

Takođe, naivno je pretpostaviti da će i za samu Srbiju 2009. biti laka. Kao što je upozorio Branko Pavlović, Srbija godišnje troši devet milijardi dolara više nego što zaradi. Jednu trećinu toga dobijamo od privatizacije, trećinu dobijamo od inostranih kredita, a trećinu nam šalju gastarbajteri. Finansijska kriza u SAD i EU znači smanjenje investicija, što znači da ćemo teže prodavati našu imovinu (ako iko bude hteo je da kupi). Finansijska kriza takođe znači i skuplje kredite, odnosno njihovo teže dobijanje. Konačno, kriza će pogoditi i našu dijasporu, koja će manje novca moći da šalje u Srbiju. „Socijalno odgovorna” vlada, koja je i sa ovakvim stanjem ekonomije jedva obezbedila novac za zadovoljenje svih ambicija, imaće na raspolaganju mnogo manje finansijskih sredstava za ublažavanje krize. Ne želim da zloslutim. Ali „loš život” u 2008. godini možda će nam, već za godinu dana, izgledati kao vreme sasvim pristojnog blagostanja.

U tom svetlu treba procenjivati i učinke ove vlade. Trenutno možemo reći da ona od jula do oktobra 2008. godine nije uradila ništa veliko, niti dobro, ni zlo. Ali, ako u oktobru 2009. beogradske ulice budu prepune očajnih štediša i otpuštenih bankarskih službenika, baš to što, od jula do oktobra 2008. godine, ona nije uradila ništa, biće možda i glavna stvar po kojoj će se pominjati ova vlada.

politički analitičar


Jelena Milić Jelena Milić 09:46 16.10.2008

Stratfor-o krizi

Red Alert: The G-7 -- Geopolitics, Politics and the Financial Crisis

The finance ministers of the G-7 countries are meeting in Washington. The first announcements on the meetings will come this weekend. It is not too extreme to say that the outcome of these meetings could redefine how the financial markets work, certainly for months and perhaps for a generation. The Americans are arguing that the regime of intervention and bailouts be allowed to continue. Others, like the British, are arguing for what in effect would be the nationalization of financial markets on a global scale. It is not clear what will be decided, but it is clear that this meeting matters.

The meetings will extend through the weekend to include members of the G-20 countries, which together account for about 90 percent of the global economy. This meeting was called because previous steps have not freed up lending between financial institutions, and the financial problem has increasingly become an economic one, affecting production and consumption in the global economy. The political leadership of these countries is under extreme pressure from the public to do something to solve — or at least alleviate — the problem.

Underlying this political pressure is a sense that the financial class, people who run global financial institutions, have failed to behave responsibly and effectively, and have therefore lost their legitimacy. The expectation, reasonable or not, is that the political system will now supplant these managers and impose at least a temporary solution. The finance ministers therefore have a political mandate, almost global in scope, to act decisively. The question is what they will do?

That question then divides further into two parts. The first is whether they will try to craft a single, global, integrated solution. The second is the degree to which they will take control of the financial system — and inter-financial institution lending in particular. (A primary reason for the credit crunch is that banks are currently afraid to lend — even to each other.) Thus far, attempts at solutions on the whole have been national rather than international. In addition, they have been built around incentivizing certain action and increasing the available money in the system.

So far, this hasn’t worked. The first problem is that financial institutions have not increased interbank lending significantly because they are concerned about the unknowns in the borrower’s balance sheet, and about the borrowers’ ability to repay the loans. With even large institutions failing, the fear is that other institutions will fail, but since the identity of the ones that will fail is unknown, lending on any terms — with or without government money — is imprudent. There is more lending to non-financial corporations than to financial ones because fewer unknowns are involved. Therefore, in the United States, infusions and promises of infusion of funds have not solved the basic problem: the uncertain solvency of the borrower.

The second problem is the international character of the crisis. An example from the Icelandic meltdown is relevant. The government of Iceland promised to repay Icelandic depositors in the island country’s failed banks. They did not extend the guarantee to non-Icelandic depositors. Partly they simply didn’t have the cash, but partly the view has been that taking care of one’s own takes priority. Countries do not want to bail out foreigners, and different governments do not want to assume the liabilities of other nations. The nature of political solutions is always that politicians respond to their own constituencies, not to people who can’t vote for them.

This weekend some basic decisions have to be made. The first is whether to give the bailouts time to work, to increase the packages or to accept that they have failed and move to the next step. The next step is for governments and central banks to take over decision making from financial institutions, and cause them to lend. This can be done in one of two ways. The first is to guarantee the loans made between financial institutions so that solvency is not an issue and risk is eliminated. The second is to directly take over the lending process, with the state dictating how much is lent to whom. In a real sense, the distinction between the two is not as significant as it appears. The market is abolished and wealth is distributed through mechanisms created by the state, with risk eliminated from the system, or more precisely, transferred from the lender to the taxing authority of the state.

The more complex issue is how to manage this on an international scale. For example, American banks lend to European banks. If the United States comes up with a plan which guarantees loans to U.S. banks but not European banks, and Europeans lend to Europe and not the United States, the integration of the global economy will very quickly shatter, leading to significant limitations on international trade, currency convertibility and so on. You will nationalize economies that can’t stand being purely national.

At the same time, there is no global mechanism for managing radical solutions. In taking over lending or guarantees, the administrative structure is everything. Managing the interbank-lending of the global economy is something for which there is no institution. And even with coordination, finance ministries and central banks would find it difficult to bear the burden — not to mention managing the system’s Herculean size and labyrinthine complexity. But if the G-7 in effect nationalize global financial systems and do it without international understandings and coordination, the consequences will be immediate and serious.

The G-7 is looking hard for a solution that will not require this level of intrusion, both because they don’t want to abolish markets even temporarily, and more important, because they have no idea how to manage this on a global scale. They very much want to have the problem solved with liquidity injections and bailouts. Their inclination is to give the current regime some more time. The problem is that the global equity markets are destroying value at extremely high rates and declines are approaching historic levels.

In other words, a crisis in the financial system is becoming an economic problem — and that means public pressure will surge, not decline. Therefore, it is plausible that they might choose to ask for what FDR did in 1933, a bank holiday, which in this case would be the suspension of trading on equity markets globally for several days while administrative solutions are reached. We have no information whatsoever that they are thinking of this, but in starting to grapple with a problem of this magnitude — and searching for solutions on this scale — it is totally understandable that they might like to buy some time.

It is not clear what they will decide. Fundamental issues to watch for are whether they move from manipulating markets through government intrusions that leave the markets fundamentally free, or do they abandon free markets at least temporarily.

Another such issue is whether they can find a way to do this globally or whether it will be done nationally. If they do go international and suspending markets, the question is how they will unwind this situation. It will be easier to start this than to end it and state-controlled markets are usually not very attractive in the long run. But then again, neither is where we are now.

This report may be forwarded or republished on your Web site with attribution to www.stratfor.com

For media interviews contact pr@stratfor.com or call 512-744-4309

Tell Stratfor What You Think
Red Alert: The G-7 -- Geopolitics, Politics and the Financial Crisis

The finance ministers of the G-7 countries are meeting in Washington. The first announcements on the meetings will come this weekend. It is not too extreme to say that the outcome of these meetings could redefine how the financial markets work, certainly for months and perhaps for a generation. The Americans are arguing that the regime of intervention and bailouts be allowed to continue. Others, like the British, are arguing for what in effect would be the nationalization of financial markets on a global scale. It is not clear what will be decided, but it is clear that this meeting matters.

The meetings will extend through the weekend to include members of the G-20 countries, which together account for about 90 percent of the global economy. This meeting was called because previous steps have not freed up lending between financial institutions, and the financial problem has increasingly become an economic one, affecting production and consumption in the global economy. The political leadership of these countries is under extreme pressure from the public to do something to solve — or at least alleviate — the problem.

Underlying this political pressure is a sense that the financial class, people who run global financial institutions, have failed to behave responsibly and effectively, and have therefore lost their legitimacy. The expectation, reasonable or not, is that the political system will now supplant these managers and impose at least a temporary solution. The finance ministers therefore have a political mandate, almost global in scope, to act decisively. The question is what they will do?

That question then divides further into two parts. The first is whether they will try to craft a single, global, integrated solution. The second is the degree to which they will take control of the financial system — and inter-financial institution lending in particular. (A primary reason for the credit crunch is that banks are currently afraid to lend — even to each other.) Thus far, attempts at solutions on the whole have been national rather than international. In addition, they have been built around incentivizing certain action and increasing the available money in the system.

So far, this hasn’t worked. The first problem is that financial institutions have not increased interbank lending significantly because they are concerned about the unknowns in the borrower’s balance sheet, and about the borrowers’ ability to repay the loans. With even large institutions failing, the fear is that other institutions will fail, but since the identity of the ones that will fail is unknown, lending on any terms — with or without government money — is imprudent. There is more lending to non-financial corporations than to financial ones because fewer unknowns are involved. Therefore, in the United States, infusions and promises of infusion of funds have not solved the basic problem: the uncertain solvency of the borrower.

The second problem is the international character of the crisis. An example from the Icelandic meltdown is relevant. The government of Iceland promised to repay Icelandic depositors in the island country’s failed banks. They did not extend the guarantee to non-Icelandic depositors. Partly they simply didn’t have the cash, but partly the view has been that taking care of one’s own takes priority. Countries do not want to bail out foreigners, and different governments do not want to assume the liabilities of other nations. The nature of political solutions is always that politicians respond to their own constituencies, not to people who can’t vote for them.

This weekend some basic decisions have to be made. The first is whether to give the bailouts time to work, to increase the packages or to accept that they have failed and move to the next step. The next step is for governments and central banks to take over decision making from financial institutions, and cause them to lend. This can be done in one of two ways. The first is to guarantee the loans made between financial institutions so that solvency is not an issue and risk is eliminated. The second is to directly take over the lending process, with the state dictating how much is lent to whom. In a real sense, the distinction between the two is not as significant as it appears. The market is abolished and wealth is distributed through mechanisms created by the state, with risk eliminated from the system, or more precisely, transferred from the lender to the taxing authority of the state.

The more complex issue is how to manage this on an international scale. For example, American banks lend to European banks. If the United States comes up with a plan which guarantees loans to U.S. banks but not European banks, and Europeans lend to Europe and not the United States, the integration of the global economy will very quickly shatter, leading to significant limitations on international trade, currency convertibility and so on. You will nationalize economies that can’t stand being purely national.

At the same time, there is no global mechanism for managing radical solutions. In taking over lending or guarantees, the administrative structure is everything. Managing the interbank-lending of the global economy is something for which there is no institution. And even with coordination, finance ministries and central banks would find it difficult to bear the burden — not to mention managing the system’s Herculean size and labyrinthine complexity. But if the G-7 in effect nationalize global financial systems and do it without international understandings and coordination, the consequences will be immediate and serious.

The G-7 is looking hard for a solution that will not require this level of intrusion, both because they don’t want to abolish markets even temporarily, and more important, because they have no idea how to manage this on a global scale. They very much want to have the problem solved with liquidity injections and bailouts. Their inclination is to give the current regime some more time. The problem is that the global equity markets are destroying value at extremely high rates and declines are approaching historic levels.

In other words, a crisis in the financial system is becoming an economic problem — and that means public pressure will surge, not decline. Therefore, it is plausible that they might choose to ask for what FDR did in 1933, a bank holiday, which in this case would be the suspension of trading on equity markets globally for several days while administrative solutions are reached. We have no information whatsoever that they are thinking of this, but in starting to grapple with a problem of this magnitude — and searching for solutions on this scale — it is totally understandable that they might like to buy some time.

It is not clear what they will decide. Fundamental issues to watch for are whether they move from manipulating markets through government intrusions that leave the markets fundamentally free, or do they abandon free markets at least temporarily.

Another such issue is whether they can find a way to do this globally or whether it will be done nationally. If they do go international and suspending markets, the question is how they will unwind this situation. It will be easier to start this than to end it and state-controlled markets are usually not very attractive in the long run. But then again, neither is where we are now.

This report may be forwarded or republished on your Web site with attribution to www.stratfor.com

For media interviews contact pr@stratfor.com or call 512-744-4309

Tell Stratfor What You Think
subwire subwire 10:24 16.10.2008

Re: Stratfor-o krizi

nesha92 nesha92 11:00 16.10.2008

zabavite se i vi

ukoliko neko misli da je pametan i da je sve gotov ( pogotovo posle jucerasnjeg pada trzista u USA & Japan)
Nouriel Roubini, Chairman, RGE Monitor and Professor of Economics, Stern School of Business, New York University:
stilstil stilstil 11:27 16.10.2008

Svetska fin...

Treba procitati nsarski....za one sa Dedinja
kum5000 kum5000 18:01 16.10.2008

Svetska finansijska kriza, Afrika i ja

DA BRE!!!
Jelena Milić Jelena Milić 14:02 17.10.2008

eu -sad

Европљани договорили састанак са Бушом
ЕУ спремна на суштинску реформу светског финансијског система
Од нашег сталног дописника

Брисел, 16. октобра – Европска унија је спремна за суштинску реформу финансијског система. После неколико недеља лутања у тражењу општеприхваћених решења, лидери ЕУ најавили су данас у Бриселу да ће се у суботу у САД састати са америчким председником Џорџом Бушом како би се припремили за глобални самит на којем ће преиспитати светски финансијски систем. „Уколико можемо донети координисане одговоре на финансијску кризу, зашто не можемо донети координисане одговоре на економску кризу?”, реторички је упитао француски председник и председавајући ЕУ Никола Саркози на конференцији за новинаре. Он је истакао нужност одржавања светског самита на којем би били утврђени нови темељи капитализма, јер се мора избећи понављање кризе каква управо погађа свет. Саркози је објаснио да је потребно преуредити институције међу којима и Међународни монетарни фонд, али и најавио борбу против „пореских рајева” и појачану контролу светског тржишта новцем.

„Европа жели овај самит, захтева га и добиће га. Не смемо да пропустимо шансу да створимо организацију 21. века” – био је изричит Саркози, који је прецизирао да жели да светски самит буде одржан у новембру у Њујорку, управо тамо „где је све почело”.

Председавајући ЕУ је нагласио да на самиту морају бити донете стварне одлуке, а не само принципи, а у закључцима самита поред осталог је наглашена потреба надзора европског финансијског сектора и развијање усаглашеног система надзора на европском нивоу.

Савет ЕУ подржао је акциони план мера за помоћ финансијским институцијама са 2.000 милијарди евра, који је предложен прошлог викенда у Паризу на ванредном самиту држава еврозоне и Велике Британије.

Сходно закључцима самита у којима се изражава одлучност ЕУ да предузме координисане акције, председник Европске комисије Жозе Мануел Барозо позвао је све чланице ЕУ да ускладе своје националне мере са акционим планом.

Координисани рад требало би да обезбеди функционалност финансијског система и нормално и ефективно финансирање економије и повратак економског раста и запошљавања.

Британски премијер Гордон Браун казао је да су се лидери ЕУ усагласили да је потребна реформа међународног финансијског система, али су потребне и мере за опоравак поклекле индустрије у ЕУ.

У делу закључака самита који су посвећени даљој судбини Лисабонског споразума, чија је ратификација одбијена на јунском референдуму у Републици Ирској, јасно се наводи да је читава ствар заправо одгођена за децембарски самит ЕУ. Ирски премијер Брајан Коуен до тада би требало да смисли предлог за превазилажење кризе, односно, како се незванично очекује, да предложи датум понављања референдума, а како званично стоји у закључцима „да настави консултације у погледу доприноса у тражењу решења за ситуацију”. Према недавним анкетама ирских колега, расположење грађана у тој земљи према одбијању „Лисабона” у међувремену је порасло.

Лидери ЕУ потврдили су такође намеру да у децембру усвоје договор о енергетским и климатским променама и најавили да ће по овим питањима блиско сарађивати са Европским парламентом, по предлозима Европске комисије. Они су оценили да је неопходно јачање енергетске инфраструктуре, осигурање стабилности енергетских извора и транзитних путева.

В. Јокановић


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana